SIF-N Švedska islamska zajednica Norrköping
„U Mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekare, 185)
Mjesec ramazan, taj najdraži gost čiju milost vjerničko srce može osjetiti svim osjetilima ponovo je među nama. Istina, dočekujemo ga u potpuno izmijenjenim i drukčijim prilikama u odnosu na protekle godine. Cjelovitu radost susreta s njim potisnuli su nepregledni strahovi i zebnje izazvani globalnom pandemijom.
Kao da smo u međuvremenu, zbog silnih negativnih vijesti i prognoza koje danonoćno slušamo i gledamo, do unedogled suspendovali ona plemenita ljudska osjećanja poput nade i vjere u premoć dobra. Kao da smo se pomirili sa zloslutnim predviđanjima sutrašnjosti da su mogućnosti dosadašnjeg normalnog života u bliskoj i daljoj budućnosti svedene na minimum. U takvom stanju duha i svijesti dočekujemo ramazan. Zaboravljamo da je suštinski smisao ramazana u velikoj mjeri sadržan u poruci da ovaj mjesec Upute, neizmjerne Božije milosti i oprosta svake godine dolazi s ciljem da nas duhovno, mentalno i psihološki oslobodi od svih ovosvjetskih iluzija, laži i zabluda.
Uprkos svemu, kao Božiji glasnik i svjedok vremena, ramazan je opet tu.
Ramazan
Ovaj ramazan počet ćemo bez punog okrilja džamija, gdje smo navikli tih dana i noći biti dio džematskih namaza, teravija, mukabela, zikrova, mevluda i druženja. Džemata u tom smislu nećemo imati, ali to ne znači da džemata nema. Duh našeg džemata vidjet ćemo, ako Bog da, u spremnosti svih nas da kao džemat i zajednica budemo uz one koji su okrilje i sklonište tražili uz džemat – one iskušane imetkom, bolešću ili nekom drugom dunjalučkom potrebom. Nije ovo vrijeme u kojem trebamo biti fokusirani samo na sebe. Ovo je vrijeme u kojem smo još više pozvani pogledati na one koji trebaju pomoć – jetime, mazlume, one savladane bolešću, starošću ili one savladane dugovima, putnike, nevoljnike i siromahe. Brinuti o njima je dio islama. Ako dozvolimo da strah od teških vremena otvrdne naša srca prema onima koji trebaju pomoć i ne pokažemo dobročinstvo, zar se možemo nadati milosti koju želimo od Dobročinitelja, Milostivog?!
Nemojmo dozvoliti da zaboravimo Njegovo obećanje koje je dao u 272. ajetu sure El-Bekare: (…) Šta od dobra podijelite – za sebe podijelili ste. I štagod podijelite neka u ime sticanja Allahove naklonosti bude! I sve što od dobra podijelite vratit će vam se, i nepravda vam učinjena biti neće. Naš spas je u tome da se i u ovakvim vremenima potrudimo u sebi osvijetliti i Bogu pokazati ono najbolje u nama – strpljivost, ustrajnost i dobročinstvo.
To jednostavno i radosno saznanje da ramazansku milost ništa ne može zaustaviti vjernici će svakim novim danom posta osjećati sve dublje i jače. Prestaćemo se plašiti neizvjesne sudbine, jer će nas ramazanski takvaluk nadahnuti vjerom da će onome ko se istinski Njega boji, Allah Svevišnji uvijek izlaz dati i opskrbiće ga odakle se i ne nada. Ramazan će u nama probuditi i osnažiti pobjednički duh veličanstvenih ramazanskih pobjeda: Bitke na Bedru i Povratka u Meku koji nas uči da nema dostojanstvenog života bez hrabre borbe, bez ustrajnog oslanjanja na Božiju pomoć, bez nepokolebljive vjere da je jedino Bog Gospodar naših života.
