Do ljubavi doći ćeš kad pospan budeš postio

“Dok s radošću postimo, dušu, srce čistimo,

makar prašno tijelo to još na sebi nosimo”.

(Hazreti Mevlānā)

Bivajući zarobljeni u labirintu čulnih doživljaja i posvećivanja pažnje prolaznom, mjesec ramazan nam dođe kao duhovno proljeće. U čovjekovom životu je neophodno sustezanje, na ovaj ili onaj način, a ono se posebno očituje u tom mjesecu. Prema stanovištu S.H. Nasra, bez samoodricanja nijedna religija, a samim time ni ljudska kultura, nije moguća. Čovjek se povremeno mora povući iz carstva tjelesnog kako bi ostvario sopstvenu ravnotežu i naposlijetku zadobio plodove duhovnog ostvarenja.

Svrha, ciljevi i tajne posta

Jedna takva praksa jeste i post, koji je u islamu obavezujući tokom mjeseca ramazana, a preporučen u drugim mjesecima. U kur’anskom ajetu koji nam govori o obaveznosti posta (II, 183) odmah se naglašava njegova svrha. Promišljajući o toj svrsi, naša nastojanja u toku ramazana zadobijaju smisao i višestruka značenja. Mi ćemo se ovdje usredsrediti na neka od njih. Koliko je ovo važno govori i to što će el-Gazzālī reći da se potpunost čovjekova posta postiže tek onda kada shvati njegovo značenje, te uvidi da je svrha posta čišćenje srca (što se spominje i u navedenim stihovima) i usmjeravanje svih misli ka dragome Bogu.

Postom se gasi ona životinjska priroda u nama, čime se prisjećamo da smo kadri iznova omirisati dašak duhovnog svijeta. Imajući u vidu da je duša sklona zlu (XII, 53), potrebne su žestoke vježbe da bismo savladali i zatomili ono od niske i razjularene prirode u nama. Jedan od vidova čovjekova ostvarenja jeste upravo podvrgavanje životinjske naravi (raz)umu i duhu, čime se svjedoči da naše istinsko lice nije ono zemaljsko. 

Post omekšava srce, pa je ono u danima posta mnogo osjetljivije za ono što će mu koristiti na Oba svijeta. Pored toga, postom pokazujemo sebi da umijemo upravljati vlastitom ličnošću kroz samodisciplinu, strpljivost i ustrajnost. Ono što je zanimljivo u vezi posta, a često se ističe, jeste da je on u svojoj bîti tajan, gotovo ništa se od njega ne pokazuje. Sva druga pokoravanja Bogu su javno izložena, te ih ljudi vide, a post vidi samo Svevišnji. To će reći da je post svojevrsna skrivenost.

Ovdje vrijedi spomenuti da u Islamu imamo odabrana vremena kada su jača duhovna strujanja. Čovjek je tada prijemčiviji za nebeske darove koje zadobija hodeći Pravim putom. U tim vremenima, velovi grijehâ se lakše skidaju s njegove iskonske prirode. Zato, ako nećemo sada u ramazanu uz raznorazne olakšavajuće okolnosti, za čije nabrajanje ovdje nemamo prostora, iskoristiti vrijeme za naprijed spomenuto, postavlja se pitanje kada ćemo? Pametan ispaljuje strijelu čim vidi lovinu!

Nadalje, okretanje prema Onome svijetu je čvrsto povezano s postom. Tako el-Gazzālī veli da su učenjaci koji su usmjereni prema Boljem svijetu zaokupljeni prihvaćanjem posta koje dovodi do postizanja smjeranoga dospijeća. Ne samo to, on nam otkriva i njegove tajne, pa kaže da su ciljevi posta slijeđenje melekâ u obuzdavanju strastî onoliko koliko je to ljudskom dvonošcu moguće i kićenje jednom od osobina Uzvišenoga Allaha, osobinom samedijjeta(samodovoljnost). Nad ovim se vrijedi zamisliti…

