Stvaranje čovjeka

Prof. dr. hafiz Rifet Šahinović

Postoje dva učenja o fenomenu stvaranja:

–  Učenje o kreaciji (da je Bog stvorio čovjeka)

–  Učenje o evoluciji (podloga je Darvinova teorija o stvaranju)

Kreacionizam je teološki termin koji opisuje odnos Stvoritelja naspram stvorenja. Kršćanski teolozi su razvili dva važna učenja kada je u pitanju Božije djelovanje u kozmosu. Prvo je stvaranje iz ničega (lat. creatio ex nihilo). Bog stvara iz ničega kada nije postojalo vrijeme, prostor. Drugo učenje je poznato kao neprekidno stvaranje (lat. creatio continua). Bog stalno stvara, ali i održava stvoreno. Kreacija je teološki termin prema kojem je sve stvoreno kreacija i djelo Božije.

Dok je putem kreacije odgovoreno na pitanje ko je stvorio čovjeka dotle je evolucija pokušala odgovoriti na pitanje kako je stvoren čovjek. Važno je spomenuti da je evolucionizam kao ideologija pokušao da umjesto Boga kao stvoritelja promovira teoriju slučajnosti.

Naučnici koji su istraživali povijest života na Zemlji, počevši sa Čarlsom Darvinom u 19. stoljeću, tvrde da su svi oblici života tokom proteklog perioda evoluirali iz jednog, ili nekoliko jednostavnih oblika (života). Teorija evolucije je nastala u 19. stoljeću kada su otkrivene mnoge teorije. To je vrijeme kada nauka postaje ideologija, i čini se da je sve racionalno objašnjivo. Pitanje stvaranja je kroz teoriju evolucije dobilo tu dimenziju. Pobuna protiv svega onoga što dolazi od vjere, tj. od kršćanstva, obilježilo je to vrijeme. Kada je Darvin dao svoju teoriju o stvaranju mnogi je prihvataju kao nadomjestak onome što je naučavala vjera. Otuda je teorija evolucije podloga ateizmu. Mnogi je uzimaju kao naučnu teoriju iako postoje mnogobrojne kritike iste.

Darvin je došao do zaključka da je čovjek evoluirao hiljadama godina od čovjekolikog majmuna. Upoređujući njihove kosti našao je neke sličnosti i zaključio da imaju zajedničkog pretka. Međutim postojanje sličnosti ne mora značiti da je jedno nastalo iz drugog. To su samo sličnosti. Kritičari ove teorije postavljaju pitanje šta je zaustavilo proces evolucije (mumija faraona je ostala nepromijenjena, odnosno današnji čovjek nije evoluirao).

Promjene koje se dešavaju na živim bićima pod utjecajem vanjskih ili unutrašnjih faktora, igraju korisnu ulogu kod njih te se putem nasljedstva prenose na nadolazeće generacije. Prirodna selekcija po ovoj teoriji znači da živa bića koja se ne mogu oduprijeti raznim prirodnim nepogodama izumiru i nestaju sa pozornice. Ostaju samo ona bića koja su snažna i sposobna za odupiranje različitim nepogodama. Teorija evolucije nije potvrđena nekim naučnim eksperimentima. Unatoč tome, neki su je uzeli za naučnu istinu o stvaranju.

Za vjernika ova teorija je neprihvatljiva iz više razloga:

–  Uzvišeni Allah stvara svaku vrstu posebno a ne jedne iz drugih,

–  On je stvorio čovjeka u najljepšem obliku,

–  ljudsko tijelo je sačinjeno od zemlje i u zemlju se vraća,

–  čovjek je odlikovano biće razlikujući se od drugih stvorenja po Božijem ruhu.

I kad Gospodar tvoj reče melekima: „Ja ću na Zemlji od ilovače, od gline ustajale, stvoriti čovjeka! I kad ga oblikujem i u njega život udahnem, ničice mu se poklonite.“ (15: 28-29)

Spomenuti ajet govori o prvobitnom stvaranju čovjeka koje je imalo svoje etape. Nadalje, Kur’an govori o stvaranju čovjeka u određenim fazama u utrobama majki: A Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo, potom ga kao sjemena kaplju na mjesto sigurno stavljamo, sjemenu kaplju zametkom potom učinimo, pa zametak grudom mesa učinimo, pa kosti mesom zaodijemo, a potom ga kao stvorenje drugo oživimo, pa nek’ je slavljen Allah, Stvoritelj najljepši. (23: 12-14)

U Kur’anu se napominje da čovjek nije bio svjedokom niti pomagačem u prvobitnom stvaranju. Stoga, čovjek nema tačno znanje o stvaranju već zna onoliko koliko je obaviješten putem Objave: Nisam ih za svjedoke uzeo kad sam nebesa i Zemlju stvarao, a niti neke druge pri stvaranju njih samih! Za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put odvode. (18: 51)

Kur’an spominje etape kroz koje prolazi embrion svakog čovjeka poslije Adema,a.s., pa sve do dolaska kompletnog čovjeka. Nastanak čovjeka i njegovo stvaranje nekada objašnjava razvojem embriona, a nekad objašnjava ponaosob.

Kada se radi o materijalu, zemlja je bila građa za početno stvaranje (ljepljiva masa ilovače  (Saffat, 11); prečišćena bit zemlje  (Mu’minun, 12); blato ustajalo (Hidžr, 26)). Voda kao element ima značajnu ulogu u pretvaranju zemlje u neku mineralnu masu kada se sjedine. Ova etapa se razlikuje od prve; (vidjeti ajete: Mu’minun, 12-15; Enbija, 30). i da Mi od vode sve živo stvaramo…(21: 30)“

Zatim dolazi faza oblikovanja i davanje čovjeku posebnog lika. U posljednjoj fazi na svijet se pojavljuje novo biće koje pored svoje materije, posjeduje identitet i dušu.

Da je evolucija način stvaranja života kod uzvišenog Allaha, neki ajeti bi dotakli to. Kur’an pitanje stvaranja čovjeka započinje sa Ademom i Havom.

Kur’an ističe da je slučaj Isaov isti kao i Ademov kada je u pitanju stvaranje (Alu Imran, 59). Radi se o nadnaravnosti. Prvi je stvoren bez oca, a drugi bez oca i majke. Allah radi kako hoće i želi. To nam pokazuje da stvaranje nije vezano za neku određenu epohu, zakon niti prilagođavanje, niti za nekakve mutacije. Kur’an vraća našu pozornost da je Adem, a.s., stvoren od zemlje i vode ukazujući da on nije prošao evolutivne etape počevši od crva preko žabe, ptice, konja i majmuna. Adem, a.s., praotac je čovječanstva. Svaki čovjek je stvoren od hude tekućine (Sedžda, 8): od kapi sjemena koje se oplođuje s jajašcem u maternici, a nakon toga embrion prolazi kroz faze. Tokom jedne od tih faza u njega se udahnjuje život, te nastaje živo ljudsko biće.

Preporod.info