Ramazanski kandilji će nas podsjetiti na kosmičku svjetlost Noći Kadr bolje od hiljadu mjeseci koja je vječnim sjajom obasjala čovječanstvo Knjigom Upute u kojoj nema sumnje. Ramazan je iznad svega tu da nas po ko zna koji put poduči da je relativno lahko savladati vanjske prepreke i izazove, poraziti rivale i neprijatelje. Mnogo je teže prepoznati neprijatelja u nama, pobjediti nefsanske porive i nagone.
Ramazan će razbuditi našu svijest da unatoč našim slabostima i nedostacima nikada nismo prepušteni sami sebi. Nismo napušteni i zaboravljeni od Boga dragog. On je s nama u odabranim trenucima: u spokoju blagoslovljenog sehura, u dijelovima dana kada Ga oslabljeno i onemoćalo postačko tijelo spominje i slavi glađu i žeđu. Božiju prisutnost svjedočit će uzvišena iftarska radost i miris pripremljene hrane, srce puno nade da ća nam biti oprošteno od Onoga koji mnogo prašta i da će nam biti darovana milost bez koje ne možemo biti dobri roditelji, povjerljivi saradnici, čestite komšije.
Zato svoj žal za nekadašnjim ramazanom zamijenimo uvjerenjem da će Bog biti s nama u ramazanu svugdje gdje ga iskreno srce bude spominjalo i slavilo. Sjetu za teravih namazom koji ne možemo klanjati u džematom ublažimo teravijom u sopstvenom domu koji ćemo klanjati sa svojim najdražim. U našoj ovoramazanskoj samoći i odvojenosti od svijeta prisjetimo se samoće Njegovog Miljenika u pećini Hira. Silazak Voljenog Vjerovjesnika iz pećine u Meku, njegov povratak u iskušenja, neizvjesnosti i nepoznanice života koji teče Božijom voljom i nad kojim On bdije neka nam ulije novu snagu da nije nemoguće biti bolji čovjek i da nije nemoguća bolja budućnost.
Obnovi svoju lađu
„A njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj, koja je plovila pod brigom Našom- nagrada je to bila za onoga koji je odbačen bio.” (El-Kamer: 13, 14.)
Prenosi se od Ebu Zerra el-Gaffarija, r.a., da je kazao kako mu je Pejgamber a.s., rekao: „Ebu Zerre, obnovi lađu, more je duboko; povećaj opskrbu, put je dalek; smanji teret, put je opasan; i iskren budi kad radiš jer Nadglednik sve vidi!”
Obnavljanje i osvježenje lađe je utvrđivanje imana i obnavljanje tevhida. More je Džehennem. Put je putovanje na Ahiret i Kijametski dan. Opskrba za Džennet su djela pokornosti, a opskrba za Džehennem su ružna djela. Teret su grijesi. Smanjiti ih znači potpuno ih se odreći i s njima prekinuti. Put na Ahiret je opasan, jer meleki zebanije zgrabe s puta one koji su pod teškim teretom, a tamo nema nikoga ko bi mogao pomoći u nošenju tereta, čak i kad je riječ o bližnjima.
Uzvišeni kaže: „Pa i ako pretovareni pozove da mu se ponese, ništa mu se ponijeti neće, pa makar i rođak da je!“ ( Fatir: 18)
Nadzornik je Allah džellešanuhu. On je dobar i prihvata samo ono što je dobro i čisto od primjesa širka i licemjerja.
On kaže: „Ko god se nada susretu s Gospodarom svojim – neka dobra djela čini, i neka štujući Gospodara svoga ne pridružuje Mu nikoga!” (Kehf: 110)
Post
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare: 183)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je je ashabe, radijallahu anhum, o neisrpnim blagodatima ramazana i posta: “Došao vam je ramazan, blagoslovljeni mjesec kojeg je Svevišnji Allah naredio da postite, u njemu se otvaraju vrata Dženneta, zatvaraju vrata Džehennema i okivaju zli džinni. U njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci, pa kome bude uskraćeno njeno dobro, dosita je uskraćen.“ Postači će k tome biti posebno dočekani pri ulasku na džennetske kapije.
