Djela za Džennet

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao je: „Moji sljedbenici će ući u Džennet Allahovom džellešanuhu milošću, čistotom srca i zbog samilosti koju su osjećali prema svim muslimanima, a neće ući u Džennet samo zbog mnoštva namaza i posta.“

Kazano je da će glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: “Neka sada ustane onaj za koga je Uzvišeni Allah preuzeo obavezu da će ga nagraditi od Sebe! I tada će ustati samo onaj koji je pritekao u pomoć bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio učinjenu nepravdu, ili koji je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je Allah džellešanuhu, darovao.”

Hasan El-Basri je savjetovao: „Nastojte da prisustvujete dženazama jer je u tome nagrada onom koji je strpljiv u onome što ga je pogodilo, onom koji klanja dženazu i onom koji umrloga zagrće. Ko pričeka dok umrli bude zakopan, biće mu oprošteno sedamdeset velikih grijeha.”

Zlo dobrim uzvrati

„Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.“ (Fussilet: 34., 35.)

Zabilježeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Tako mi Allaha, u Džennet će ući samo onaj koji je bio samilostan.“ Drugovi su ga upitali: „Zar mi svi nismo samilosni, Allahov Poslaniče?“ Na to im on reče: „Nije to samilost nekog od vas prema djetetu svome ili nekom bližnjem, nego samilost prema svemu što ima dušu.“ Ovdje je Allahov Poslanik glas podigao.

Divan li je bio Bekr ibn Abdullah! Čuli su  ga kako jednom zapovijeda da se bude blag i kako podstiče na oprost rekavši: „O ljudi, zagasite svoju srdžbu sjećajući se džehennemske vatre!“ A Ebu Derda je rekao: „Dok je u srdžbi, čovjek je najbliži Allahovoj srdžbi.“

• 

I bližnjima dobro čini

Ljudi, čuvajte rodbinske veze i ne kidajte ih, jer Allah džellešanuhu kaže: „… i Allaha se bojte, s imenom čijim jedni druge molite, i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah zaista stalno bdi nad vama.“ (En-Nisa’:1)

Nakon što je kćerka Ebu Bekra Es-Siddika, r.a., Aiša, r.a., oklevetana na najgori mogući način, Ebu Bekr je saznao da je čovjek koji je započeo glasine bio Mistah, rođak kojeg je on do tada nebrojeno puta izdašno materijalno pomagao. Duboko povrijeđen Mistahovim lažima i spletkama Ebu Bekr je prestao pomagati  klevetnika. Ubrzo nakon toga, objavljen je sljedeći ajet: „Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka pređu preko toga i nek praštaju! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i Milostiv je.“ (En-Nur 22)

Nakon što je čuo ovaj ajet, Ebu Bekr, r.a. zatražio je Allahov oprost, i nastavio materijalno pomagati Mistaha još izdašnije nego prije.

Hasan El-Basri savjetuje: „Allah džellešanuhu će uvesti u Džennet i obasuti milošću čovjeka koji je dobar prema roditeljima, samilostan prema potčinjenima, brižan prema siročetu i zaštitnik nemoćnih.“

Toga dana će neka lica blistava biti

Štošta je palo u zaborav, ali ostale su upamćene riječi naših roditelja: “Sinko, kćeri, sačuvaj obraz i čast, a ostalo što izgubiš, vremenom ćeš nadoknaditi. Dobro se dobrim vraća. Dobri će biti sa dobrima.”

Kada je Poslanikovom mujezinu Bilalu došao smrtni čas, njegova žena je povikala: “O žalosti! O teško meni!”, a on je govorio: “O radosti! Sutra ću biti s voljenima: s Muhammedom i s njemu bliskim ljudima!”

Kur’an na više mjesta portretira džennetsko društvo u kojem su ljudi lica ozarenih. Vesela Lica džennetlija okrenutih jednih prema drugim, prijateljski raspoloženi, sjede na divanima, svuda oko njih radost i raspoloženje

Pred plemenitim Licem Božijim nurli lica će stajati:  “Na Dan kada budeš vidio vjernike i vjernice, a svjetlost njihova ide ispred njih i sa desne strane njihove: ʻBlago li vama danas: bašče rajske kroz koje teku rijeke, vječno u njima ostat će!  To je pobjeda veličanstvena!ʼ  (El-Hadid 12)

Ramazan

Mjesec ramazan deveti je mjesec hidžretskog lunarnog kalendara. U njemu je sadržano drevno bogoštovlje posta koje odgaja dušu i tijelo. Post traje čitav mjesec dana. Kao i većina islamskih propisa post je naređen poslije hidžre, u Medini.U Mekki je propisan samo namaz, zbog posebne važnosti koju ima. Namaz je propisan u noći isra’a desete godine poslanstva – po najpretežnijem mišljenju. Pet ili više godina poslije propisan je post, tj. druge godine po hidžri. Vjerovjesnik, s.a.v.s., postio je devet ramazana.

S obzirom da se muslimani u obredima pridržavaju mjesečeve godine, ramazan pada u svako godišnje doba: jesen, zimu, proljeće, ljeto.

