Mubarek Ramazan

Nalazimo se u plemenitom mjesecu ramazanu u kojem Allah, dž.š., uvećava nagradu i obilno daruje. Vrata dobra, svakom onome ko želi dobro, u ovom mjesecu se otvaraju. Mjesec ramazan je mjesec dobrih i berićetnih djela, mjesec pomaganja i darivanja. „Ramazan je mjesec u kojem je objavljen Kur’an koji je uputstvo-putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla”. (El-Bekare, 185.) Ramazan je mjesec ispunjen milošću, oprostom i oslobađanjem od vatre.  Ramazan je mjesec čiji je početak MILOST, čija je sredina OPROST, i čiji je kraj spas od DŽEHENNEMSKE VATRE.

Određena vremena i mjesta su odlikovana nad drugim i imaju svojstvo svetosti. Njihova vrijednost je velika iz razloga što Allah, dž.š., želi da tako bude, a to Allahovo davanje sadrži brojne mudrosti i koristi za čovjeka. Važni događaji koji su se desili u određeno mubarek vrijeme i na mubarek mjestu čine ih još svetijim i važnijim.

Mjesec ramazan s pravom nosi ime ”Sultan svih mjeseci”. Na njegovom početku je rahmet, u sredini magfiret i na kraju oslobađanje od džehennema. Ovaj mjesec je najvredniji od mjeseci. U njemu je blagodat posta učinjena farzom, u njemu je spušten Kur’an i u njemu je skrivena noć vrednija od 1000 mjeseci. Svaki farz učinjen u ovom mjesecu je jednak sedamdeset farzova učinjenim u drugim mjesecima.

Mubarek ramazan je vrijeme u kojem se najsnažnije očituje osobna pobožnost svakog čovjeka za koju Uzvišeni Allah kaže da se ne može mjeriti ni sa jednom ovodunjalučkom vrijednosti. “Post je – kaže Allah, dž.š. – moja stvar i ja ću to posebno vrjednovati”.

Nekada davno, kao islamski vojnik pred velikanima Perzijskog dvora, Rubai ibn Amir je kazao: „Bog nas je poslao da oslobodimo ropstva jedni druge, poslao nas je da obožavamo jednoga Boga, da življenjem u pokornosti Bogu izbavljamo ljude iz tjeskoba teškog i uskog ovosvjetskog bivstvovanja, u širine ovog i budućeg svijeta, da živimo pošteđeni nepravde apsolutne moći vladara, u Božijoj pravdi donesenoj i nadgledanoj od strane islamskih autoriteta“.

Prenosi se hutba Poslanika, a.s., o ramazanu u kojoj se kaže: ”O ljudi, došao vam je Ramazan sa blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu, dž.š., draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su sati bolji od svih drugih sati. To je mjesec u kome ste pozvani Allahu, dž.š., u gostoprimstvo, u kome se smatrate Allahovim dobrim i plemenitim ljudima. Vaše disanje u ovom mjesecu je tesbih, a spavanje ibadet. Vaš posao koji obavljate u ovom mjesecu biće primljen kod Allaha, dž.š., i dova biće uslišana. Tražite od svog Gospodara, iskreno i čista srca, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u učenju – čitanju Knjige koju vam je objavio.

Nesretan je samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen Allahov, dž.š., oprost. Sjetite se dok ste gladni i žedni, gladi i žeđi Sudnjeg dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mlađima. Održavajte rodbinske veze. Oborite poglede od onoga što vjerniku nije dozvoljeno gledati i ono što je vjerniku zabranjeno slušati. Smilujte se prema siročadima drugih i Allah, dž.š., će se smilovati prema vašim. Tražite od svog Gospodara da vam oprosti grijehe. Dignite svoje ruke Allahu, dž.š., sa dovom poslije svakog namaza. To je najbolje vrijeme za dovu u kome Allah, dž.š., obasipa svoje robove milošću i prima dovu koja mu bude upućena. O ljudi, vaše duše su ovisne o vašim djelima. Oslobodite ih traženjem oprosta od grijeha. Vaša leđa su natovarena teškim teretom. Ublažite tu težinu što dužom sedždom. Znajte da se Allah, dž.š., kune Svojom veličinom da neće mučiti one koji klanjaju i sedždu čine i da ih neće plašiti džehennemskom vatrom kada svi ljudi dođu pred Gospodara svjetova”.

(Širazi, Kelimetur-Resuli, 362, Medžellet er-Rabita, maj 1998. godine).

