MEĐULJUDSKI ODNOSI U KUR`ANU I HADISU

Međuljudski odnosi su jedna od važnijih komponenti u našem životu. To što se nalazimo među hrpom ljudi ne znači i da se snalazimo dobro u tom okruženju

Činjenica je da postoji  jako velika razlika između loših, dobrih i odličnih odnosa koji ljudi imaju međusobno. Na nama je da se zadovoljimo mizernim ili da izaberemo živjeti u okruženju u kojem imamo osobe do kojih nam je stalo i kojima je stalo do nas, te u kojima su međusobni odnosi na najvišoj mogućoj razini. Ovo drugo se postiže radom, jer kao i za sve, da bi dobili najbolje, moramo uložiti trud, te drugome ponuditi najbolje. Navest ću neke od razloga zašto dolazi do loših odnosa s drugim ljudima: loša razina znanja o ophođenju s drugima, kompleksi, nesigurnost, egocentričnost, bahatost, nepoštivanje i ponižavanje druge strane, iskorištavanje, zapostavljanje drugih, nedostatak empatije (stavljanja u položaj druge osobe), itd.

Sve gore navedeno upućuje na kompleksnu prirodu ljudskih odnosa kao i na mnoštvo faktora koji utiču na dobre, odnosno, loše međuljudske odnose. Ovo bi mogle biti obične rečenice koje bi napisao neko recimo ko nije musliman ili neko ko ne živi isključivo po principima i načelima islamske vjere, kulture i tradicije, neko kome su strani svi Kur’anski ajeti i hadisi koji govore o odnosima među ljudima, o ponašanju jednog muslimana prema drugome, o komšijskim odnosima, o odnosima prema potrebitima itd. Ali šta je sa muslimanima, osobama kojima je u emanet ostavljena neprocjenjljiva riznica znanja odnosno hadisa i kur’anskih ajeta koji govore o odnosima među ljudima, upute koje je u emanet ostavio Allahov Poslanik Muhammed s.a.v.s o međuljudskim odnosima, a koje muslimanskom naraštaju treba da olakšaju, upotpune i uljepšaju međusobne odnose. Da li Bošnjaci danas žive po principima i hadisima koje je Poslanik Muhammed s.a.v.s preporučio kako bi olakšali i uljepšali svoje međusobne odnose, ostaje za neko šire istraživanje a mi ćemo u nastavku teksta čitateljima ponuditi izabrane Hadise, Kur’ anske ajete i preporuke koje govore o međuljudskim odnosima onakvim kako ih islam preporučuje u Kur’anskoj i Hadiskoj terminologiji.

EMANET

„Islam od svojih pripadnika očekuje da budu budne svijesti kojom će poštovati prava Allaha i prava ljudi; kojom će svoje postupke čuvati od indiferentnosti i nemarnosti. Iz tog razloga muslimanu je dato u obavezu da bude povjerljiv (emin).“1

„Smisao emaneta je da vodiš računa o osjetilima koja ti je Allah podario, o sposobnostima kojim te je Allah izdvojio, blagodatima koji su ti dati u vidu imetka i poroda i da u tome prepoznaš stvari od vrijednosti koje ti je Allah povjerio na čuvanje. Obaveza ti je da ih koristiš na način koji će te Njemu približiti i da ih upotrebljavaš onako kako će On biti zadovoljan.“2

Uzvišeni Allah kaže: „O, vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte, i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.“ (El- Enfal, 27, 28)

„U emanet spada i čuvanje prava skupa (sijela) u kojem se učestvuje tako što se tajne sa tog skupa neće širiti, niti njegove vijesti razglašavati.“3

 POŠTIVANJE I POMAGANJE

Islam je vjera međusobnog poštivanja, pomaganja, uvažavanja, davanja prava svakom onome kome pravo pripada. Zato islam apeluje na svoje pripadnike da budu plemenite duše, pruženih ruku, da se posvete pozitivnim stvarima i širenju dobra među ljudima.