 Podsjetimo uzgred da je Božiji Poslanik zabranio neprekidan post čak i onima koji bi iz svoje vjerske revnosti htjeli da to vrše kao duhovnu vježbu, tražeći tako što više blagoslova. Islamski učenjak Muhamed Hamidullah u vezi sa suptilnim odgojnim aspektima posta lucidno primjećuje: ,,Da bi se tijelo podvrglo duhu, treba lomiti snagu tijela, a povećavati snagu duha… U tom cilju ništa nije efikasnije od gladi, žeđi, odricanja od tjelesnih užitaka i kontrole jezika (govora), srca (misli) i drugih organa

Riječ ramazan  spominje se samo  jedanput u Kur’anu, u suri El-Bekare, 185  ajet: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, Uputa za ljude, i jasnih dokaza Prave Staze, i lučenja Istine od laži…“.

 Ibn Manzur u svom rječniku Lisan al-‘Arab korijen riječi ramadan  dovodi u značenje  žestine, pripeke, vrućine koja nastaje usljed djelovanja sunca. Naime, događalo se da su najžešće vrućine u mjesečevoj godini bile u mjesecu ramazanu, te su Arapi po riječi ar-ramadañu koja znači žestoka vrućina, izveli ime ,,ramadan“–vrijeme, tj.“Mjesec žestoke vrućine“. Opisujući pojam ramadan u značenju “ono što sažiže“ ili “onaj koji sažiže“, Ibn Manzur kaže da je riječ ramadan  dobila takvo ime jer post tokom ramazana sažiže postačevu utrobu uslijed žestine žeđi…

Svevišnji je odabrao i istakao  mjesec ramazan među ostalim mjesecima  i po tome što je u njemu počelo objavljivanje Kur’ana.

Govoreći o načinu  objavljivanja Kur’ana u mjesecu ramazanu, El-Maverdi u svom tefsiru saopćava sljedeće: “Bog veličanstveni objavio je Kur’an u cijelosti/odjedanput iz Ploče Pomno Čuvane na Zemlji najbliže nebo, u mjesecu ramazanu, u njegovoj Noći Snage! A potom je objavljivao Kur’an Svojemu Poslaniku, Boga ga blagoslovio i podario mu mir, (u dijelovima) prema Svojoj Volji objavljivanja!“ Komentatori Kur’ana, govoreći o znamenitosti ramazanskog vremena, navodi predanje u kojem su, prema brojnim mišljenjima muslimanskih autoriteta, objavljene i druge Božije objave.  “Prenosi Abú l-Muslim od Wa’ilata, a ovaj od Vjerovjesnika, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, koji veli: “Ibrahimove Listine/Suhufi objavljene su prvu noć ramazana, Tevrat je objavljen nakon što je prošlo šest noći ramazana, Indžil je objavljen nakon što je prošlo trinaest noći ramazana, a Kur’an je objavljen nakon dvadeset i četvrte noći ramazana…”

Sura El-Ihlas

Kur’ansko poglavlje El-Ihlas(Iskrenost) objavljeno je u Mekki. U njegova četiri ajeta sadržana je suština islamskog poimanja Boga.

Kao povod objave ove sure imam Ahmed navodi insistiranje idolopoklonika da im  Muhammeda, s.a.v.s., navede rodoslovlje svoga Gospodara. Tada, kao odgovor na taj bezuman zahtjev, objavljeni su ajeti: „Reci: “On je Allah – Jedan!  Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!”

Buhari prenosi od Enesa, r.a., da je ispričao: „Jedan ensarija je imamio ljudima u mesdžidu Kubba’, pa bi svaki put kada bi htio proučiti jednu suru, prvo proučio: Kulhuvallah, pa onda tu suru. Tako je radio na svakom rekatu. Oni koji su za njim klanjali rekli su: ‘Stalno učiš ovu suru, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jednu. Ili ćeš učiti i zadovoljiti se njome, ili ćeš je izostaviti i učiti drugu suru!?’ On je odgovorio: „Ja je neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.’“ U isto vrijeme držali su ga da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imâmi bilo ko drugi mimo njega. Kada je došao Vjerovjesnik, s.a.v.s., i oni ga obavijestili o tome, pa je on upitao spomenutog: „Šta te sprječava da ne postupiš po tome onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovu suru obavezno učiš na svakom rekatu?“ „Ja volim ovu suru“-odgovorio je. „Tvoja ljubav prema njoj uvest ćete u Džennet“ – rekao je Vjerosvjesnik, s.a.v.s.

Hafiz Ebu-l-Kasim et-Taberani prenosi od Džerira b. ‘Abdullaha da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: „Ko prouči Kulhuvallahu kada ulazi u svoju kuću otkloniće sve siromaštvo od porodice te kuće i komšije.“

Kada bi Poslanik, s.a.v.s., lijegao navečer u postelju, skupljao je dlanove, u njih puhnuo i proučio sure Ihlas, Felek i Nas, a zatim dlanovima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo. Ponovio bi to tri puta.

