Nafaka – rizk spominje se 105 puta u Kur’anu

Autor: Almir Fatić  April 21, 2017  

Stotinu pet puta u Kur’anu spominje se riječ rizk u različitim oblicima i različitim značenjima.

(Njezino osnovno značenje je opskrba ili nafaka.) Značenjsko polje ove riječi veoma je široko. To najbolje vidimo iz činjenice da su semantičari Kur’ana iznašli deset različitih značenja riječi rizk u Kur’anu. Naprimjer, rizk u 3. ajetu sure el-Bekare znači davanje; u 25. ajetu ove sure rizk označavu hranu; u 27. ajetu sure Al ‘Imran rizk je voće; u 127. ajetu iste sure rizk je nagrada; u 131. ajetu sure Ta-Ha rizk je Džennet; u 5. ajetu sure el-Džasije rizk je kiša, itd. Na temelju ovoga zaključujemo da pojam rizka u Kur’anu ima veoma razuđeno značenje: od konkretnog materijalnog pa sve do duhovnog značenja najvišeg reda. Nadalje, iz velikog broja kur’anskih ajeta u kojima se spominje ova riječ spoznaju se najbitnije istine u vezi sa ovom velikom tajnom života i ljudske sudbine.

Značenje riječi rizk

Islamski učenjaci saglasni su da se rizkom ili nafakom označava sve ono što koristi ljudima u njihovom materijalnom (vanjskom) i duhovnom (unutarnjem) pogledu. Materijalni smisao odnosi se na ono što je potrebno za očuvanje tijela ili tjelesnog života, dok duhovni smisao podrazumijeva Allahov, dž.š., vjerozakon objavljen u Njegovim Knjigama preko Njegovih poslanika s ciljem da se ljudi upute na korisno znanje i ispravnu spoznaju i praksu. Također, duhovni aspekt nafake podrazumijeva i smirenost, otkrivanje i spoznaju duhovnih istina koje Uzvišeni Allah spušta na srca Svojih iskrenih prijatelja (evlija). Imam Gazali kazat će da je duhovna (unutarnja) vrsta opskrbe časnija, jer je njezin plod vječni život, dok vanjska opskrba jača tijelo u vremenski kratkom periodu. Uzvišeni Allah je na Sebe preuzeo odgovornost stvaranja obje vrste opskrbe i On velikodušno daje pristup objema tim vrstama, ali On daje opskrbu kome hoće i određuje je.  (Komentar Allahovih lijepih imena, 115).

Er-Rezzāk (Opskrbitelj)

Kur’an nedvosmisleno ističe nepobitnu istinu da je jedini Opskrbitelj Uzvišeni Allah: Zaista je Allah jedini Opskrbitelj (Innellāhe Huve-r-Rezzāk) (ez-Zarijat, 58; također v. Hud, 6; el-‘Ankebut, 60). Ovi kur’anski ajeti kristalno jasno govore da je Allah, dž.š., jedini istinski Opskrbitelj i u to nema nikakve sumnje. Ovi ajeti nisu u proturječju sa drugim ajetima u Kur’anu u kojima se rizk pripisuje i ljudima (npr.: el-Bekare, 233; en-Nisa’, 6). Doista, Uzvišeni Allah je Onaj koji stvara opskrbu i opskrbljene, dostavlja je njima i daje im načine njezina korištenja. Nema drugog opskrbitelja niti davaoca osim Njega Uzvišenoga! A kada Uzvišeni Allah zavoli nekog roba – ističe imam-i Gazali – onda On učini da mnoga stvorenja zavise od njega; i koliko god on bude posrednik između Uzvišenog Allaha i robova u odnosu na njihovu opskrbu, on će dostizati udio u ovom Allahovom atributu (Komentar…, 116). Dakle, čovjek je rāzik (opskrbitelj) u smislu da dostavlja, proslijeđuje ili daje opskrbu drugome. Ovo se potvrđuje i jezičkom činjenicom da riječ rizk u arapskome jeziku može značiti i davanje (‘atā’).