• 

Jetimski hak                                                                                                                               

Prenosi se da je Isa, a.s., kada je prolazio pored mezarja rekao: „Bože, jednog od ovih svojih robova oživi.“ U tom momentu jedan dio zemlje je propao, jedna visoka osoba je ustala iz zemlje i stajala. Isa, a.s., prepao se i upitao: „Ko si ti mladiću?“

„Ja sam Ibn Tagallub.“ Upitao ga je koliko je godina mrtav? Odgovorio je dvije hiljade i sedamsto godina. „Kako si doživio smrt“- upitao je. Kazao je: „Od vremena kada sam zakopan do sada još uvijek osjećam gorčinu smrti.“ Pitao ga je za razlog. On je odgovorio: „O Dušo Božija, od prije dvije hiljade i sedamsto godina sam u očekivanju obračuna vrlo male količine novca koji sam ostao dužan jetimu i još uvijek nisam završio obračun.“ To je rekao i nestao u zemlji.

Odgađanje

U jednoj svojoj knjizi Ebu Hamid Muhammed al-Gazali donosi pripovijest o čovjeku koji je bio sklon odgađanju. Tako je jednom prilikom vidio mladicu nekog stabla koja je smetala ostalom rastinju u njegovoj njivi, te ju je trebalo iščupati. No, kako je volio odgađati svoje obaveze, tako je i taj posao ostavio za drugi dan.

Drugi dan je bila druga nafaka te je tada smatrao da nema potrebe da žuri s tom odveć lagahnom obavezom.

Sutradan je, opet, našao novi izgovor, pa opet ponovi, i tako su prolazili dan za danom, sedmica za sedmicom i godina za godinom. Kada je, napokon, odlučio da je krajnje vrijeme da riješi taj problem, došao je do one mladice gdje ga je zateklo golemo iznenađenje. Naime, to više nije bila mladica već visoko drvo koje je stremilo nebu. K tome, ni on sam nije bio mladić pun snage već sijedi starac koji više nije bio kadar ni mladicu da iščupa a kamoli veliko deblo, te se vratio kući neobavljena posla.

Samokontrola

U jednoj hikaji kaže se kako je Musa, a.s., dobio naredbu od Gospodara svjetova, kada se probudi, da prvo što vidi pojede, drugo da zakopa, a da od trećeg glavu okrene. Zbilja, kada se Musa, a.s., probudio, začudio se jer je ugledao veliko brdo pred sobom. No, Allahova naredba mora se ispoštovati i on odluči da ga u komadićima počne gutati. Kada je rukom posegnuo ka brdu, Allahovom voljom, ono se pretvori u jednu smokvu i on je stavi u usta. Novo čudo bilo je u tome što ništa slađe ni ukusnije u životu nije progutao.

Kada je dalje krenuo, ugledao je hrpu zlata i dragulja. Sjetio se da mu je naređeno da to zakopa i on počne zemlju navlačiti na blagu, ali što ga je više prekrivao zemljom hrpa se više povećavala. Pošto se uvjeri da taj dio posla ne može završiti, on krenu dalje svojim putem.

Treće što je ugledao bila je lešina koja je širila neugodan miris. Rečeno mi je da okrenem glavu, pomisli Musa, i on to učini. Pošto je bio radoznao, jedva je čekao da upita Allaha, dž.š., koja je mudrost u ovim naredbama. Kada je Allahu saopćio da je obavio svoju zadaću, Allah mu reče: „Jesi li vidio koliko je ono brdo?“  „Jesam“, odgovori Musa. „Ono brdo je tvoja srdžba. Kada je progutaš postaje ukusna. Ono zlato i dragulji su tvoja dobra djela. Što ih više budeš skrivao od ljudi ona za mene imaju sve veću vrijednost. A uginuli pas, to je slika dunjaluka. Ako mu se budeš posvetio, da znaš šta voliš.“

Samilost supružnika

“…i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju…” (Er-Rum: 21)

Došao je jedan čovjek kod Omera, r.a., da mu se požali na svoju ženu. Kada je stigao do njegove kuće čuo je galamu Omerove žene. U sebi je rekao: „Ono što je u moje žene nalazi se i kod njegove.“ Predomislio se i vratio. Omer ga je vidio i pozvao. Pitao ga je za razlog povratka i on mu je ispričao cijeli slučaj. Omer je kazao: „Ja zbog pet stvari opraštam svojoj ženi pogreške:

Prvo, ona je razlog mog očuvanja od džehennemske vatre (udaljavanja od bluda i harama); drugo, u mom odsustvu čuva moj imetak i imovinu; treće, čisti mi i održava moju odjeću, četvrto, ona je majka i staratelj mojoj djeci; i peto, ona mi sprema hranu.“