Posjećivanje

Meleki Džebrail i Mikail izgovaraju: ,,Amin“, kad vjernici uče dove, pa kada čovjek musliman uči dovu i moli za brata muslimana u njegovoj odsutnosti, melek kaže: „Amin, i tebi isto.“ Dova brata muslimana za drugog brata u njegovoj odsutnosti jeste jedna od dova koje se uslišavaju i ona je praćena izgovaranjem riječi amin od meleka.

U predaji hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju navodi imam Muslim r.a., stoji – da se jedan čovjek zaputio u neko mjesto u posjetu svome bratu, pa mu je Uzvišeni Allah na putu kojim je trebao proći postavio meleka. Kada je taj čovjek naišao pred meleka, melek ga je upitao: „Kuda to želiš?“ On mu je odgovorio. „Želim da posjetim svoga brata u ovom mjestu.“ Melek ga ponovo upita:,,A je li on tebi učinio neku blagodat kojom te je zadužio?“ „Nije,“ odgovori čovjek, „ali sam ga ja zavolio u ime Allaha.“ Melek mu na to reče: „Ja sam ti Allahov poslanik. I Allah je tebe zavolio, kao što si i ti njega (tj. svog brata) zavolio u Njegovo (tj. u Allahovo) ime.“

U predaji hadisa, koju navodi Et-Taberani, stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada musliman krene da posjeti svoga brata muslimana ispraća ga sedamdeset hiljada meleka, koji ga blagosiljaju i koji za njega mole: ‘Allahu naš, održavaj dobre odnose sa njim kao što i on, u Tvoje ime, održava dobre odnose s njim (tj. sa svojim bratom u islamu).“

Namaz noću

„Gospodar tvoj zbilja zna da ti klanjaš manje od dvije trećine noći, i polovinu njezinu i trećinu njezinu…“ (El-Muzemmil:20)

„I oni koji bdiju radi Gospodara svoga ničice padajući i stojeći.“ (Furkan:64)

Buharija navodi hadis kojeg prenosi Abdullah b. Omer: „Za života Vjerovjesnika s.a.w.s., bio je jedan čovijek koji bi  – kad bi nešto usnio – san svoj pričao Allahovu Poslaniku s.a.v.s., pa sam i ja poželio da mi je šta usniti i ispričati Allahovu Poslaniku s.a.v.s. Tako sam jedanput, dok sam još bio dječak – dok sam u doba Allahova Poslanika s.a.v.s. spavao u džamiji – usnio da su me dva meleka uzela i odvela do vatre koja mi se učinila da je obzidana kao bunar i da ima dva stupa. U njoj sam vidio neke ljude koje sam odranije poznavao , pa sam počeo učiti: “Utječem se Allahu od vatre”! , pa nas je sreo još jedan melek koji me je upitao: “Šta ti je? Što si se prepao”?  San sam ispričao Hafsi, a Hafsa ga je ispričala Allahovu Poslaniku s.a.v.s., koji je rekao:

„Divan li je Abdullah čovjek , samo da još noću ustaje i klanja”! 

Poslije toga on je spavao samo, sasvim mali dio noći.“

Od Ebu Hurejre , r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsticao vjernike na obavljanje noćnog namaza u ramazanu, ali ne u formi naredbe. Poslanik a.s., je govorio:  „Ko obavlja noćni namaz u ramazanu vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni dotadašnji grijesi.“

Poslanik, s.a.v.s., klanjao je teravih-namaz u svojoj džamiji, skupa sa ashabima, ali ne u svim ramazanskim noćima. Izostanak redovnog skupnog obavljanja ovog namaza Poslanik, s.a.v.s., objasnio je bojazni da ga Uzvišeni Allah ne propiše vjernicima kao obavezu.

Druga trećina ramazana je magfiret

Muhamed, a.s, je rekao da se Ramazan sastoji od tri dijela: prva trećina odabranog mjeseca jeste rahmet, druga trećina je oprost grijeha, dok je posljednjih deset dana vrijeme kada Uzvišeni oslobađa svoje robove od Džehennemske vatre.

Život svakog pojedinca protkan je grijesima, da li oni bili manji ili veći, ali je Njegova milost daleko veća, te nam je u ovim danima pružena mogućnost za pokajanje i oprost. Ulazeći u drugu trećinu mubarek mjeseca Ramazana, vrijeme oprosta, razmislimo o ibadetima koje činimo u odabranim danima, te im dajmo pečat iskrenosti i potpune predanosti.  Ne zaboravimo da je vrijednost farza u ovim danima veća nego li tokom ostatka godine, a nafile imaju vrijednost farza.

Očistimo svoja srca, svoje misli, uvećajmo dobra djela, udijelimo sadaku, pripremimo iftar postaču. Upućujmo dove, iz dubine svog srca i suznim okom, molimo za sebe, svoju porodicu, za ummet islama. Sjećajmo se Njega Uzvišenog, izgovarajmo šehadet i istigfar, imajući na umu da je On najmilostiviji.

islamskazajednica.ba