Post kao čin uma i volje

Ovo uopće ne treba smatrati krupnim zalogajem. Prema mišljenju İbrahima Kalına, post je čin koji je ukorijenjen u umu, duši i duhu više negoli tijelu. Post je, zapravo, čin uma i volje. Čovjek ne bi postio ukoliko ne bi bio ubijeđen u njegovu vjersku svrhu. Mora se imati dovoljno znanja i ispravno prosuđivati da bi se odlučilo postiti. Ovo je osnovno načelo islamskog prava: vjerske dužnosti se ne odnose na umno poremećenu osobu. Post uključuje um u smislu da smo pozvani razmišljati o sebi, svijetu i Bogu tokom posta. Klonjenje od hrane, pića i spolnog odnosa dok se posti, naglašava Kalın, u suštini nije čin tijela, već uma i volje. Post je i čin volje kojom koristimo naš razum, te htijenje da se držimo podalje od zemaljskih zadovoljstava kako bismo postigli više stanje postojanja. Osim toga, posteći mi se sustežemo ne od zabranjenih, već od dozvoljenih stvari za što je potrebna izuzetna snaga volje, jer to ne možemo učiniti, a da prethodno ne ubijedimo sebe u njegovu korisnost i da ne discipliniramo naše umove.

Put ljubavi – put preobraža(van)ja

Sada se vratimo postu u svjetlu kur’anskog sadržaja. Nakon Svoga govora o ramazanskom postu, Bog nam poručuje da je On blizu, da se odaziva onome ko Mu upućuje dove (II, 186). Ova posebna prisnost u toku ramazana između Boga i Njegovog sluge koji vapi za Njegovom Bliskošću, raspiruje plam ljubavi koji drugim mjesecima slabije gori. Ali ne uobičajene ljubavi. Već ljubavi koja prožima i preobražava svo biće do te mjere da vjernik neumoljivo i čeznutljivo traga za Licem Božijim, pa se ne smiruje sve dok ne bude posve ukotvljen u Njegovoj preobilnoj Milosti. Na koncu, ništa više neće vidjeti istim očima, posvuda će pronalaziti Njegove znake i osjetiti toplinu Njegove Sveprisutnosti. Stoga, pored toga što se trudimo danju tokom ramazana, valja se zalagati i noću, bilo namazima, dovama ili promišljanjem. Zasigurno je šteta da kroz branu sustezanja nakon iftara provali voda pohotnosti, jer nas to može omesti na preobražavajućem putu ljubavi na kojem trebamo biti postojani i nepokolebljivi:

“Noću spavaš, danju jedeš, pa gdje bi ljubav otkrio:

do ljubavi doći ćeš kad pospan budeš postio!”

(Hāfiz Šīrāzī)

Autor: Haris Dubravac  

TREĆA TREĆINA – OSLOBAĐANJE OD VATRE

Nakon što smo postili prvu i drugu trećinu ramazana, koje su „rahmet – milost“ i „magfiret – oprost“ i nadati se postigli obje blagodati, ulazimo u posljednju trećinu ramazana, koja je posebna, i kao nagradu za krunu naših ibadeta u njoj imamo konačnu nagradu, a to je „oslobađanje od vatre“.  

U ramazanu se, kao mjesecu posta, pokajanja, čuvanja od grijeha, mjesecu bogobojaznosti, ustrajnosti i odricanja u ime Allaha, dž.š., mjesecu zikra i mnogobrojnih ibadeta, bratskih susreta, opraštanja i potpomaganja, vjernicima posebno preporučuje velikodušnost i darežljivost čime vjernici slijede sunnet Božijeg poslanika koji kaže da su dobra djela učinjena u ramazanu vrijednija nego u drugim mjesecima.

U posljednjoj trećini ramazana, najodabranijeg mjeseca islamskog kalendara, većina vjernika dane i noći provodi u itikafu, stalnom boravku u džamiji i ibadetu, jer je u trećoj trećini ramazana, posljednjih deset dana, smještena noć Lejletu-l-kadr – najodabranija noć u godini, vrijednija od hiljadu mjeseci.

• 

FETHU-MEKKE

Fethu-Mekke, oslobođenje Mekke, povratak Mekki, desilo se 20. ramazana osme godine po Hidžri.