Huzejfa prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: „Tako mi onoga u Čijoj je ruci moja duša, ili ćete vi naređivati dobro, a odvraćati od zla, ili će Allah uskoro na vas poslati kaznu, pa ćete vi Njega moliti, a on vam se neće odazivati!“( Hadis bilježi Tirmizi, 2169.)4

Sehl ibn Hunejf prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: „U čijem prisustvu se vjernik ponizi, pa mu on ne pomogne, a bude u stanju to učiniti, Allah će njega poniziti pred svim stvorenjima na Sudnjem danu.“ (Hadis bilježe Ahmed, III/487, i Taberani, VI/73, 5554.)5

Od Abdullaha b. Abbasa, r.a., prenosi se da je pripovijedio: Ja sam čuo Resullaha, s.a.v.s., kada kaže: „Nema Muslimana koji obuče drugog Muslimana a da neće biti u Allahovoj zaštiti sve dok ijedna krpa te odjeće bude na tom čovjeku!“( Tirmizi: 2484 )6

,,A robovi Milostivoga su oni koji po zemlji mirno hodaju,,… ( El – Furqan, 63.)

,,Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete,,. (Al – Baqara, 44)

BRATSTVO

„Ljudi se razlikuju po svojoj otpornosti na izazove. Neki lahko podliježu malim stvarima i brzo gube razum i uljudnost. Drugi, pak ostaju imuni na teška iskušenja, i pored njihovih teških nasrtaja, ne gube svoj ispravan sud i uljudno ponašanje.“7 Karakter osoba igra veliku ulogu u ostvarenju kvalitetnih međuljudskih odnosa, prihvatanje kompromisa kao i  manjkavosti ljudske ličnosti koju je Uzvišeni Allah stvorio sa svim njenim sferama savršenosti ali i nedostacima koji nam ponekad pomute razum i u mnogo čemu otežavaju besprijekorne odnose, od velikog je značaja za razumijevanje same prirode ljudske komunikacije i odnosa među ljudima. “Nekontrolisana sebičnost je bolest čovjeka i propast za njegove vrline. Kada ona obuzme čovjeka, od njega se može očekivati samo zlo, a nikako dobro. Ona ga stavlja u tijesan, bijedan okvir u kojem on samo sebe poznaje. Sreću i tugu osjeća samo kada se njemu desi nešto lijepo ili ružno. A široki svijet i hiljade hiljada ljudi on ne poznaje osim u stvarima u kojima oni imaju uticaj na ostvarenje njegovih očekivanja ili nastajanje strahova. Islam se bori protiv ove, po pravedno bratsvo fatalne sebičnosti. Dužan si da ne želiš da se tvome bratu ikakva šteta dogodi i da si spreman da je ukloniš.“8

Enes prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s.,riječi: „Pomozi svome bratu, bio on nasilnik ili onaj kome se nasilje čini. Neki čovjek upita: Allahov Poslaniče, pomoći ću mu ako mu je nanesena nepravda, ali kako ću mu pomoći ako je nasilnik?! Spriječi ga da čini nasilje, i tako ćeš mu pomoći, reče on.“9

Džabir i Ebu Talha prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: „Ko god napusti (svoga brata) muslimana ostavivši ga bespomoćnog u mjestu gdje je napadnuta njegova čast i srušen njegov ugled, Allah će njega ostaviti bespomoćnog u mjestu gdje njemu bude trebala pomoć, a ko god pomogne (svome bratu) muslimanu u mjestu gdje je njegov ugled srušen i njegova čast napadnuta, Allah će njemu pomoći u mjestu u kojem on bude molio za Njegovu pomoć.“10

Ibn Omer prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: „Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nasilje niti ga njemu prepustiti. Ko se nađe uz svog brata koji je u kakvoj potrebi, Allah će se naći uz njega kad on bude potrebit; ko otkloni od muslimana kakvu nevolju, Allah će otklonuti od njega jednu od nevolja Sudnjega dana, a ko sakrije muslimanu (kakvu mahanu), Allah će njemu sakriti (mahanu) na Sudnjem danu.“11

Ebu Musa prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: „Vjernik je vjerniku poput zgrade čiji je svaki dio čvrsto vezan jedan za drugi – i tada je isprepleo svoje prste.“12

Otuda je čisto bratstvo višestruka blagodat. To nije samo duhovni odnos već i odnos materijalnog pomaganja.