Od Sehla b. Sa’da, r.a., prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao: ,,Džennet ima osam vrata, a jedna od njih zovu se Er-Rejjan i na njih će ući samo postači.“
Post je zaštita od džehennemske vatre. Postom se suzbijaju u obuzdavaju strasti, a Džehennem je prektiven strastima. Postaču se zabranjuju i postupci neznalica kao što su vika, bestidnost, svađe i neumjerene rasprave.
Aiša, radijallahu anha prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: ,,Post je štit od vatre, pa ko osvane kao postač, neka tog dana ne bude nepristojan, a ako neko prema njemu bude nepristojan, neka ga ne grdi niti psuje, već neka kaže: ‘ Ja postim…‘ “
Post je otkup za počinje grijehe i ibadet kojeg je Stvoritelj nazvao Svojim. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, a on od svog Gospodara da je rekao:,, Za svako djelo postoji iskup; post je Moj i Ja za njega nagrađujem.“
Sehur i iftar
Ustajanje na sehur blagoslovljeni je postupak koji postač ne treba izostavljati, pa makar tokom sehura popio samo gutljaj vode, jer Allah i meleki donose salavat na one koji sehure. “Doista je u sehuru bereket“, kaže Muhammed, s.a.v.s, “ pa ga ne ostavljajte.“
Radost iščekivanja iftara podjedanko je i čuvstvena i neizrecivo unutrašnja, nadosjetilna. To su trenuci u kojima postač doživljava vrhunac predanosti dragom i Bogu i prekida sa odricanjem od jela i bića radi svoga Stvoritelja: “ Postač ima dva veselja: iftar, kad mrsi, i susret sa Allahom, kad će On nagrađivati za post.“
Iftar je, prema svjedočenjima čestitih vjernika uz proljetni rani sabah, jedan od dva trenutka naročite dunjalučke radosti svakog vjernika. Sunnet je požuriti sa iftarom. Sehl b. Sa’d prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ljudi će iti u dobru sve dok budu požurivali sa iftarom.“
Jednom prilikom, govoreći o blagodatima ramazana Vjerovjesnik, s.a.v.s. , biranim riječima je nagovijestio velike nagrade priređivačima iftara: “Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobit će i nagradu postača bez da se nagrada imalo umanji.” Tada ashabi rekoše: “Allahov Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača!?” Muhammed, s.a.v.s., reče: “Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač iftari hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka“
Enes, radijallahu anhu kaže. “ Nikada nisam vidio Allahovog poslanika, s.a.v.s., da je klanjao akšam prije nego što se iftario, makar sa gutljajem vode.“
Oko koje Ga veliča
„I padaju licem na tle, plačući.“ ( Isra: 109.)
Naš vjerovjesnik je molio: „Utječem Ti se od oka koje ne plače…“
Suze, ti tugom i sjetom brušeni briljanti ovoga prolaznoga svijeta, obahvaćene su Božijom milošću. Kada potaknute bogobojaznošću teku niz lice skrušenog vjernika takve suze podsjećaju na džennetske potoke. Puštene zbog straha od Milostivog iskre su Allahove milosti koja će gasiti vatru džehennemsku.
Nije li Adem a.s., suzama svojim prvi oprost izmolio, a Nuh a.s, svojim suznim očima sveopći potop i Allahovu kaznu na nevjernike prizvao!?
Nije li Allahov prijatelj, Ibrahim a.s., tragajući za tajnom stvaranja i Istine, sa suzama u očima dočekao vatru riječima: „Hasbi, Hasbi“
Nije li pokorni Davud a.s., iskreno plakao i jecao dok je Zebur svome narodu učio!?
I zar nije naš Vjerovjesnik sa suzama u očima brigu za svoj ummet iskazao i za njega do smrti svoje molio.
A mi, suza se stidimo i predugo čeznemo za suzom iskreno puštenom! Upitajmo sedžade kada su zadnji put bile natopljene suzama!? Upitajmo sahife Kur’ana kada su suzama orošene.
Gospodaru naš, Tebi se klanjamo i od Tebe milost molimo. Podari nam suze koje će milost Tvoju izazvati, a sačuvaj nas od oka koje ne plače. Amin
islamskazajednica.ba
