Vjernik optimista

Published in April 1, 2020

Prenosi se da je jedne prilike poslanik Isa, a.s., prošao s grupom vjernika pored mrtvog psa od kojeg se širio nesnosan smrad. Oni su stavili ruke na lica, kako ne bi osjetili neugodnost mirisa, a Isa, a. s., rekao je: “Pogledajte kako su mu bijeli zubi.”

Upitali su ga zašto to spominje, a on im je odgovorio riječima: “Želim svoj jezik naviknuti da govori samo dobro, lijepe i pozitivne stvari.”

Poslanik Muhammed, a. s., savjetuje nas: Nikad nećete moći svim ljudima pomoći imetkom, i zato se s njima susrećite prijatnog i vedrog lica.

Svakome ko otkloni brigu vjernika, Allah će od njega udaljiti brige Budućeg svijeta i izvest će ga iz njegovog kabura mirnog srca.

Ko kaže: “Ljudi su upropašteni“, on je najveća propalica.

On, neka je Allahova milost i mir na njega, bio je optimista i preporučivao je optimizam, a na pitanje šta je to optimizam, rekao je: Lijepa riječ.

Iz ovih primjera jasno je da u islamu nema mjesta za pesimizam i širenje negativnih vijesti, koje loše utječu na pojedinca, ali i na cjelokupnu zajednicu.

A vjernik  slijedi sunet – govori lijepe riječi, pozitivan je, širi optimizam, budi nadu…

Zikrom drži srce budnim

Bogu je znano ono najskrovitije u našoj duši. I naše misli i namjere, i riječi i djela.

„Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kukavice.“  (Qaf :16)

Milost svjetovima, Muhammed a.s. molio se za oprost sedamdeset puta na dan, jer pokajanje svagda srce drži budno. ,,Moje oči spavaju ali srce je budno”, kazivao je Miljenik Allahov.

Probudi srce namazom, drži ga u stanju svjesnosti zikrom, prosvijetli ga i izliječi Kur’anom, obraduj ga tevbom…

Ako se budeš samo prisjećao grijeha, zaboravit ćeš Stvoritelja Svemilosnog koji je Utočište svemu. Ako se ne budeš iskreno kajao za grijehe, zaboravit ćeš onoga koji je Silni i Snažni.

U svakom poduzetom koraku, pri svakoj izgovorenoj riječi, pri svakom napravljenom djelu budi svjestan  Božije prisutnosti i sveznanja.

Ispred drugih u dobru

“I oni prvi – uvijek prvi! Oni će Allahu bliski biti. U džennetskim baščama naslada.” ( El-Vakia: 10-13)

„U svakoj generaciji moga ummeta“, kaže Allahov Miljenik i vjerovjesnik Muhammed a.s. „ bit će ‘sabikuna’ – onih koji će biti ispred drugih u dobru.“

U danima kušnje padaju maske, na vidjelo izlazi istinska narav i ćud ljudi. Razotkrivaju se naše vrline i slabosti. U masi onih preplašenih i zbunjenih, dobri se izdvajaju odlučnošću i korisnim djelima. Oni ne oklijevaju da učine konkretno dobro djelo, ne kalkulišu da ohrabre i pomognu druge. Oni ne šire paniku i beznađe! Oni ne bježe od vjetra, jer znaju da će one koji bježe od vjetra najprije zadesiti oluja. Oni znaju da je nedostatak strpljenja u nevolji često gori od nevolje same. Njihovo dobročinstvo ne kvari licemjerno pokazivanje pred drugima, njihov altruizam ne prati samohvala i želja za publicitetom.

Ovih dana  vidimo mnoge  „sabikune“, prvake u dobru, koji se naprosto utrkuju u dobročinstvu: čestite majke i sestre, studenti, medicinski radnici, učitelji, nastavnici, volonteri u kriznim štabovima i mnogi drugi.  Vidimo ih   kako našim starim majkama i očevima donose hranu i lijekove, kako učestvuju u dobrovoljnim akcijama, prikupljaju i dostavljaju pomoć potrebnim, kako dio svojih plata odvajaju u fondove solidarnosti.