Mekka je rodni grad Muhammeda, a.s.. U ovom gradu Muhammed, a.s., je počeo primati Vahj – Objavu, čiji  je mekkanski period trajao 13. godina. Na samom početku poslaničke misije, Muhammed, a.s., je pozivao u islam tajno u trajanju od tri godine, a potom deset godina javno. Kada je Muhammed, a.s., zbog velikog zlostavljanja u Mekki bio primoran da sa ashabima učini hidžru u Jesrib (Medinu), mušrici i svi njihovi saveznici učunili su grad Mekku centrom planiranja svih mogućih zavjera i napada na pripadnike islama, kao što je, uostalom, bila i bitka na Hendeku 6. godine po hidžri. Sukob na Hendeku je bio najbolji dokaz da muslimani muhadžiri nikad nisu dobro došli u Mekku. I upravo zbog svega toga oslobođenje Mekke, povratak Mekki,  postaje neminovnost, kako bi se uništila sva idolopoklonstva koja kuju zavjeru protiv islama, Muhammeda, a.s., i muslimana. Svi događaji  prije oslobođenja Mekke odvijaju se u sjenci ugovora na Hudejbijji.

Kada je muslimanska vojska iz pet pravaca stigla u Mekku (muslimansku vojsku pri ulasku u Mekku vodili su Muhammed, a.s., Halid ibni Velid, Kajs ibni Sa’d ibni Ubade, Ebu Ubejde ibni El- Džerah i Zubejr ibni A’vam), Muhammedov, a.s., glasonoša je objavio: ”Ko ostane u svojoj kući i zatvori vrata, siguran je! Ko uđe u Harem, i on je bezbjedan, i ko se skloni u Ebu Sufjanovu kuću i taj je siguran“!

Muhammed, a.s., je ušao u Mekku na svojoj devi, sasvim pognute glave, tako da mu je čelo dodirivalo samar njegove jahalice.

Po ulasku u Mekku Muhammed, a.s., je obavio tavvaf oko Ka’be i dao je naredbu da se poruši preko 360 kipova koji su bili na razne načine postavljeni u njenom haremu. Muhammed, a.s., ulazi u Ka’bu gdje je klanjao dva rekjata, a potom je stao na njena vrata, dok su Kurejšije iščekivali šta će učiniti s njima. U tom času Allahov Poslanik, a.s., je, između ostalog, kazao: ”Kurejšije, šta mislite šta ću sada s vama učiniti“?

”Plemeniti brat, sin plemenitog postupit će dobro” – rekli su.

Zatim Muhammed, a.s., dade sljedeću izjavu: ”Danas vam samo velim ono što je moj poslanički brat Jusuf prije kazao: – Ja vas sada neću koriti. Allah će vam oprostiti. Od milostivih On je najmilostiviji. (Jusuf, 92.)

Riječi Poslanikovog, a.s., oprosta bile su: ”Idite, svi ste slobodni“!

“Idite, slobodni ste”, ostala je zabilježena u povijesti ljudskog roda kao poruka ljubavi, humanizma i tolerancije. Poruka FETHA ostala je neponovljiva u povijesti ljudskog roda. Poslije riječi: “Idite, slobodni ste”, Muhammed, a.s., je održao čas historije protkan humanizmom, ljubavlju, tolerancijom i plemenitošću. Samo je Resulullah mogao izgovoriti riječi: “Idite, slobodni ste”, iako je bio svjestan koja su sve zla i zločine uradili mušrici u periodu od dvadeset i jedne godine.

Otuda je oslobađanje Mekke, povratak Mekki, 20. ramazana 8. god. po H. jedan od najznačajnijih događaja ne samo za Muhammeda, s.a.v.s., i njegove ashabe, nego i za cijelu muslimansku povijest i ono nema samo vojno-politički, već i moralno-etički i duhovno-vjerski značaj. Oslobađanjem Mekke nisu samo okončane vojne aktivnosti protiv mekanskih idolopoklonika, nego su stvorene pretpostavke za efikasno suprotstavljanje svjetskim velesilama Bizantiji i Perziji, ali i privedene kraju aktivnosti na izgradnji duhovno i moralno jakog muslimanskog društva i pravedne države.

preporod.com