Uzvišeni Allah ovu blagodat više puta ponavlja u istom ajetu: „I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća.“ (Ali Imran, 103)

„Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (El- Hudžurat, 10)

GOVOR

„Blagodat govora je jedna od najvećih blagodati kojom je Allah obasuo čovjeka i istaknuo ga nad ostalim bićima: „Milostivi poučava Kur’anu, stvara čovjeka, uči ga govoru“. (Er–Rahman, 1-4)

„Što je neka blagodat veća, to je veća obaveza zahvaljivanja za nju i opasnija je nezahvalnost zbog nje. Islam je do tančina objasnio kako se ljudi mogu okoristiti ovom obilnom blagodati i kako svojim govorom, koji po cijeli dan teče sa njihovih jezika, mogu zaraditi veliko dobro. Jer, većina ljudi ne zatvaraju usta niti im se jezik smiruje.“13

 „Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se sadake dijeli ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.“ (En – Nisa, 114)

U našoj svakodnevnici pri kontaktu sa ljudima susrećemo se sa beskorisnim govorom, islam odbacuje svaki vid ogovaranja i nepoštenog govora. Pošten čovjek, lijepog ahlaka, treba da govori samo dobro i da svoj jezik navikava na lijepe riječi. Pristojan i uljudan govor treba da praktikujemo kako sa prijateljima tako i sa neprijateljima. Ovakvo ponašanje učvrćuje slogu i produžava prijateljstvo te sprečava šejtana da pokida njihove veze i pokvari dobre odnose među ljudima. Govor je temelj kvalitetnih međuljudskih odnosa.

„Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (El – Isra, 53)

„Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od sadake koju prati vrijeđanje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.“ ( El – Bekara, 263)

Ebu Umama prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: „Stid i čednost u govoru ogranci su imana, a bestidan i nekontroliran govor dio je licemjerstva.“(Hadis bilježi Tirmizi, 2027, koji još navodi (tumačeći izraze korištene u hadisu): „El – Ijju je umjerenost u govoru, el- bezzau bestidan govor, a el- bejjanu je nekontrolisan govor poput govora nekih hatiba koji veoma opširno govore hvaleći ljude u onome čime Allah nije zadovoljan.“)14

Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s.: „Čovjek neće dokučiti  stvarnost vjerovanja sve dok ne bude imao kontrolu nad svojim jezikom“(Medžme u z-zeva id: 543/10)15

Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je pripovijedio: Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s.: „Čovjek ponekad izgovori riječi ne pridavši im nikakvo značenje, a zbog njih će biti bačen u Džehennem u koji će padati sedamdeset godina!“(Tirmizi:2314)16

Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je pripovijedio: Jedne prilike je Resulullah, s.a.v.s., bio upitan o tome šta je to zbog čega će najveći broj ljudi ući u Džennet, našto je on odgovorio: „ Bogobojaznost i lijepo ponašanje.“ A kad je upitan šta je to zbog čega će najveći broj ljudi otići u Džehennem, odgovorio je: „Usta i spolni organ.“ (Tirmizi: 2004)17

1. Karakter muslimana, Muhammed el- Gazali, str. (57)
2. Karakter muslimana, Muhammed el- Gazali, str. (63,64)
3. Karakter muslimana, Muhammed el- Gazali, str. (64)
4. Enciklopedija hadisa 9, str. Muhammed El – Fasi Er- Rudani (82,83)
5. Enciklopedija hadisa 9, str. Muhammed El – Fasi Er- Rudani (85)
6. Cvjetovi iz Muhammedove ( s.a.v.s. ) bašče; Mevlana Muhammed Jusuf Kandehlevi str(647)
7. Karakter muslimana, Muhammed el- Gazali, str. (141)
8. Karakter muslimana, Muhammed el- Gazali, str. (220)
9. Enciklopedija hadisa 9, Muhammed El – Fasi Er- Rudani; Libris, Sarajevo, 2012. (49)
10. Enciklopedija hadisa 9, Muhammed El – Fasi Er- Rudani; Libris, Sarajevo, 2012. (49)  
11. Enciklopedija hadisa 9, Muhammed El – Fasi Er- Rudani; Libris, Sarajevo, 2012. (52)
12. Enciklopedija hadisa 9, Muhammed El – Fasi Er- Rudani; Libris, Sarajevo, 2012. (54)
13. Karakter muslimana, Muhammed el- Gazali, str. (101)
14. Enciklopedija hadisa 9, Muhammed El- Fasi Er- Rudani (70)
15. Cvjetovi iz Muhammedove ( s.a.v.s. ) bašče; Mevlana Muhammed Jusuf Kandehlevi str(808)
16. Cvjetovi iz Muhammedove ( s.a.v.s. ) bašče; Mevlana Muhammed Jusuf Kandehlevi str(817)
17. Cvjetovi iz Muhammedove ( s.a.v.s. ) bašče; Mevlana Muhammed Jusuf Kandehlevi str(810)

Autor: Edin Dedić  

Preporod.com