Svi ti čestiti i hrabri ljudi pokušavaju u ovim vanrednim uvjetima života olakšati drugima brige i poteškoće koje ćemo uz Božiju pomoć zajednički savladati.

I zaista, koliko god nas, ponekad, razočaraju postupci pohlepnih i korumpiranih pojedinaca dok zloupotrebljavaju povjerene im pozicije, koliko god nas, ponekad, porazi osjećaj bešćutnosti kod generacija zapetljanih u mreže interneta i kladionica, toliko nas sve, neovisno od vjerske i nacionalne pripadnosti, u ovim danima briga i nevolja,  oduševljavaju  prvaci u dobru koji pokazuju iznimno saosjećanje i ljudskost.

Sabikuni su shvatili suštinu dobročinstva i zahvalnosti. Dok drugi panično najavljuju propast, a sami nastoje izbjeći kaznu i pobjeći od  nevolja, sabikuni hrle za dobrim djelima. Dok drugi učestvuju u beskorisnim raspravama i verbalnim nadmetanjima, oni donose radost ljudima materijalno ih pomažući. Dok drugi okrivljuju neistomišljenike za propuste i slabosti, sabikuni vraćaju snagu i volju za život šireći pozitivne vijesti i optimizam.

,,A šta ti misliš kako se može na blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi, ili kad glad hara, nahraniti, siroče bliskog roda, ili ubogoga nevoljnika, a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju.”(El-Beled:12-17)

Pretjerani strah od kobnog završetka sabikuni savladavaju oslanjanjem na Boga Dragoga, a nevolje koje ih pogađaju  porede sa bremenom Izabranika Božijeg Muhammeda a.s., koji je rekao: ,,Neka se u svojim nesrećama muslimani tješe mojim iskušenjima.“

Dan žetve

„Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.“ (Fuṣṣilet: 46. )

Prepričava se da je jedan čovjek naredio svome radniku da posije pšenicu, a radnik umjesto pšenice zasije ječam. I tako osta. Kada dođe dan košnje i kupnje, vlasnik primjeti tu promjenu i upita svoga radnika: „Šta je ovo? Kako se to desilo?“

Radnik mu odgovori: „Posijao sam ječam misleći da će pšenica niknuti.“

Vlasnik bašće mu reče: „Ahmaku jedan, gdje si to koga vidio da sije ječam a ubire i kosi pšenicu?“

Radnik mu odgovori: „To sam gazda vidio kod Tebe, činiš neposlušnost Gospodaru svih svjetova, a tražiš rahmet i magfiret. Pa, kako onda Ti očekuješ da neposlušnost i loša djela urode rahmetom Božijim.“

Navodi se da je Isa, a.s. ispričao svojim havarijunima da je jedan vlasnik sijao pšenično sjeme; no, jedne noći dođe neprijatelj i u to polje ubaci sjeme kukolja. Za „kukolj“ je upotrjebljen izraz koji na hebrejskom jeziku ima isti korijen kao i imenica “sotona” i doziva u svijest pojam razdjeljivanja.

Svi znamo da sotona sije kukolj, on uvijek nastoji razdvojiti osobe, porodice, narode. Ljudi bi smjesta htjeli iščupati kukolj, ali time bi naudili i pšenici: jer svi znamo da je kukolj, kada raste, veoma sličan pšenici i postoji opasnost da ih se zamijeni.

Zanimljivo je da sotona dolazi sijati kukolj noću, u tami, u nejasnoći; on ide sijati kukolj tamo gdje nema svjetla. Neprijatelj je lukav: posijao je zlo sred dobra, tako da je nama ljudima ponekad nemoguće jasno odvojiti jedno od drugoga.

Strpljivo sačekajmo  Dan žetve. Na Danu žetve će se uredno kukolj od pšenice razdvojiti.

Bog će to, na kraju, kada dođe vrijeme, učiniti.

