Namaz je ključ Dženneta

Published in Mart 26, 2020

U ovim danima iskušenja, prisjetimo se blagodati koje su vezane za naših pet propisanih namaza. Svako ko ih bude potpuno i svjesno činio dokučit će Božiju milost i obećane blagodati.

Božiji Poslanik je rekao: Pet dnevnih namaza brišu grijehe kao što voda čisti prljavštinu.

Allah kaže: Dobra djela brišu loša. To znači da ih brišu kao da se nisu ni događala.

Božiji Poslanik, a.s., rekao je: Ko bude izvršavao pet dnevnih namaza potpuno, ispunjavajući čistoću za njih i držeći se njihovog određenog vremena, na Kijametskom danu će imati svjetlo i vodiča, a ko ih upropasti bit će proživljen s Firaunom i Hamanom.

Poslanik također kaže: Ključ Dženneta je u namazu.

Od onog što je Uzvišeni Allah obavezno propisao stvorenjima najdraže Mu je poslije tevhida – namaz. Kad bi Mu bilo nešto draže od namaza, onda bi melekima naredio da Ga tako obožavaju, a meleki su ili na rukjuu, ili na sedždi, ili na tešehhudu – sjedenju.

Putevi Božije ljubavi svakom Njegovom stvorenju širom su otvoreni, a namaz je kapija na tom putu.

Moli Stvoritelja za ono što ti je dovoljno

“A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu!”  (El-Baqara, 186)

Hazreti Alija, Allah bio zadovoljan s njim učio je ovu dovu: “Dragi Allahu, učini da budemo bolji nego što drugi o nama misle, ne sudi nam po onome što drugi o nama govore i oprosti nam ono što oni o nama ne znaju.“

Ebu Seid  r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ono čega je malo i što je dovoljno bolje je od onoga čega je mnogo i što odvodi u zabavu.“

Šejh El-Iskenderi je govorio: “Dovoljnost u opskrbi je blagodat, a povećanje opskrbe iznad stvarnih potreba je kazna, zato što duše po prirodi vole dobijati, a ne vole gubiti, pa kada im On daje, one se raduju, a kada im uzima, žaloste se. Zato, ko želi da je trajno radostan neka pored onoga što mu je dovoljno ne uzima ono čiji gubitak će ga ražalostiti.“

Allah će izlaz dati

U tišini noći, kad je malo budnih, dozivajte Ga Njegovim lijepim imenima.

Molite se Milostivom, Silnom, Mudrom, Onom Koji sigurnost daje, Koji mnogo prašta, Koji sve rješava i otvara, Koji sve čuje, vidi, zna, Koji čuva, Koji upućuje, Koji molbe prima, Koji sve može, Zaštitniku, Gospodaru svih svjetova, Najveličanstvenijem i Najčasnijem…

Molite i osluškujte, Allah će sigurno izlaz dati.

Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!”

A Allah je, uistinu, Onaj Koji obećanja potvrđuje.

Pokajanje oslobađa čovjeka

Ovo je vrijeme da istinski promislimo o životu koji živimo.

Sjetimo se svega onoga što smo u ime Boga uradili i onoga što nije u Njegovo ime učinjeno. I to razmišljanje je čišćenje naših srca, kako to reče poslanik Muhammed, a.s.

Razmišljanje samo sat vremena velika je blagodat. A vremena imamo.

Pametan čovjek trebalo bi da se pokaje za svoje prošle grijehe i da razmišlja o onome što će ga približiti milosti Gospodara, spasiti od nedaća, što će mu otvoriti vrata sreće i blagostanja. Pokajanje nakon spoznaje se ne odgađa.

Pokajanje i sjećanje (zikr) na Allaha oslobađaju čovjeka duševnih strasti i skidaju terete s njegove duše.

Ko pobijedi sebe

Sulejman, a.s., rekao je: “Onaj ko pobijedi sebe, jači je od onog ko sam samcat pobijedi grad.”

Hazreti Alija kaže: “Ja i moja duša smo kao čoban koji čuva stado ovaca“.

Jahja bin Muaz er-Razi kaže: “Bori se protiv svoje duše pobožnošću, pokornošću i vježbanjem duše.”

Vježbanje duše se postiže s malo spavanja, malo pričanja, podnošenjem boli i uvreda od ljudi i uzimanjem malo hrane.

Iz malo spavanja se rađa  čista volja; iz malo priče se rađa spas od uvreda i bolesti psihičke prirode; podnošenjem boli i uvreda dostižu se ciljevi; s malim uzimanjem hrane umrtvljuju se strasti i pohote duše.

Poslanici u izolaciji

Tokom potopa, Nuh, as, bio je, zajedno sa skupinom vjernika, izoliran na lađi.

Zbog suprotstavljanja mnogoboštvu, Ibrahim, a.s, bio je izoliran od svog naroda i vlastitog oca.

Kada su ga, zbog zavisti, braća izdala, Jusuf, a.s., bio je izoliran u bunaru.

Nakon što mu je oduzet imetak, evlad, ugled i zdravlje, Ejjub, a.s., bio je izoliran od svih u kolibi.

I posljednji Allahov Poslanik, a.s., sa svojim sljedbenicima, zbog bojkota mekanskih  mušrika, bio je izoliran tri godine na vrelom pustinjskom pijesku, bez hrane, vode, bez osnovnih sredstava za život.

Bilo je teško, ali su izdržali, a izolacija je poslužila kao spas ili je bila najava velikih pobjeda.

U kušnji su bili strpljivi, u vjeri ustrajni, nisu gubili nadu, imali su povjerenje u odredbu Mudrog, od Njega tražili snagu i izlaz. I na kraju uspjeli…

Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: ”Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! (2:214)

preporod.info