Home / Aktuelno / Požuri u susret dobru

Požuri u susret dobru

„A vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete“! (Bekare:148.)  „A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobit ćete još veću nagradu“(Al-Muzzemmil:20)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Naišao je čovjek putem i na njemu vidio granu koja smeta, te reče:’Tako mi Allaha uklonit ću je kako ne bi smetala muslimanima, pa je uveden u Džennet“. (Muslim)

Svugdje i uvijek vjernik nastoji biti koristan, traži priliku za činjenje dobra i dobru u susret žuri. Nabrajajući ogranke imana, Poslanik je rekao, da ih je sedamdeset i nekoliko, a među njima je spomenuo i uklanjanje  s puta onoga što smeta ljudima. Kada je u pitanju dobro djelo ne postoji sitnica, postoji obaveza da svako uradi onoliko dobra koliko je u njegovoj mogućnosti.

Nakon što je nekoliko dana nije vidio,  Poslanik a.s. je upitao za ženu koju je redovno susretao u medinskoj džamiji. Upitavši ashabe za nju, saznade da je preselila na Ahiret. Ne bješe zadovoljan što ga o smrti njenoj ne obavijestiše jer joj htjede klanjati dženazu i ashabima reče, da ju je vidio u Džennetu, a tamo u vječni ahiretski užitak stiže zato što je brala trunje po džamiji. To bijaše njena mjera dobročinstva, ona nije mogla više.

Svako je dužan da se u granicama sopstvenih mogućnosti angažuje na Putu dobra, i da tako oba svijeta stekne: dunjalučku sreću i ahiretski spas.

U Njegovoj blizini

Bog Veličanstveni će na Sudnjem danu reći: „O čovječe! Bijah bolestan, a ti me ne obiđe!“ „O moj Gospodaru!“ -reči će čovjek – „kako da te obiđem kad si ti Gospodar svih svjetova?!“ „ A zar nisi saznao da se moj rob, taj i taj, razbolje, pa ga ti ne obiđe! Zar nisi znao, da si ga obišao, da bi Mene kod njega našao?! O čovječe! Ja od tebe zatražih hrane, a ti me ne nahrani!“ – „Gospodaru moj!“- reče čovjek -kako da te nahranim kad si ti Gospodar svih svjetova?!“ „A zar ne znaš“- reče Bog -„da je jedan moj štovatelj, taj i taj, od tebe zatražio da ga nahraniš, pa ga ti ne nahrani. Zar ne znaš, da si ga nahranio, da bi ti to kod mene našao?!“

„O čovječe!“ – reče Bog – „zatražio sam da me napojiš, pa me ti ne napoji!“ „Kako da te napojim“- reče čovjek – „kad si ti Gospodar svih svjetova?!“

„Od tebe je da ga napojiš tražio jedan moj rob, taj i taj, pa ga ti ne napoji. A da si ga napojio, to bi ti kod mene našao!“

Šta potamnjuje a šta osvjetljava srce

Srce je, govore islamski mitici, u odnosu na ostale organe tijela, poput  zapovjednik među vojnicima. Svi od zapovjednika dobijaju naređenja. Zapovjednik ih pokreće i vodi gdje i kako hoće. Svi se oni za njim povode. U tom smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s,  je rekao: „U ljudskom tijelu ima jedan organ, koji, ako je zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je i cijelo tijelo?! Taj organ je srce?!”

U jednom obraćanju vjernicima Hazreti Alija , r.a.  govori je o srcu kao, najzačudnijem dijelu čovjekova bića:

“…o arteriji čovjekovoj visi jedan komad mesa, koji je najzadivljujući dio organizma njegovog a to je srce iz kojeg izviru i u kom se nalaze trunci mudrosti i trunci gluposti. Ako se ohrabri u nadanju svome, postoji velika opasnost da će ga pohlepa njegova u poniženje odvesti, i ako bude ustrajno u toj pohlepi, njegova grabežljivost će ga u propast odvesti, a ako ga obuzme očaj i beznađe, za njega postoji opasnost da umre u žalosti. Ako je srce ispunjeno srdžbom i grubošću, one će prerasti u neprijateljstvo i mržnju. Kad ga obuzme radost i zadovoljstvo, zaboravlja oprez i postaje nemarno, a ako ga strah napadne, pretjeran oprez suzdržat će ga od bilo kakva djelovanja. Čim se nađe u ozračju sigurnosti, obuzme ga san varljivi, a ako dospije u nevolju i teškoću, njegova nestrpljivost i slabost donijet će mu sramotu. Ako imetak veliki stekne, osjećaj materijalne sigurnosti naredit će mu nepokornost, a ako ga siromaštvo i oskudica snađu, teškoće koje oni porode ispunit će čitavo biće njegovo.”

Ashab Abdullah ibn Mesud, r.a., je rekao: „Četiri stvari pomračuju srce:

Hranom pretrpan stomak o kojoj se ne vodi računa da li je dozvoljena ili zabranjena; druženje sa nasilnicima; zaboravljanje prošlih grijeha; uzaludno nadanje.

