Ne zaboravi da si rob Božiji

Published in Mart 30, 2020

Upitan od meleka Džibrila šta je to Ihsan, Božiji poslanik Muhammed, neka je na njega mir  i blagoslov Božiji je rekao: ,, Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi.”

Biti i do kraja života ostati -Abdullah- Božiji rob-zadaća je vjernika. Zvanja i privilegije na Zemlji stečeni kod vjernika ne mjenjaju njegovu robovsku prirodu u odnosu na dragog Boga.

Kada su Šejha Ebu-Taliba začuđeno upitali kako se nije uzoholio unatoč tolike ljubavi i poštovanja koju mu ukazuju njegovi učenici, on je smireno odgovorio: “Jeste li vidjeli Hadžeru-l-esved u Kabi? Jesu li njega ljubili  pejgamberi, ashabi, šejhovi? Je li postao nešto drugo osim kamen?”

Žudiš li iskreno za džennetskim perivojima, želiš li biti u društvu Allahovih miljenika i štićenika, ne odmeći se od svoje prirode u kojoj te Svevišnji stvara i na kraju ponovo Sebi vraća: ,, A ti, o dušo smirena, vrati se svom Gospodaru zadovoljna, a i On s tobom zadovoljan, pa uđi među robove moje, i uđi u džennet moj. (El-Fedžr 27-30)

Ejubovski podnositi teškoće

Kada vjernika u životu snađe nevolja ili mu život postane tegoban, bude mu lakše podnijeti teškoće na ejubovski način.

U poteškoćama smo. Itekako ozbiljnim. Zato budimo krajnje ozbiljni. Zbog sebe i drugih. Da se ne bismo kajali. Kasno kajanje neće nas poštedjeti neprijatnog iskustva. Bolnog i teškog. Ne treba nam to.

Nemojmo se junačiti i smatrati da mi posljedicu možemo izbjeći, ovako ili onako. Kada se nađemo pred belajem svako „trebao sam“ više ne igra nikakvu ulogu.

Naša vjera u nama nam nalaže da poštujemo naredbu naredbodavca, ma koliko njeno poštivanje bilo teško. Našem tijelu ili našoj duši.

Nadoknađujmo svoju nemogućnost da klanjamo u džamijskom džematu, porodičnim džematom; nemogućnost da prisustvujemo halki Kur’ana svojim svakodnevnim učenjem naše Knjige Vodilje; nemogućnost da se družimo s prijateljima prilikom da više vremena posvetimo članovima svoje porodice; nemogućnost da prisustvujemo promociji neke lijepe knjiga čitanjem te knjige u mirnom kutku svoga doma itd.

Ostanimo ustrajni u poštivanju preventivnih mjera koje se donose. Pomozimo jedni drugima u tome tako što ćemo ojačavati poštivanje mjera, a izbjegavati širenje pesimizma i depresivne atmosfere.

Nemarni ne savjetuju niti savjet primaju

Puno je savjeta, a pouka se teško prima. Malo je toga što nije  rečeno, a puno je toga što nije urađeno.  Ljudi mogu sumnjati u ono što kažemo, ali će vjerovati onome što radimo.

Ashabi su upijali svaki savjet od Resulullaha, jer su djela pratila svaku njegovu riječ. Ebu Hurejre r.a. kaže da mu je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: ,,Savjetujem ti o Ebu Hurejre, da se držiš četvero dok god si živ; okupaj se svakog petka i porani na džumu-namaz i za vrijeme hutbe nemoj da se čime poigravaš niti zabavljaš. Savjetujem ti da postiš tri dana svakog mjeseca, jer se to vrjednuje kao post cijelog života. Savjetujem ti da klanjaš vitr-namaz prije spavanja i savjetujem ti da klanjaš dva rekata sabahskog sunneta, i nemoj ih ostavljati pa makar cijelu noć proveo u nafila namazu, jer u njima se ispunjavaju želje.“

Pitali Aliju ibn Taliba r.a., šta je razlog pa mudri savjet ne koristi svijetu, pa je on odgovorio:,, U ta (davna) vremena, svijet je spavao, ali su učeni među njima bili budni, a danas učeni ljudi spavaju, a svijet (ne samo da spava, nego) je mrtav! Pa, kakva korist od riječi spavača upućenih mrtvima?“

Čovjek je putnik

Nemaran si spram onoga što ti je najbliže. Svakoga dana po njoj hodiš i sa nje se hraniš, od nje si postao, a zaboravljaš riječi Božije. ,,Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti“ ( Ta-ha 55)

Ovaj svijet je nalik kući u kojoj je gozba. Gosti se trebaju opskrbiti hranom za put, a ne pohlepno čeznuti za onim što je u kući.

