Uzroci lošeg mišljenja o vjernicima

Autor: Hakija Kanurić  

Nakon objave ajeta u kojem Uzvišeni Allah podstiče na davanje sadake, ashabi su odlazili na pijacu kako bi noseći robu na svojim plećima štagod zaradili da bi tako mogli nešto udijeliti na Allahovom putu.

Kada bi licemjeri vidjeli nekog od njih kako udjeljuje to malo što je zaradio rekli bi: Kakva je korist od ove sadake! A kad bi došao čovjek i udijelio veliku količinu imetka, rekli bi: Ovaj se samo pretvara i želi da bude viđen kako puno udjeljuje! Nakon toga objavljen je ajet: “One koji vjernike ogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i onima koji s mukom daju – Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna.” (Et-Tevba, 79, pogledati: Buharija, br. 1415) Svejedno kako vjernik postupi, udijelio mnogo ili malo, ljudi bolesnih srca o njemu će ružno misliti.

Uzvišeni Allah upozorava na loše mišljenje o vjernicima kao i na sve što tome vodi, poput uhođenja i ogovaranja: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!” (El-Hudžurat, 12) Resulullah, alejhissalatu vesselamu, također upozorava na neargumentovano mišljenja i sve što tome vodi: “Čuvajte se mišljenja, jer doista je mišljenje najlažniji govor! Nemojte jedni druge špijunirati, ne uhodite se, nemojte se međusobno mrziti, nego budite braća!” (Buharija, br. 5143 i Muslim, br. 6701)

Ako se desi da osoba poznata po vjeri, lijepoj etici i čistoj prošlosti, učini određeni propust, o njoj se i dalje lijepo misli uz upućivanje savjeta, bez da se u srcu prema njoj nešto promijeni. Međutim, o osobi koja je poznata po griješenju, nepokornosti i odvraćanju od Allahovog puta, se misli loše iz opreza, kako bi se sačuvalo njenog zla i spriječile njene spletke.

Uzroci lošeg mišljenja o vjernicima:

Loše mišljenje o vjernicima nastaje kao posljedica drugih propusta i grijeha od kojih su:

• Loša namjera i zla ćud, koja čini da nosilac takve namjere pretpostavlja da su i drugi poput njega, te o njima loše misli.
• Mržnja i zavist koji vode ne samo lošem mišljenju nego i priželjkivanju i traženju posrtaja i pogreški.
• Nesvijest o opasnosti lošeg mišljenja i njegovim posljedicama. Pored grijeha i Allahove srdžbe kojoj se izlažu oni koji o vjernicima loše misle, ljudi takve mrze, preziru ih i od njih se udaljavaju, a zajednica kojom hara ova negativan osobina postaje razjedinjena, neproduktivna i nazadna.
• Osvrtanje na prošlost i neprihvatanje stvarnosti. Ponekad čovjek u ranijem periodu života zapadne u grijehe, da bi se kasnije iskreno pokajao i popravio, međutim, oni koji loše misle o vjernicima to ne prihvataju, te ga stalno tretiraju griješnikom kao da se nije pokajao i teobe došao. Allah nas je poučio u Svojoj knjizi da prašta robu ako se iskreno pokaje. Čak šta više, njegova loša djela u dobra pretvara! Pa zar mi, koji isto tako griješimo, nismo preči da to od njega prihvatimo i da ga u tome pomognemo i podržimo? Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, spominje predaju o mušricima koji su ubijali i u tome granice prelazili, blud činili i u tome granice prelazili, te su nakon toga došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: To što ti govoriš i u što pozivaš je lijepo, ako bi nam još rekao da za ono što smo mi činili ima iskupa! Nakon toga su objavljeni ajeti: “I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;” (El-Furkan, 68-70, pogledati Muslim, br. 337)

Preporod.com