A četiri stvari rasvjetljavaju srce:

Gladan stomak koji se čuva od zabranjene hrane; druženje sa dobrim ljudima; ne zaboravljanje prošlih grijeha; ostavljanje nade u dug život.“

Zahvalnost

Aiša, r.a., prenosi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao noću sve dok mu stopala na nogama ne bi otekla. Ona bi ga upitala: ,,Allahov Poslaniče, zašto to činiš? Allah ti je oprostio i prijašnje i potonje grijehe?“ Na to joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: ,,Zar da ne budem zahvalan rob?“

U predaji od hazreti Aiše zabilježeno je da je Poslanik, a.s., kada bi vidio nešto što mu se sviđa, govorio: ,,Hvala Allahu čijim blagodatima se upotpunjuje svako dobro.“ Kada bi vidio nešto što mu ne godi, kazao bi: ,,Hvala Allahu na svakoj situaciji.“

Prenosi se da je neki sultan pitao svog vezira zašto se ne osjeća sretnim, iako ima sve što poželi, dok je njegov sluga stalno nasmijan i sretan, iako živi veoma skromno. Vezir ga je posavjetovao da te noći pred vrata slugine kuće krišom pošalje kesu sa 99 zlatnika, na kojoj će pisati da mu poklanja stotinu dukata. Sutradan je sluga došao na posao mrzovoljan i nesretan. U toku noći pronašao je kesu dukata pred vratima, i sve do jutra je sa porodicom tražio stotinu zlatnika. Onda je vezir kazao: ,, Razlog što su ljudi nesretni je taj što oni ne vide nebrojene blagodati koje im je Bog dao, već traže one koje im je uskratio.“

Strasti su tamnice duše

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Vjernik se nalazi između pet nevolja: vjernika koji mu zavidi, dvoličnjaka koji ga mrzi, nevjernika koji ratuje protiv njega, šejtana koji ga zavodi i nefsa (duše, ega) koji se prepire, bori s njim.”

Prenosi se kako je Uzvišeni Allah objavio Davudu, a.s. : „O Davude, upozori svoje ashabe da ne slijede strasti jer čija su srca vezana uz strasti ovog svijeta, njihovi su razumi od Mene zaklonjeni.” A Isa pejgamber rekao je: „Blago onom ko napusti trenutnu strast zarad roka dalekog kojeg nije vidio.”

Jedan mudrac veli: „Nad kim zavlada njegov nefs, taj postaje zarobljenikom u ljubavi prema strastima, okovanim u tamnici njenih hirova, ukroćen pod uzdama što ih drže njegove ruke i njime upravljaju kako god hoće, te mu tako njegovo srce sprečavaju od bilo kakva uspjeha.”

Kakvi smo

U Kur’anu se kaže: I koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu! (El-Mu’minun, 1-8)

U islamu emanet ima različita značenja, ali u svima se akcentira čovjekovo izvršavanje obaveza: prema  Gospodaru, prema samom sebi, prema svim ljudima i svemu što je Bog stvorio, kao i  jasnom i nedvojbenom shvatanju da će pred Allahom odgovarati za sve ono što mu je dato na povjerenje.

Na to ukazuje i hadis Poslanik, a. s.: Svako od vas je čuvar i svako će odgovarati za ono što mu je povjereno. Vođa je čuvar i bit će odgovoran za svoje podanike. Muškarac je čuvar svoje porodice i odgovarat će za ono što čuva. Žena je čuvar kuće svoga muža i odgovorna je za ono što čuva. Sluga je čuvar imetka svoga vlasnika i odgovoran je za ono što čuva. Uistinu, svi ste vi čuvari i svako od vas je odgovoran za ono što čuva.

Ramazan je vrijeme za svođenje računa sa samim sobom. I prije nego što upremo prstom u drugoga, zahtijevajući odgovornost, upitajmo sebe koliko smo i sami odgovorni u odnosu na date nam blagodati: život, zdravlje, sposobnost govora, vid, sluh…

Ali i: kakvi smo roditelji, supružnici, radnici, poslodavci, predvodnici svog naroda…

Čovjeku nije dato ništa bolje od vjere i dobrog zdravlja

Poznati arapski doktor El-Haris b. Keldeh veli: “Stomak je izvor bolesti, a paziti na ishranu je glavni lijek.”

 Islam je došao da brine o ljudskom tijelu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poziva muslimane da teže ka tome da dostignu stepen i ponesu epitet jakih i zdravih vjernika, kao što se to nalaže u hadisu: “Jak (zdrav) vjernik je bolji i draži Allahu od slabašnog.” (Muslim)

Islam upućuje muslimana kako da brine o svom zdravlju, dajući tijelu njegovo pravo time što će se hraniti halalom, suzdržavanjem od hrane tokom mjeseca ramazana, održavanjem potpune čistoće i higijene, te liječenjem u slučaju bolesti.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: “Zaista imaš dužnosti (koje moraš ispuniti) prema svome tijelu.” (Buhari i Muslim)

Prethodno spomenute riječi Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, su bile prve vjerske upute o brizi tijela koje su ljudi čuli.

