Home / Aktuelno / Kur’anski pogled na malobrojno i beznačajno u kontekstu pandemije

Kur’anski pogled na malobrojno i beznačajno u kontekstu pandemije

Autor: Hazim Fazlić   Oktobar 01,2020  

Ljudi – prema svojim afinitetima, uvjerenjima i potrebama – određene stvari i osobe smatraju bitnijim od drugih.

Ono što je značajno za jednu osobu, ne mora imati značaj za nekog drugog. Nekome su novac i materijalna dobra okosnica svega što čini u životu. Za druge je to smiraj u porodici, za treće je traganje za naukom, za četvrte je sport ili neka druga vrste igre ili zabave. Za fudbal kažu da je najvažnija sporedna stvar. Stoga bi bilo teško generalizirati šta je značajno u odnosu na manje značajno ili beznačajno. 

Šta nas čini velikim?

Ipak, na osnovu uvjerenja i potreba većine ljudi, da se zaključiti da smo kao ljudski rod općenito impresionirani blizinom, obimom, količinom i brojevima. Što nam je nešto bliže, toga smo više svjesni. Pred očima nam je njegov izgled, ljepota ili potreba. Većini ljudi su njihova porodica i prijatelji važni zbog krvne srodnosti i blizine ili zbog usklađenosti mišljenja i životnog stila kod prijatelja. Važan nam je i naš dom i mjesto gdje živimo jer se u njemu osjećamo ugodno, sigurno i zaštićeno. 

Na osnovu obima ili količine, često zaključujemo da je nešto bitnije od nečeg drugog. Tako nam se osobe koje zarađuju više novca čine važnijim i značajnijim od onih kod zarađuju manje. Veličina nečije kuće i auta određuje na izvjestan način nečiji uspjeh ili status u društvu. Ta statusna konstanta prisutna je u svakome vremenu i prostoru. Kur’an je na svojim stranicama potvrđuje: Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! (El-Hadid, 20)

Impresinoriani smo brojevima. Što je nečeg više, to nam se čini značajnijim i grandioznijim. Broj djece, auta, kompanija ili količina novca na bankovnom računu. Važan nam je naš posao i ekonomija zemlje u kojoj živimo jer nam iz toga proizilazi imetak koji nam pruža određeni standard života. Zato svakodnevno provjeravamo, u novinama, na internetu ili televiziji, stanje ekonomije, prihoda i rashoda u mjestu gdje živimo ili firmi kojoj radimo.

Kur’an od nas konstatno traži da preispitamo taj svoj dojam o važnom, velikom i značajnom. Bog Dragi sebe naziva onaj koji je Ekber, odnosno Onaj Koji Je Veći ili Najveći, tj. On je taj koji je najznačajniji i najvažniji. Osim toga, Bog ukazuje na relativnost obima, broja i njihova značaja. Moć, sila i veličina, u Kur’anu i ljudskoj povijesti nerijetko su savladani malobrojnošću, sićušnošću i beznačajnošću. 

Velike životinjice, mali moćnici

Nije li Ebreha, moćni kralj Jemena iz šestog stoljeća, spomenut u kratkoj suri Fil ili slon, upravo primjer relativnosti veličine. Brojna armija i ogroman slon krenuli su u pod njegovim vođstvom da poruše Kabu u Meki, ali su ih sićušne ptice sa još sićušnijim grumenjem zemlje porazile i ponizile. 

Nije li se Nimrod, moćni general Mesopotamije iz vremena Ibrahima a.s., toliko bio osilio da se usudio graditi kulu da dokuči nebo, ne bi li se obračunao sa Ibrahimovim Bogom. Iako su se suvremenici divili njegovoj moći i grandioznosti vojnih i građevinskih poduhvata, historija ga je upamtila po sasvim nečemu drugom. U svojoj knjizi El-Bidaje ven-Nihaje, Ibn Kesir navodi da je Nimrodova vojska uništena armijom sićušnih komaraca, a samom Nimrodu komarac je ušao u nozdrvu i bio uzrokom njegovog kraja.

Iako bi čovjeku bilo iz poniženja da govori o komarcu ili mušici kao nekom važnom činiocu na zemlji, Kur’an nas podsjeća da se Bog Dragi ne stidi da nam upravo to sićušno stvorenje, ili nešto manje od njega, navede za primjer. 

Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: “Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?” Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grješnike. (El-Bekare, 26) 

Kur’an nas budi iz zaokupljenosti brojevima, navodeći primjere iz istorije gdje su male, neznatne skupine krajnje predanih i posvećenih ratnika, pobjeđivale daleko nadmoćenije neprijateljePred presudnu bitku sa Džalutom i njegovom vojskom, Talut i njegovi vojnici, za koje Kur’an kaže da su svi vjernici bili, kazali su: Mi danas ne možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom njegovom! Njihov skepticizam nije bio rezultat nevjerovanja, niti nepokoravanja, već realnog sagledavanja brojčane nadmoći protivničke vojske. Među Talutovim vojnicima bili su i oni, za koje Kur’an kaže da su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izaći te su svoje saborce i svoga vođu osokolili: Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete! – A Allah je na strani izdržljivih (El-Bekare, 249). 

Oslanjanje na Boga, put ka snazi

Oslanjajući se na Boga, uz dovu Njemu Uzvišenom, a imajući na umu historijske presedane pobjede nemoćnih nad nadmoćnima, izvojevali su pobjedu. U svom bestseleru David i Golijat, Malkolm Gladvel govori o ovom slučaju u kontekstu borbe Davuda i Džaluta. Davud je, kako veli Gladvel, zbog, a ne uprkos, svoje veličine i neuobičajenim izborom oružja mogao savladati glomaznog titana.

Posljednjih nekoliko mjeseci još jedno sićušno stvorenje ugrožava ne samo jednu skupinu ljudi, već cijeli ljudski rod. Covid-19 je tako mali da ga ne vidimo golim okom, a pokazuje se smrtonosnijim od svih gore nevednih primjera. Čini se da smo nekako iznenađeni samom pojavom ove moderne kuge koja hara svijetom. Mislili smo danas, u dvadeset prvom vijeku kad smo kao ljudski rod postigli značajna tehnološka i naučna dostignuća, da smo imuni na pošasti, bolesti i prirodne nepogode koje su pogađali drevne narode. Kur’an nas podsjeća na povratak tako teških vremena kad je čak i poslanicima bilo neizdržljivo, Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! (El-Bekare, 214) 

Dragi Bog nam još jednom ukazuje da preispitamo našu zaokupljenost brojevima ili veličinama. Iako je jedan najmanji broj, Allah je Jedan Jedini, a On je Najveći. Iako svjetske sile, vladari i vojske mogu izgledati moćno i veliko, muslimanima je uvijek Allah onaj koji je Ekber, Veći i Najveći. A On koji je Najveći pošalje nešto, u našim očima beznačajno, da bi toliko postalo značajno, da ne samo odnese na stotine hiljada ljudskih života, već zaustavi i promijeni sami život kakav smo naučili da živimo.   

Preporod.com

About SIF-N

Check Also

Ličnost bez premca, Muhamed, a.s.

Oktobar 22, 2020 „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ ( El-Enbija 107) „Vi …