Čovjek je kazao: „Moja mi žena, također, pruža ove iste usluge i oprostit ću joj njene pogreške.“

Knjiga putokaza

Imam Malik u svom Muvetta’u, posredstvom Ibn Mes’uda, bilježi sljedeću Poslanikovu, a.s., izjavu: “Ti živiš u vremenu u  kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur’ana, a malo ih je koji ga čitaju. Mnogo ljudi živi po Kur’anu i čuvaju njegove propise, a malo ih je koji vode računa o njegovim slovima. Ima malo prosjaka, a mnogo onih koji djele. Ljudi mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju. Rade više nego što govore. A doći će vrijeme kada će biti malo onih koji razumiju Kur’an, a mnogo onih koji ga čitaju. Tada će se gaziti propisi Kur’ana a vodiće se računa o njegovim slovima. Bit će mnogo prosjaka a malo onih koji dijele. Trošiće se mnogo vremena u razgovoru, a malo u namazu. Malo će se raditi a mnogo udovoljavati svojim strastima!”

Hasan el-Basri prenosi sljedeći Vjerovjesnikov hadis: “Ko uzme trećinu Kur’ana i po tome postupi, uzeo je trećinu vjerovjesništva; ko uzme polovicu Kur’ana i po tome postupi, uzeo je polovicu vjerovjesništva  a ko uzme čitav Kur’an, uzeo je svo vjerovjesništvo!”

Od Abdullaha ibn Omera prenosi se sljedeći hadis: “Ko u sebi sačuva Kur’an (tj. Ko ga usvoji), taj je u sebi sačuvao vjerovjesništvo!”

Prihvatanje izvinjenja

Priča se, kada se Hudhud vratio i Sulejmanu se izvinio iznoseći vijesti o narodu Sabe, da mu je rekao: „Da vidimo vijesti i opravdanje, koje si iznio, da li je tačno ili je laž, ako bude laž teško ću te kazniti!“

U tom času je došao Gospodar melek Džibril-i emin i rekao: „Sulejmane, prijetiš slaboj ptici, a da li ti tačno postupaš ili ne? Sulejmane, zašto se ne zadovoljiš slabim opravdanjem slabe ptice, nego joj prijetiš tražeći iskrenost! Zašto se od nas ne naučiš načini postupanju sa robovima? Jedan nevjernik nalazi se na brodu na moru, zatim se podigne vjetar i baci ga u valove, nevjernik se prepade utopljenja, odbaci idole i tim opravdanjem laže, jer kad izađe na kopno, spasi se utapanja, ponovo obožava idole i vrati se svom nevjerstvu. Ja ne gledam njegovu laž, prihvatam njegovo lažno izvinjenje i spasim ga utapanja.“

Oprost

Oprost je najbolji štit od štetnih posljedica loših djela i licemjernog ljudskog pokušaja da se ona prikriju. Traženje oprosta od dragog Boga često se spominje u Časnom Kur’anu, a na nekim mjestima je i naređeno: ,,I oprosta od Allaha tražite, Allah zbilja prašta i samilostan je! (El-Muzzemmil: 20)

Na drugim mjestima Allah hvali onoga koji traži oprost: ,,I oni koji budu oprost u osvit dana tražili…“ (Ali-Imrân: 17)

Štaviše, u Kur’anu se bodre grješnici i iskreni pokajnici na čin traženja oprosta kod Gospodara svjetova čije praštanje i samilost ponajbliže opisuju Njegovo Veličanstvo: „A koji čovjek zlo kakvo uradi, ili prema sebi nepravdu učini, pa se potom Allahu za oprost obrati, taj će vidjeti da Allah grijehe prašta i da je samilostan.“ ( En-Nisâ:110)

Prenosi se da je Lukman jednom rekao svom sinu:,, Sine, stvori naviku da jezikom svojim izgovaraš riječi:’Allahu, oprosti mi,’ jer postoji doba dana u kojem Allah neće odbiti roba koji mu se obraća.“

El-Hasan je rekao: „Često tražite Allahov oprost: u svojim kućama, za stolom, na putu, na čaršiji, na sastancima, gdje god da ste. Nikada ne znate kada će vam oprost biti podaren.“

Ali ibn Ebu Talib, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: „Allah ne daje nadahnuće za traženje oprosta nijednom robu koga želi kazniti.“

Šejh Sadi jednom prilikom reče: „Griješnik koji digne ruke u pokajanju bolji je od pobožnjaka koji se uzoholio.“

Pravi put

Ebu Bekr Nakkaš prenosi od hazreti Alije da mu je jednog dana neki Jevrej rekao: „U vašoj Knjizi postoji ajet koji je za mene teško razumljiv, ako bi mi ga neko protumačio i riješio mi problem, postao bih musliman.“