„Kada se prašina slegne“, kaže Mevlana, ,,vidjet će se ko je na konju a ko na magarcu.“

Čovječe, ti si putnik koji neprestano putuje. Stvoren si od prašine, i ne zanosi se mišlju da ćeš stalno tu stanovati i da se nećeš nikada iseliti.

Kada preseliš i vratiš se svome Gospodaru, tada ćeš vidjeti ko se spasio, a ko je nastradao.

O ljudi, vi trebate Allaha

„O ljudi, vi ste ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan.“ (Fatir, 15)

Ebu-l-Kasim el-Kušejri, r.a., rekao je: „Najgori čovjek je onaj koji se kada ga spopadnu iskušenja, iskrenim učenjem dove, krajnjom poniznošću i plakanjem usrdno obraća Uzvišenom Allahu, a kada ga On izbavi iz te nesreće i od njega otkloni to iskušenje, on zaboravlja na to iskušenje a na izbavljenje odvraća kidanjem zavjeta i odbacivanjem ljubavi. Takav spada u one koje je Uzvišeni od Sebe u udaljio u praiskonskoj presudi i upisao ih u skupinu odbačenih.“

Neki mudrac je rekao: „Iskušenje koje te tjera na traženje utočišta kod tvoga Gospodara bolji ti je od užitka koji te odvodi u zaborav i udaljuje od Njega.“

Džennetske riznice

“O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite i ujutro i naveče ga veličajte.” (El- Ahzab:41)

Božiji Poslanik Muhammed s.a.v.s. upitao je jednog ashaba: ,, Želiš li da te uputim na jednu od džennetskih riznica?” Ashab mu odgovori:,, Dakako, Allahov Poslaniče.” Poslanik mu zatim reče:,, Ta riznica je : La havle ve la kuvvete illa billah” -,,Nema mogućnosti promjene postojećeg niti ima moći za postizanje nekog drugog stanja izuzev sa Allahom.”( Buhari i Muslim)

Et-Tirmizi bilježi od Ibn Mesuda, r.a.,  da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „U noći Isra’a sam sreo Ibrahima, a.s., pa mi jer rekao: ‘O Muhammede, prenesi od mene svome ummetu selam i obavijesti ih da je u Džennetu zemlja plodna, voda pitka i da su u njemu ravnice, čije su sadnice riječi: Subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu vallahu ekber.

Zikr i zahvaljivanje Allahu daju nam osjećaj sreće i nade da ćemo biti nagrađeni Džennetom. To je osjećaj pri kojem kada god spomenemo Allaha, dž.š., i sjetimo Ga se, vjerujemo da smo za jedan korak bliži Džennetu, da smo u Njegovoj Milosti, zaštiti i blizini. Zikr liječi dušu, uklanja tugu, smiruje srce. Pomoću zikra muslimani ublažavaju unutrašnji nemir i nespokojstvo : „Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene.” (El-Hadid 16)

Ovo je prilika

Što smo uvijek željeli da činimo, posebno u našim domovima, a nismo pronalazili vrijeme: presložiti kućnu biblioteku, očistiti ormare od onoga što ne koristimo i pripremiti za davanje onima kojima će dobro doći…?

Osim za te poslove, ovo je idealno vrijeme, prilika i mogućnost da uzmemo ilmihal ili ga nađemo na internetu i podsjetimo se (ili naučimo) osnove namaza, te započnemo novo poglavlje u našem životu: porodično klanjanje i ibadet.

Oni koji ne poznaju arapsko pismo, mogu naučiti njegove osnove i dočekati ramazan na najbolji način: početkom učenja Kur’ana.

Svaki dan uvedimo zikr, spominjanje Allaha, dž.š., ili neki od dobrovoljnih ibadeta i nafila, poput duha-namaza ili noćnog namaza. Svaki dan 100 puta donesimo istigfar, izgovarajući: “Estagfirullah (Oprosti mi, Gospodaru)!”, ili dvije riječi najdraže našem Gospodaru: “Subhanallahi ve bi hamdihi (Slavljen neka si, Gospodaru, i Tebi hvala)”.

Neka nas Allah čuva i podari svako dobro!

preporod.info