SIF-N Švedska islamska zajednica Norrköping
Hvala neka je samo Allah, dž.š. Salavat i selam donosimo na Allahovog miljenika i najodabranijeg poslanika Muhammeda, a.s., poslanikovu časnu porodicu i drugove- ashabe. Mir Allahov, napredak i spas neka su na sve pripadnike časnoga islama.
Neka Allah, dž.š., našim šehidima podari lijepi Džennet a njihove porodice neka pomogne i olakša im da strpljivo podnose rastanak sa svojim šehidima do Određenog dana.
Poštovana braćo i sestre, ovom prilikom ćemo, ako Bog da, kazati nešto o pokajanju za grijehe ili tevbi.
Čovjek po svojoj prirodi želi da proba mnogo toga u svome životu. Ta njegova radoznalost i zaborav da mu ipak nije sve dozvoljeno dovedu ga u situaciju da uradi ono što nije smio ili izostavi ono što je morao uraditi. Takav postupak se naziva grijeh i za njega slijedi kazna na ovome ili na budućem svijetu, ukoliko se sve završi na učinjenom grijehu. Nakon počinjenog grijeha čovjek ne smije ostati ravnodušan, ali ni izgubiti nadu za svoj spas na Ahiretu. Da onaj koji počini grijeh nije sebi zatvorio vrata Dženneta i da ne smije gubiti nadu u Allahovu milost saznajemo iz mnogobrojnih ajeta, a ovom prilikom navešću njih nekoliko. Rekao je Allah dž.š.: „O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ ( Ez- Zumer, 53)
„I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kada se prema sebi ogriješe Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole- a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada, oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče, kroz koje će rijeke teči, ukojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupali!“ ( Alu Imran, 133-137)
„Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.“ ( En- Nisa, 110)
„Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabrenjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto.“ (En-Nisa, 31)
„A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili da dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.“(En-Nisa, 64)
„Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzveruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje.“ (Ta-Ha, 82)
Na pogreške nisu bili imuni ni Božiji poslanici, a u sljedećim ajetima se to i potvrđuje, ali i pokazuje da su oni odmah učinili istigfar – tražili oprosta od Allaha dž.š. Kada je Musa a. s., ubio čovjeka, uzviknuo je:
„’Gospodaru moj’, reče onda, ‘ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!’ I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.“ (El-Kasas, 16)
Kada je Davud a.s. zgriješio, odmah se obratio svome Gospodaru, zatražio oprosta i dobio ga. O tome se kaže: „I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.“ (Sad, 25)
Koliko je Allah milostiv i koliko je spreman davati oprosta vidimo iz sljedećeg hadisa. U njemu Muhammed a.s. kaže: „Allah Uzvišeni kaže: ‘O sine Ademov, kad god Me pozoveš i ponadaš Mi se, Ja ću ti sve oprostiti i na to se neću osvrtati. O sine Ademov, da tvoji grijesi budu toliki da dosegnu oblake na nebesima, a da mi poslije toga dođeš tražeći oprosta, oprostio bih ti, i na to se ne bih osvrtao. O sine Ademov, da Mi dođeš s grijesima koji bi Zemlju ispunili, ali da Mi druga ne pripišeš, Ja bih te dočekao sa Zemljom punom oprosta.“
Od Ebu Musaa se prenosi i sljedeći hadis: „Zaista će Uzvišeni Allah pružati Svoju ruku noću da bi se pokajao onaj koji je zgriješio po danu, a pruža Svoju ruku po danu da bi se pokajao onaj koji je zgriješio noću, sve dok sunce ne izađe sa zapada.“
Ljudi ne biraju vrijeme kada će činiti grijehe, nego do čine danju i noću, ali to ih ne sprečava da traže i dobiju oprost od Uzvišenog. U jednoj hadisi- kudsijji se kaže: „O robovi moji, vi griješite noću i danju, a Ja grijehe praštam i na njih se ne obazirem. Zato Me za oprost molite, Ja ću vam ga podariti. U vjerodostojnom hadisu se kaže: „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, da ne griješite Allah bi vas uništio i stvorio novi narod koji bi griješio i tražio oprosta od Allaha Uzvišenog, pa bi im se On smilova. Zato molite Allaha za oprost, dobit ćete ga.“ Ovaj hadis nije i ne smije biti shvaćen kao poziv na činjenje grijeha, nego nas obavještava o tome da smo mi po prirodi takvi ga ćemo, htjeli to ili ne, ipak griješiti. On nam isto tako dolazi kao radosna vijest da se i nakon grijeha ne smijemo uplašiti i smatrati odbačenima, nego da priznamo grijeh, zamolimo Allaha za oprost i isti dobijemo. Grijeh i pokajanje za njega su svojevrsna brana od nečega što je gore od samog griješenja. Muhammed, a.s., je rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, da ne griješite, pobojao bih se za vas nečega što je teže i gore od griješenja. To je samoljublje i egoizam.“
Niko od običnih ljudi nije imun na grijehe, a najbolji od nas koji grijehe činimo je onaj koji se pokaje, što nam pojašnjava sljedeći hadis. Rekao je Muhammed, a.s.: „Svi ste vi grešnici, najbolji grešnici jesu oni koji se kaju.“
Koliko se Allah raduje tevbi nekoga od nas nakon počinjenog grijeha vidimo iz hadisa Muhammeda, a.s., u kojima se kaže: Ebu Hurejre, r. a., kaže da je Muhammed, a.s., rekao: “Allah se više raduje tevbi jednog svoga roba nego što se raduje osoba koja nije imala djeteta pa ga rodi, ili osoba koja je izgubila dragocjenu stvar pa je nađe ili žedan u pustinji kad stigne do pitkog izvora”.