I nama će se našom vagom vagati

“Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?” (El-Bekare: 44. )

Navodi se u predajama da je Božiji Poslanik, prošao pored naroda čije usne prožima vatra, pa je upitao: „Džebraile, ko su ovi?“

Džebrail mu je odgovorio: ,, To su ljudi iz Tvog ummeta koji naređuju ljudima poslušnost, a sebe zaboravljaju!“

Prenosi se da je Isa, a.s. upozorio svoje učenike -havarijjune: ,,Što gledate  trun u oku brata svoga, a brvna u svom oku ne opažate?“

Ljudi su  često skloni gledati sumnjičavo i s  predrasudama druge ljude. Time kao da žele  zataškali i kamuflirali sve svoje nedostatke i sve ono što kod sebe ne mogu popraviti. Lakše je optužiti nego pristati da budeš optužen!

Bio jedan siromah čija je supruga pravila puter, a on bi taj puter prodavao u čaršiji jednom trgovcu.

Žena je imala običaj da oblikuje puter u obliku kugle težine od 1 kg, a siromah bi kuglu prodavao trgovcu, a zauzvrat bi uzimao kućne namirnice.

Jednog dana trgovac je posumnjao u težinu kugle, pa je zaključio da sve imaju težinu od 900 grama i zbog toga se naljuti na siromaha i odluči da s njim ekspresno prekine trgovinu. Kada je siromah došao trgovac ga je ljutito i osorno dočekao kazavši mu: „Ne želim više da kupujem od tebe, jer mi prodaješ puter koji je težak 900 grama, a trebao bi biti težak 1 kg.“ Siromah se rastuži i oborivši glavu odgovori: „Mi nemamo vagu, ali smo kupili od tebe kilu šećera koja nam je bila mjera da tebi vagamo.“

Upamtimo: I nama će se našom  vagom vagati!

Uči Knjigu kao da je tebi objavljena

„Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.“(El-Hašr:21)

Kur’an je bezvremensko sidro u moru prolaznosti. Knjiga u kojoj nema sumnje, lijek i milost vjernicima, Uputa bogobojaznima, Mudra opomena, Mjerilo vrijednosti, Kriterij razlikovanja dobra od zla. Ali, neka su srca tvrđa od planina, stijena i kamenja.

Tako je Svevišnji opisao srca Benu Israila: „Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite.“ (El-Bekare: 74)

Muhammed Ikbal veli: „Nijedan mi savjet nije pomogao koliko savjet moje majke koja mi je dok sam bio mlad govorila: ‘Sinko, uči Kur’an kao da je tebi objavljen.“

Neki vrli prethodnici su govorili: „U početku nisam nalazio slast u učenju Kur’ana, sve dok mi Allah nije podario blagodat, pa sam ga poslije učio kao da ga slušam od Poslanika dok ga uči ashabima. Onda mi je Allah podigao stepen, pa sam ga učio kao da ga slušam od Džibrila dok ga prenosi Poslaniku, a.s. Zatim mi je Allah džellešanuhu podigao još jedan stepen, pa sam ga učio kao da ga slušam od Njega.“

Koliko vrijedi vlast, a koliko voda

Autor: Ismet Bašić  Mart 28, 2020

“O halifa, šta bi dao da si u pustinji, umireš od žeđi, ne nazire se nikakva pomoć, za jednu čašu vode?” “Dao bih pola carstva”- reče Harun. “A da Allah da, pa nakon što je popiješ, ne možeš da je izbaciš iz svog tijela, šta bi dao?” “Dao bih drugu polovinu carstva”- reče Harun. “Eto, vidiš, koliko vrijedi vlast, a koliko vrijedi voda!”- reče alim.

Činjenica je da pitka voda kao osnovni uvjet za život nije dostupna čak jednoj milijardi ljudi diljem svijeta. Također, više od 2,5 milijarde ljudi još uvijek nema pristup odgovarajućim sanitarnim objektima i kućnoj vodoopskrbi potrebnoj za tuširanje i obavljanje ostalih higijenskih aktivnosti, stoga su primorani satima čekati na vodu ili hodati kilometrima do izvora koji najčešće bude onečišćen, jer se oko 80 posto otpadnih voda vraća u prirodu, bez dodatnog tretmana. Taj problem su prepoznale Ujedinjene nacije, pa su na Općoj skupštini, 22. marta 1993. godine, odredile ovaj dan kao Svjetski dan voda, sa različitim motom svake godine.