Allah, dž.š., garantuje nafaku

Ljudi i džinni stvoreni su s velikim ciljem: da robuju svome Gospodaru (ez-Zarijat, 56). U ostvarivanju toga cilja, Uzvišeni Allah je ljudima olakšao, između ostalog, i time što im On, Uzvišeni, garantuje njihovu nafaku tako da se oni mogu što više posvetiti ispunjavanju svog osnovnog životnog cilja. Allah, dž.š., je rekao: Djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijajte – Mi i vas i njih hranimo (el-En’am, 151); Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo (el-Isra’, 31). U ajetu sure el-En’am Uzvišeni prvo spominje očeve, jer se u ovom slučaju pretpostavlja činjenica neimaštine, pa će otac biti zauzet stjecanjem nafake za novorođeno dijete, tako da neće biti u stanju otkloniti siromaštvo. Ali, Uzvišeni kao da im kazuje: Vi imate svoju nafaku i vaša nafaka rođenjem djeteta neće doći u pitanje, nego će nova nafaka doći za vaše dijete! U ajetu sure el-Isra’ prvo se spominju djeca, jer u ovoj situaciji nema siromaštva, ali se ljudi pribojavaju da će nastati uporedo sa rođenjem djeteta. Zato, kao da im Uzvišeni poručuje: Njihova nafaka će doći prije vaše nafake! U citiranim ajetima Uzvišeni Allah pruža čvrstu garanciju da je nafaka u Njegovoj Ruci, da svako ima svoju nafaku i da nema bojazni da će ona prestati, jer Allahov rizk neprestano teče.

Nafaka se traži samo od Allaha

Nakon što nas je Uzvišeni Allah obavijestio u Svojoj Knjizi da je On jedini Opskrbitelj, da samo On daje i garantuje nafaku, te da je On neovisan od ljudi u pogledu nafake, onda nam On, Uzvišeni, naređuje da opskrbu ili nafaku tražimo samo od Njega: …vi nafaku od Allaha tražite (febtegū ‘indellāhi-r-rizka) (el-‘Ankebut, 17). Istovremeno Kur’an osuđuje da se nafaka traži od nekoga drugoga mimo Uzvišenog Allaha (v. Fatir, 3; el-Mulk, 21).

Nafaka i Allahov hikmet (mudrost)

Iz kur’anskih ajeta (eš-Šura, 19; er-Ra’d, 26; en-Nahl, 71) uočava se da je nafaka povezana sa Allahovom odredbom i Njegovom mudrošću. U ajetu: Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje (eš-Šura, 27) Uzvišeni Allah navodi razlog raspodjele nafake s mjerom, na način kako On hoće, kome hoće i koliko hoće (također v. Al ‘Imran, 27, 37; en-Nur, 38). Poruka ovih ajeta je da je nafaka direktno povezana sa Božijom odredbom i snagom, i to mnogo više od svih drugih faktora i pretpostavki koje jesu neophodne da bi došlo do njezine realizacije  (Ša’ravi, Nafaka, 59).

Kur’anske riječi On dobro poznaje i vidi robove Svoje najbolje objašnjava slijedeći hadis-i kudsi:

”Doslijednost u vjeri neki od Mojih robova sačuvat će isključivo u izobilju, a kada bih ih osiromašio, izgubili bi tu doslijednost. Neki od Mojih robova sačuvat će svoju doslijednost u vjeri isključivo kroz siromaštvo, jer kad bih ih učinio imućnima, ta doslijednost bi se pokvarila. Dosljednost u vjeri neki Moji robovi sačuvat će isključivo u zdravlju, jer kada bih ih učinio bolesnima, izgubili bi tu vrlinu. Neki Moji robovi sačuvat će svoju doslijednost u vjeri isključivo kroz kušnju bolesti, jer kada bih ih učinio zdravima, izgubili bi tu doslijednost” (nav. prema: Ša’ravi, Nafaka, 96).

Preporod.com