Enes b. Malik el-Ensari, omiljeni sluga Muhammeda, a.s., pripovijeda da je Allahov poslanik, a.s., rekao: „Allah, dž.š., se obraduje tevbi (pokajanju) Svoga roba koji se pokaje više nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tražio i izgubi svaku nadu da će je pronaći, a onda zaspi i kada se probudi ugleda svoju devu u njegovoj neposrednoj blizini kako mirno stoji, te odmah skoči i uhvati povodac i od silne radosti uzvikne: ‘Bože moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar’, pogrešno se izrazivši od silne radosti.“
Da li će Allahu dosaditi da oprašta grijehe jednoj te istoj osobi više puta najbolje nam pokazuje hadis u kojem se kaže: Doista neki rob počini grijeh pa kaže: ‘Bože, oprosti mi moj grijeh jer samo Ti grijehe praštaš’; nakon toga on opet počini grijeh i kaže: ‘Bože, oprosti mi moj grijeh jer samo Ti grijehe praštaš’; nakon toga on opet počini grijeh i kaže: ‘Bože, oprosti mi moj grijeh jer samo Ti grijehe praštaš.’ Onda Allah Svemilosni rekne: ‘Moj rob zna da ima Gospodara, Koji kažnjava zbog grijeha i Koji grijehe prašta, pa neka čini štom želi.’“
Onaj koji počini neki grijeh i iskreno se pokaje, pored toga što dobije oprost od Allaha, on biva svrstan u one koje Allah, dž.š,. voli, jer On. kaže: „Zaista, Allah voli one koji se kaju i one koji se čiste“
Da bi tevba bila primljena kod Allaha potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:
– Da tevba bude učinjena iskreno u ime Allaha. U Kur’anu stoji: Ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati. ( En-Nisa, 146.).
– Da onaj koji se kaje u potpunosti ostavi grijehe koje je činio, jer onoga ko ustrajava u grijehu čeka loš završetak. Prenosi se da je Malik ibn Dinar rekao: “Imao sam komšiju koji je bio ogrezao u grijesima. Ja sam ga posjetio kada je bio na smrtnoj postelji i rekao mu: ‘Pokaj se Allahu, možda će ti se smilovati, izliječiti te i grijehe ti oprostiti.’ Odgovorio je: ‘Daleko je to prijatelju! Približilo se ono što će neminovno svakom doći. Ja sam skoro mrtav čovjek i teško meni zbog života kojeg sam proveo u grijehu i sam sebe upropastio. Pokušao sam sada, u ovom stanju, da se pokajem, ali sam čuo glas koji me je rekao: -Mnogo puta smo ti davali priliku i prihvatali tvoje obećanje, a ti si svaki put iznevjerio obećanje.’”
– Da se kaje zbog počinjenih grijeha. Abdullah ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, a.s. rekao: “Osjećaj kajanja u duši, zbog grijeha, je u stvari tevba.’’ (Ibn Madže).
– Da odluči da se više neće vraćati griješenju. Rekao je Hatimul-Esam: “Tevba treba da te probudi iz nemara i da te podsjeti na veličinu i opasnost grijeha i Allahovu dobrotu što ti ih je oprostio i pokrio. Budi od onih koji se više ne vraćaju na grijeh kao što se pomuženo mlijeko ne može vratiti u vime.
– Da vrati nekome ako mu je šta uzeo bespravno i nadoknadi štetu ako su greške učinjene prema ljudima, ili da dobije halal (oprost) od njih za grijehe koje je prema njima učinio. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ima neki dug prema nekome u pogledu njegove časti ili nečeg drugog, neka zatraži halal i oprost prije nego dođe Dan kada neće koristiti dinari i dirhemi. Ako bude imao dobrih djela uzet će se i dati onome kojem je učinio zulum, a ako ne bude imao dobrih djela, uzet će se od loših djela onoga kome je nasilje učinjeno i natovariti zulumćaru.” (Buharija i Muslim).
Neke grijehe Allah dž.š. neće oprostiti, a jedan od njih je i širk – pripisivanje druga Allahu, dž.š., ili vjerovanje da nešto drugo uz ili osim Allaha ima snagu, moć, akciju koju posjeduje samo Uzvišeni Bog. U suri En- Nisa se kaže: „Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim, čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.“ (En-Nisa, 48)
Postoji i vrijeme kada će traženje oprosta biti zakašnjelo, pa se, zbog toga, oprost mora tražiti odmah po činjenju grijeha. Rekao je Allah, dž.š.: „Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima će Allah oprostiti, a Allah sve dobro zna i mudar je!“ „Nema (prihvaćanja) pokajanja od onih koji čine hrđava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: ‘Sad se doista kajem!’, niti onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili!“ ( En- Nisa, 18)
Darag braćo i sestre, izbjegavajmo grijehe, ali onda kada ih učinimo zatražimo oprost od Allaha, dž.š., i čuvajmo svoje jezike od nabrajanja tuđih grijeha, jer Allah, dž.š., može svakome da oprosti.
„Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše, oprosti nam i smiluj nam se. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!“ (sura El-Bekare, 206. ajet)
„Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših i učini da poslije smrti budemo sa onima dobrima.“ (sura Ali-Imran, 193. ajet) Amin