Imam je upitao koji je to ajet? Odgovorio je: Ihdine-s-sirata-l-mustekim / Uputi nas na Pravi put. Vi ne govorite da ste na Pravom putu, a jasna vam je mjera, ako je takva te nemate sumnji u svojoj vjeri, zašto tražite da budete upućeni na Pravi put?“

Hazreti Alija je odgovorio: “Prije nas poslanici i Božiji uglednici (evlije) ušli su u Džennet i dosegli vječnu sreću. Mi od Boga tražimo da onaj put koji je njima pokazao i pokornost koju su oni imali na tom putu, kako bi ušli u Džennet, pokaže i podari nama; da budemo na tom putu i postanemo džennetlije.“ Prenosi se da je razjašnjena teškoća ovog čovjeka i on je postao musliman.

Znakovi primljenog pokajanja

Svevišnji Allah dž.š., kaže: „O vjernici, pokajte se Allahu pokajanjem iskrenim, da vam Gospodar vaš prekrije ružne postupke vaše i da vas uvede u rajske bašče kroz koje teku rijeke, na Dan u kojem Allah Vjerovjesnika osramotiti neće, a ni one koji su vjerovali s njime!“ (Et-Tahrim:8)

Bilježi El-Kušejri da je Ebu Ali Dekkak rekao: “Jedan učenik je učinio pokajanje, a onda zapao u bezvoljnost. Razmišljao je, ako ponovi pokajanje, šta će biti s njim? Onda je čuo glas iz gajba: ‘O ti, pokorio si Nam se i prihvatili smo te, a onda si Nas ostavio pa smo te zapostavili. Ako nam se povratiš, prihvatit ćemo te.’

Mladić se povratio i proveo odluku u praksu.

Pitali su nekog mudrog i pametnog čovjeka: „Da li može znati čovjek kada se pokaje da li mu je tevba primljena ili odbijena?“

Mudrac je odgovorio: „Neću o tome prosuđivati, međutim, postoje neki znakovi: da vidi vlastitu podložnost grijehu i griješenju; da osjeti odsustvo zadovoljstva u svome srcu, a prisustvo tuge; da se pridruži ljudima koji čine dobra djela, a da izbjegava loše društvo; da dunjalučke male stvari smatra golemim,  a da mnogo urađenih djela za ahiret smatra nedovoljnim; da mu srce bude zauzeto onim za što je preuzeo odgovornost pred Allahom, a da nije preokupiran onim što je Allah zagarantirao Svojim obožavateljima; da čuva jezik od nepristojna govora te da stalno razmišlja, brine se i kaje.“

Za sadaku – Džennet

„Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća? Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se vratiti.” (El-Bekare 245)

Ebu Dahdah je upitao: „Božiji poslaniče, Allah od nas uzima zajam, premda Mu je zajam nepotreban?“ Božiji Poslanik je odgovorio: „Da, On želi da vas pomoću toga uvede u Džennet.“ Ebu Dahdah je rekao: „Ja ću Stvoritelju dati zajam, granatuješ li mi ti Džennet?“ Odgovorio je: „Garantujem Džennet svokom ko daje sadaku.“ Ebu Dahdah je kazao: „Hoće li moja žena biti sa mnom u Džennetu?“ Odgovorio je potvrdno. Upitao je i za kćerke? Odgovorio je: „Da.“ Potom je uzeo Poslanikovu ruku i kazao: „Imam dva voćnjaka i ništa drugo, oba dajem u ime Allaha.“ Poslanik je rekao: „Ne, jedan dan na Božijem putu, a jedan ostavi za potrebe sebe i svoje porodice.“ Odgovorio je: „Božiji Poslaniče, ti si mi svjedok da sam onaj bolji izdvojio iz svog imetka i dao u ime Boga.“ Božiji Poslanik je kazao: „Sasvim sigurno, Allah će tebi za nagradu dati Džennet.“  Ebu Dahdah je otišao i ovaj događaj ispričao svojoj ženi. Ona je kazala: „Obavio si korisnu trgovinu, neka ti je Allah učini blagoslovljenom.“

Njegova supruga sa kćerkama se tada nalazila u vrtu koji su poklonili. Uzela je hurmu koju su one htjele pojesti i provjerila im skute kazavši: „Ovo nije vaše nego pripada Allahu.“

Prenosi se da je u vrtu bilo 600 stabala plodonosnih hurmi; sve je to tako lahko, mirnog srca i za Božije zadovoljstvo poklonio za potrebe siromašnih.

islamskazajednica.ba