Moto ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana voda, jeste, „voda i klimatske promjene“, čime se želi ukazati da je zagađenje vode jedan od glavnih uzročnika klimatskih promjena. Ovogodišnja kampanja ima za cilj i da podsjetimo ljude da više ne možemo čekati, te da kreatori klimatske politike trebaju staviti vodu u centar svojih planova. Jer, pravilan odnos prema vodi itekako može pomoći u rješavanju klimatskih promjena. Postoje održiva, pristupačna i stabilna rješenja za vodu i sanitarnu zaštitu. Svako ima svoju ulogu. U našem svakodnevnom životu postoje iznenađujuće jednostavni koraci koje svi možemo poduzeti u svrhu očuvanja vode i okoline općenito. S druge strane, i Kur`an nas uči da je Allah, dž.š., sve stvorio od vode i bez nje je nezamisliv bilo kakav život.

Ta tečnost za koju smo još u osnovnoj skoli učili da nema boje, okusa i mirisa, u dodiru sa drugim tvarima, svemu daje i boju i okus i miris. Voda je jedna od rijetkih tvari od kojih se ne mogu praviti kipovi, kumiri i idoli. Kaže se da se voda zbog toga zahvalila Allahu, dž.š., i obavezala se da će stalno i predano klanjati Mu se žuborom, vodopadom, valovima, izvorskim kuljanjem, isparavanjem. I zbog toga se u Kur’anu navodi da mogu gorjeti i ljudi, i drva, i kamenje! Ali, voda ne. Voda gasi vatru. U toku tog njenog ibadeta žuborom, valovima i vodopadom, neshvatljivo je kako se čovjek usuđuje da je uznemirava. Uznemirava je raznim hemikalijama, smećem i različitim otpadom. To vam je kao da uznemiravamo nekog klanjača u namazu , dok se on predano moli svome Gospodaru. Allah ,dž.š., u Kur’anu govori da kišu (vodu) spušta. Koristi isti glagol “enzele” kao i za objavu Kur’ana.’’I Mi s neba čistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.’’ (El-Furkan, 48-49.)

Poredi spuštanje Kur’ana sa spuštanjem kiše. Zato je spuštanje kiše blagoslovljeno vrijeme, kada se prima dova, kao što je Noć Kadr u kojoj je počela Objava, najodabranije vrijeme za dovu. Kao da nam Gospodar želi reći da ljudima iz Svoje milosti, želi da oni svaki put kada On spusti kišu, osjete kadersku blagodat dove! Zašto onda čovjek zagađuje svoju okolinu? Kur’an nas uči, a i geografija da je na Zemlji 71 posto vode, a 29 posto kopna. Isti omjer je u tijelu čovjeka. Samo insan koji zaprlja svoju unutrašnju vodu sebičnošću, pohlepom i neosjetljivošću za drugim, može zagađivati svoju okolinu, pogotovo rijeke. Zamislite, koju počast je Allah ukazao vodi, da je Svoje Prijestolje (Arš) prvo postavio na vodi. Pa koji silnik moraš biti da se neodgovorno ponašaš prema toj blagodati? Na svakoj blagodati, a posebno blagodati vode, zahvalnost je garant produžetka života blagodati. Uzvišeni kaže: “Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.” (Lukman 12).

Mudar je čovjek koji je zahvalan svome Gospodaru. Čini to u svoju korist, jer time uvećava i produžava uživanje blagodati. Gdje god ima vode, ona sa sobom donosi prosperitet i napredak. Najizrazitiji primjer imamo u Aralskom jezeru koje se nalazi u srednjoj Aziji, između Kazahstana i Uzbekistana. To jezero u posljednjih 100 godina izgubilo je 85 posto vode. Bogata ribarska i stočarska naselja zamijenjena su slanom pustinjom bez rastinja, koja je od nekada dobrostojećih mještana, napravila muhadžire i siromahe. Nažalost, čovjek vrlo često postane svjestan važnosti vode kada tu blagodat izgubi.

Preporod.com