Pravo tvojeg tijela podrazumijeva njegovo ojačavanje kada oslabi, ishranu kada ogladni, napajanje kada ožedni, čišćenje kada se zaprlja i mirisanje kada zaudara. Dakle, tijelo moraš liječiti kada oboli i zaštititi od bolesti koliko si god u mogućnosti.

Islam na ovaj način želi formirati jaku zajednicu, a to se ne može postići, osim ako njegove pristalice budu jaki, jer od pojedinca se formira društvo isto kao što se od cigli gradi građevina.

Zdravlje je jedna od najvećih Allahovih blagodati kojim daruje čovjeka. Blagodat zdravlja se smatra na vrhu ovodunjalučkih blagodati koja dolazi odmah nakon blagodati imana. Onome kome je podareno zdravlje u tijelu i duhu ima mogućnost da saznaje, radi, bude uporan i bori se za svoju vjeru, porodicu, imetak i domovinu.

Također, zdrava osoba može obavljati svoje vjerske i ovodunjalučke dužnosti na najbolji način, dok bolesnik to nije u mogućnosti.

Iz tog razloga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu povezuje blagodati imana i zdravlja, pa kaže: “Zaista ljudima nije dato ništa bolje od čvrstog ubjeđenja u vjeri (imana) i zdravlja, pa tražite od Allaha da vam to (dvoje) podari.”(Ahmed)

Generacija koja je ponajbolje sprovela ove savjete Muhammeda, alejhi-s-selam, je svakako bila generacija ashaba. Poslušajmo samo divan savjet Omer b. el-Hattaba, r.a., koji se može porediti s preporukama savremenih nutricionista: “Čuvajte se proždrljivosti i pretjerivanja u hrani i piću, jer to uništava organizam, donosi bolest i odvraća od namaza. Budite umjereni, jer to donosi tjelesno zdravlje i odvraća od pretjerivanja.”

Poslanikova preporuka: Kratka riječ koja čovjeku koristi

U poznatom ašeretu Kema erselna iz sure El-Bekare nalazi se ajet “O, vjernici tražite pomoć sebi u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih (153).

Božija mudrost je što se u ajetu spominju namaz i strpljivost zajedno, iz više razloga. Naprimjer, oba ova ibadeta pomažu prvenstveno čovjeku u duhovnom i fizičkom smislu o čemu se, pored islamskih nauka, nalaze iztraživanja u medicini i posebno u psihologiji. Dalje, klanjanje i strpljenje su dvije osobine koje se uzajamno dopunjuju. Namaz je težak čovjeku koji nije strpljiv, koji je afektivan, on nema ni vremena ni psihičke snage da se odluči za mirno stajanje u namazu ili ponavljanje određenih radnji. S druge strane, čovjek koji klanja je pod uticajem namaza, stoga na njemu su već vidljivi tragovi duhovnog mira; pet puta na dan ima terapiju – namaz koja mu pomaže da zadrži unutarnji mir, a osim toga namaz mu pomaže da se navikne na mirovanje, stoga čekanje u redu ili na autobuskoj stanici ne predstavlja mu problem i nije izvor frustracija. Također, rezultat namaza je mir, što je sami cilj ili rezultat strpljenja. Naravno, postoji i nagrada za oba ova ibadeta o čemu ovdje nećemo pisati. Spomenimo samo da kao što je čovjek u namazu u ibadetu on je prilikom strpljenja također u ibadetu, jer dovoljna mu je pomisao da je Allah, dž.š, taj koji je stalno strpljiv – Strpljivi. Koliko bismo puta nastradali da nije Njegove strpljivosti? Stoga od edeba je da drugi ne nastradaju od naše srdžbe ili mi sami. (Primjer stradanja zbog srdžbe je kada čovjek izgovori teške riječi u srdžbi svome šefu ili komšiji što može ostaviti posljedice na samoga čovjeka. Sjetimo se narodne kovanice Strpljen – spašen! ) Također, ne treba zaboraviti da je Allah, dž.š, na strani onih koji mu se klanjaju, ali je i, kako kaže na kraju ovog ajeta, “dosita na strani strpljivih”.

Ovdje se prisjetimo slučaja kojeg bilježi Imami Ahmed kada je Haris ibn Kuddame došao Poslaniku, a.s., i zamolio ga da mu kaže riječ/rečenicu koja će mu koristiti, ali da je kratka, kako bi je mogao zapamtiti. 

-Ne ljuti se”, rekao je Poslanik, a.s. To je ponovio više puta, stalno govoreći: “Ne ljuti se!”

U našoj svakodnevici niz je trenutaka kada nam je potrebno strpljenje. Ne zaboravimo da je to zapravo ibadet i u tom trenutku srdžbe zamislimo Poslanika, a.s., koji nam kaže: “Ne ljuti se!”

Možemo li ga poslušati?


Islamskazajednica.ba

About SIF-N

Check Also

Namaz Božijih poslanika

Autor: Meho Šljivo   Kur’an izričito naglašava da su Božiji vjerovjesnici neizostavno obavljali namaz: …i učinismo …

%d bloggers like this: