Home / Aktivnosti / Kur`an – Knjiga putokaza

Kur`an – Knjiga putokaza

Kur`anKnjiga putokaza

Imam Malik u svom Muvetta’u, posredstvom Ibn Mes’uda, bilježi sljedeću Poslanikovu, a.s., izjavu: “Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur’ana, a malo ih je koji ga čitaju. Mnogo ljudi živi po Kur’anu i čuvaju njegove propise, a malo ih je koji vode računa o njegovim slovima.

Ima malo prosjaka, a mnogo onih koji djele. Ljudi mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju. Rade više nego što govore. A doći će vrijeme kada će biti malo onih koji razumiju Kur’an, a mnogo onih koji ga čitaju. Tada će se gaziti propisi Kur’ana a vodiće se računa o njegovim slovima. Bit će mnogo prosjaka a malo onih koji dijele. Trošiće se mnogo vremena u razgovoru, a malo u namazu. Malo će se raditi a mnogo udovoljavati svojim strastima!”

Hasan el-Basri prenosi sljedeći Vjerovjesnikov hadis: “Ko uzme trećinu Kur’ana i po tome postupi, uzeo je trećinu vjerovjesništva; ko uzme polovicu Kur’ana i po tome postupi, uzeo je polovicu vjerovjesništva a ko uzme čitav Kur’an, uzeo je svo vjerovjesništvo!”

Od Abdullaha ibn Omera prenosi se sljedeći hadis: “Ko u sebi sačuva Kur’an (tj. Ko ga usvoji), taj je u sebi sačuvao vjerovjesništvo!”

Za sadaku – Džennet

„Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća? Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se vratiti.” (El-Bekare 245)

Ebu Dahdah je upitao: „Božiji poslaniče, Allah od nas uzima zajam, premda Mu je zajam nepotreban?“ Božiji Poslanik je odgovorio: „Da, On želi da vas pomoću toga uvede u Džennet.“ Ebu Dahdah je rekao: „Ja ću Stvoritelju dati zajam, granatuješ li mi ti Džennet?“ Odgovorio je: „Garantujem Džennet svokom ko daje sadaku.“ Ebu Dahdah je kazao: „Hoće li moja žena biti sa mnom u Džennetu?“ Odgovorio je potvrdno. Upitao je i za kćerke? Odgovorio je: „Da.“ Potom je uzeo Poslanikovu ruku i kazao: „Imam dva voćnjaka i ništa drugo, oba dajem u ime Allaha.“ Poslanik je rekao: „Ne, jedan dan na Božijem putu, a jedan ostavi za potrebe sebe i svoje porodice.“ Odgovorio je: „Božiji Poslaniče, ti si mi svjedok da sam onaj bolji izdvojio iz svog imetka i dao u ime Boga.“ Božiji Poslanik je kazao: „Sasvim sigurno, Allah će tebi za nagradu dati Džennet.“  Ebu Dahdah je otišao i ovaj događaj ispričao svojoj ženi. Ona je kazala: „Obavio si korisnu trgovinu, neka ti je Allah učini blagoslovljenom.“

Njegova supruga sa kćerkama se tada nalazila u vrtu koji su poklonili. Uzela je hurmu koju su one htjele pojesti i provjerila im skute kazavši: „Ovo nije vaše nego pripada Allahu.“ Prenosi se da je u vrtu bilo 600 stabala plodonosnih hurmi; sve je to tako lahko, mirnog srca i za Božije zadovoljstvo poklonio za potrebe siromašnih.

Takvaluk

„A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.“ (Et-Talak: 2 i 3.)

Riječ takvaluk znači: sačuvati, paziti na, osigurati, izbjeći, spriječiti, sačuvati se od…

Kada su ashabi upitali Božijeg Poslanika, s.a.v.s., šta je to što će najviše osoba uvesti u Džennet, Poslanik s.a.v.s., rekao je da je to takvaluk i lijepa ćud, a kada je upitan šta to ljude najviše odvodi u Džehennem on, s.a.v.s., rekao je da su to usta, jezik i spolni organ.

Ibnu-l-Kajjim Dževzi kaže: „Suprotstavljanjem strastima čovjek nastanjuje snagu u tijelu, mir u srcu i mjeru na jeziku.“

Neka ulema selefa isticala je: „Pobjednik svojih strasti je hrabriji od onoga koji sam osvoji tvrđavu.“

Upitan je Hasan Basri o njegovoj pobožnosti i takvaluku, pa je odgovorio da su tome doprinijela četiri razloga:

1. Znam da moju nafaku niko drugi neće potrošiti osim mene, zato mi je srce smireno;

2. Znam da moju obavezu niko drugi neće uraditi osim mene i zbog toga sam stalno zauzet;

3. Znam da me Allah, džellešanuhu, stalno promatra pa se stidim da me vidi u grijehu i

4. Znam da me smrt čeka, pa sam okupiran pripremama za susret sa mojim Gospodarom.

Sejjidu-l-istifgar i njegova vrijednost

Jedan od najljepših istigfara kojim su se podučavale i najmlađe generacije jeste Sejjidu-l-istigfar, čije ime u prijevodu bi glasilo kao Prvak među istigfarom: 

ALLAHUMME ENTE RABBI, LA ILAHE ILLA ENTE, HALAKTENI VE ENE ‘ABDUKE, VE ENE ‘ALA ‘AHDIKE VE VE’ADIKE MESTETA’TU, E’UZU BIKE MIN ŠERRI MA SANA’TU, EBUU LEKE BI NI’AMETIKE ‘ALEJJE, VE EBUU BI ZENBI, FAGFIRLI, FE INNEHU LA JAGFIRUZ-ZUNUBE ILLA ENTE. Amin

“Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!“ Amin

Prema predaji (6303) koju bilježi Buhari onaj ko izgovori ovaj istigfar (dovu) ujutro, čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego omrkne, on je od stanovnika Dženneta, ako ga kaže u toku noći čvrsto uvjeren u te riječi i umre prije nego svane, pa i on je od stanovnika Dženneta. U islamskoj tradiciji Bošnjaka ovaj istigfar se učio u džamijama poslije određenih namaza kako bi se ljudi podsjetili na ovaj istigfar, a mladi ga naučili. 

Namaz briše grijehe

Hasan el-Basri prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:

Pet dnevnih namaza je kao rijeka pred vašom kućom s obilnom vodom: svaki dan se kupaš u njoj pet puta. Da li bi tada ostalo išta nečisto na čovjeku?

To znači da namazi čiste od grijeha i ne ostaje ništa osim velikih grijeha. To je kada čovjek klanja sa skrušenošću, a srce mu je stalno svjesno da je u namazu.

Poslanik, a.s., rekao je: Ko klanja dva rekata, a misao mu nije otišla na stranu bilo čega od dunjaluka, bit će mu oprošteni svi prethodni grijesi.

Još je rekao: Namaz je propisan i hadždž naređen sa tavafom i ostalim obredima hadždža da se uspostavi spominjanje Allaha. Ako ti  srce ne bude popunjeno strahopoštovanjem i osjećajem Allahove veličine, onda tvoj zikr nema vrijednosti.

Praštanje vjernicima

Kada se ptica Hudhud (Pupavac), vratio Sulejmanu, a.s., on ga je upitao gdje je bio zaprijetivši da će ga, sigurno, žestoko kazniti!

Hudhud je kazao: “O Božiji Poslaniče, prisjeti se svog stanja pred Bogom na Sudnjem danu kada ćeš biti pitan.“ Ove riječi su djelovale na Sulejmana i nježnim glasom je upitao:“ Šta to kažeš, uništit ću ti perje i krilo, izložit ću te jakom suncu!“ Hudhud je kazao: “Znam da tako nećeš postupiti. Takav postupak je svojstven mesaru, a ne poslanicima.“ Sulejman je kazao: „Zatvorit ću te u kafez sa otpadnikom!“ „Znam da nećeš tako postupiti, to je svojstveno neljudima, a poslanici nisu takvi!“ Sulejman je upitao: “Sada ti reci šta da radim s tobom?“ Hudhud je rekao: „Oprosti, pređi preko toga jer je oprost svojstven plemenitim poslanicima!“

Prenosi se da će na Sudnjem danu Svevišnji Gospodar reći griješnom monoteističkom narodu: “Kojom kaznom da vas kaznim zbog onih grijeha i neposluha na dunjaluku?“ Oni će kazati: „Bože, oprosti i pređi preko toga, jer Tvoja plemenitost tome dolikuje.“

Bereket je u sabahu

Sahr El-Gamidi, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allahu moj, daj mome ummetu berićet u ranim satima!” (Ebu Davud, 2606, Tirmizi, 1212, Darimi, 2435, Ahmed, 15784, Ibn Hibban, 3754, sahih)

Od predznaka blizine Sudnjeg dana je tekarubu-z-zeman, a to znači da neće biti berićeta u vremenu, pa će mjesec biti kao sedmica, sedmica kao dan, dan kao sat itd. Za krizu i tjeskobu u vremenu koju, manje više svi osjećamo, dobro će nam poslužiti ovaj hadis koji u sebi nosi jednu veliku korist, koje nismo ni svjesni a to je ova Pejgamberova, s.a.v.s., dova za berićet i blagoslov u nafaki i svemu drugom, u jutarnjim satima dana. S obzirom da su Poslanikove, s.a.v.s., dove primljene i kabul onda trebamo iskoristiti ovu priliku za sve naše poslove i potrebe. Ove Poslanikove, s.a.v.s., riječi potvrđuje i njegova praksa, pa je Pejgamber, s.a.v.s., kada bi slao vojsku ili neku izvidnicu, činio bi to rano ujutro.

Čak se za ovog ashaba koji prenosi ovaj hadis kaže da je bio trgovac, pa kada bi slao svoje radnike u trgovinu, činio bi to u ranim jutarnjim satima, pa mu se berićet povećao i postao je vrlo bogat čovjek, i to kao rezultat ove Poslanikove, s.a.v.s., dove. Također, kada se krene na put treba podraniti, i lijepo je krenuti na put četvrtkom ujutro, jer se u Ebu Hurejrinoj, r.a., predaji ovog hadisa to naglašava, pa se kaže: “Allahu moj, daj mome ummetu berićet četvrtkom u ranim satima!” (Ibn Madže) 

Čisti i spolja i iznutra

Posmatrajući djeda kako svaki dan čita Kur’an, unuk ga je upitao: „Djede! Trudim se čitati Kur’an baš kao i ti, ali ga ne razumijem, a ono što razumijem zaboravim čim zatvorim knjigu. Šta je dobro u čitanju Kur’ana?“

Djed ga pogleda i reče: „Uzmi ovu korpu za ugalj, idi do rijeke i donesi mi korpu vode.“

Dječak učini kako mu je rečeno. Iznova i iznova je odlazio do rijeke kako bi uradio zadatak, ali nije uspijevao – sva bi voda iscurila prije nego što bi došao do kuće.

Na kraju odusta, rekavši: „Djede, ovo je beskorisno!“

Djed pogleda unuka i reče: „Ti misliš da je beskorisno? Pogledaj korpu!“

Dječak pogleda, i po shvati da je drugačija: od stare prljave korpe za ugalj pretvorena je čistu, skoro neprepoznatljivu i spolja i iznutra.

„Sine, to je ono što se dešava kada čitaš Kur’an. Ti možda ne razumiješ ili ne zapamtiš sve, ali kada čitaš, ti ćeš se promijeniti, spolja i iznutra…“

Hasan ibn Ali, r.a.: Oni koji su bili prije vas doživljavali su Kur’an kao pisma od svoga Gospodara, pa su ih noću dobro iščitavali i o njima razmišljali, a danju su u njih vjerovali.

Porodica – središnja institucija života

Danas smo svjesni izazova i brzih promjena, raspoloženja i tendencija unutar našega društva, koje donosi naše vrijeme. Budući da vjerujemo kako je kur’anska poruka univerzalne naravi, što će reći za svako vrijeme i prostor, valja nam razumjeti i to da univerzalna poruka u sebi sadrži veliku pokretljivost formi i oblika, koje se različito ispoljavaju u vremenu i prostoru. To znači da naše vrijeme zahtijeva ovovremene odgovore i valja nam ih dati.

Za nas, u našoj tradiciji, porodica spada u središnju instituciju života. Ona je temelj na kome počiva zajednica i još više od toga, od nje je sazdan ljudski rod. Ono što nam se nadaje iz našeg Kur’ana jeste to da se oko jedna trećina normativnih propisa odnosi na brak i porodicu. Govori se o ulozi muškarca i žene, preciziraju se njihova prava i obaveze, govori se o zajedničkim naporima u podizanju djece, odnosu djece prema roditeljima i sl.

Danas postajemo svjesni koliko zapadni sindrom nihilizma nagriza muslimansku porodicu, pogotovo kada je u pitanju brakolomstvo, promoviranje seksualnih sloboda, razuzdanosti i pohote, organiziranih putem elektronskih medija. Još uvijek možemo tvrditi, mada nam ponestaje glasa, da muslimanska porodica jeste nešto stabilnija negoli je to slučaj s porodicama u zapadnim društvima. Razlozi su vjerovatno u poimanju života, u našoj muslimanskoj etici, gdje se pojedinačne uloge članova porodice još uvijek uvažavaju. Odnos djeda i nene, majke i oca, važna je osovina oko koje se djeca i unuci obavijaju. U našoj islamskoj filozofiji prisutno je učenje o univerzalnom ili potpunom čovjeku kao dvospolnom biću, koje je sazdano od muškarca i žene: Mi smo vas od jednog muškarca i jedne žene stvorili. Ta univerzalnost moguća je samo kroz međusobnu saradnju, ljubav i potpomaganje na duhovnom putu.

Svi smo mi na putu povratka Bogu. Na tom putu smo zajedno, muškarac i žena, roditelji i djeca. Porodica je ovozemaljski raj, sigurno stanište koje moramo čuvati, unapređivati, razvijati i štititi na svaki način. Razgovori o nama, o porodičnim vrijednostima te o njihovom promoviranju i zagovaranju, mogu nam pomoći da savladamo samoću i strah.

Koliko i kako činiti istigfar

Iako postoje dove koje je Muhammed, a.s. i tražio oprost u namazu, istigfar nije mnogo zastupljen u sastavnim dijelovima namaza, u kojem se više potencira slavljenje i veličanje Allaha, dž.š.

Stoga, naše slobodno vrijeme, van redovnih namaza, više je posvećeno traženju oprosta. Što je čovjek svjesniji svog stanja na Ovom svijetu to će više slobodnog vremena posvetiti istigfaru. Koliko mi trebamo činiti istigfar teško je odrediti, naročito kada se poredimo s Muhammedom, a.s. koji je kao onaj kome su oprošteni grijesi kazao: „O ljudi, činite tevbu i istigfar Allahu jer ja činim tevbu u jednom danu stotinu puta.“

Postoje različiti istigfari koje je Poslanik, a.s. učio, a neki do lakših za izgovor jesu: Estagfirullah, (Oprosti mi Allahu); Estagfirullahe ve etubu ilejhi, (Oprosti mi Allahu i primi moje pokajanje); Estagfirullahi elezi la ilahe illa huve El-Hajjul El-Kajum ve etubu ilejhi (Tražim oprosta od Onoga osim koga drugog boga nema Živog i Vječnog i tražim oprosta od Njega); Allahummegfr li; Allahummagfir li verĥamni, ve´afini vehdini, verzukni (Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, zaštiti me, uputi me, i opskrbi me) itd. Međutim treba imati na umu da je pri traženju oprosta važna i svijest o tome te je dozvoljeno da čovjek svojim riječima traži oprost kako bi bio svjesniji izgovorenih riječi.

medzlistuzla.ba

About SIF-N

Check Also

Mjesec rebiu-l-evvel – Mjesec samoanalize

Piše: Alem Crnkić Oktobar, 2021.god. Treći hidžretski mjesec, rebiu-l-evvel, asocira nas na Allahovog poslanika Muhammeda …