BEKIR BEŠIĆ – ČUVAR NAŠEG NEZABORAVA

Uz treće izdanje trodimenzionalnih grafičko-tekstualno-geografskih fakata porušenih i oštećenih islamskih objekata i koncentracionih logora u BiH u vrijeme agresije 1992-1995 80-godišnjeg Banjalučanina Bekira Bešića:

ČUVAR NAŠEG NEZABORAVA

Prije nekoliko dana mi je moj prijatelj, bivši sugrađanin te nekadašnji i aktuelni suradnik Bekir Bešić iz Švedske poslao treće izdanje mapa porušenih i oštećenih islamskih objekata te koncentracionih logora u BiH za vrijeme agresije 1992-1995. Ovaj vrijedni 80-togodišnjak, koji pola godine živi u Švedskoj a drugu polovicu u Sanskom Mostu, ne posustaje. Naime, prvo, skraćeno izdanje ovog projekta, po riječima samog autora, bilo je namijenjeno za potrebe Islamske zajednice Bošnjaka Švedske i Dokumentacionog centra Harvard Univerziteta u Bostonu, drugo za  Haški tribunal a ovo, treće,  “za potrebe našeg naroda i buduće generacije…”  Podsjetio bih, ovim povodom, na kronologiju donkihotskog rada i djelovanja ovog vrijednog entuzijaste od ranih 90-tih do danas.

Iznošenje gruntovne dokumentacije IZ-e Banja Luka – herojski i historijski čin

Zbog ograničenosti prostora i vremena, neću posezati u dublju prošlost, nego ću započeti ovaj kratki kronološki osvrt na angažman gospodina Bešića iz godina okupacije Grada. Dakle, obojica smo, skupa sa rahmetli muftijom Halilovićem, vojevali u Islamskoj zajednici Banja Luka, u onakvoj Banja Luci i u onakvim vremenima kada je život čovjeka koji nije bio Srbin bio vrijedan jednog metka ili uboda noža. Da li smo svi bili svjesni realnosti koju smo sami bili izabrali, to sada nije niti važno. Ali, pamte se djela, poput Bešićevog. Naime, kao iskusni geometar, prekaljeni patriota i pravi hrabri Krajišnik, pobrinuo se da se ilegalnim kanalima izmjesti gruntovna dokumentacija obimne nepokretne imovine (zemlja, haremi, džamije i njihov okoliš, stambeni objekti) izvan Banja Luke i izvan Bosne i Hercegovine, na sigurno. On, kao pošiljalac tog vrijednog dokumentacionog materijala koji je originalno svjedočio o pozamašnoj vakufskoj imovini u Banja Luci, znači o istinskom vlasniku te imovine, je tim činom stavio na kocku svoj život, jer da su tako nešto četnici na brojnim drumskim punktovima do RH pronašli, odmotali bi klupko do pošiljaoca i…I, skratili bi ga barem za glavu! Ipak, imao je čovjek i njegova rahmetli supruga Fadila tretman u policiji, nešto su bili nanjušili oko toga (više na bazi pretpostavki), ali nisu imali materijalnih dokaza za te pretpostavke. Time je spašena vrijedna originalna gruntovna dokumentacija pozamašne vakufske imovine u Banjoj Luci, što je zaista herojski i historijski čin. Druga je stvar kako to izgleda iz ove perspektive kada smo svjedoci urbanističkog divljanja u tom gradu i pravoj otimačini bošnjačke zemlje i kuća tamo. Ali, spomenuta dokumentacija ima svoju vrijednost u pravnoj državi ili njenim dijelovima, a ovo što je danas na tim prostorima niti je prava, niti pravna niti država.

I u egzilu – istim žarom, entuzijazmom, volonterski i praktično

Gospodin Bešić je i u egzilu (Švedska) nastavio sa svojim pregalaštvom. Recimo, prvi se u Švedskoj izborio da se u našim mezarjima, u okrugu gdje živi (Linkoping), podižu originalni bosanski nišani, koje je i sam projektirao. Još u Banja Luci je dao svoj obol urbanizaciji naših harema (da ne izgledaju kao “turska groblja”), što je nastavio i u zemlji svoga egzila. Veoma je aktivan i u IZ-e grada u kojem živi, a u svojim rodnim Bešićima, pokraj Bosanske Otoke, donirao je pozamašna financijska sredstva za izgradnju muške i ženske abdesthane uz tamošnju obnovljenu džamiju, i one (abdesthane) su već u funkciji. Poznavajući njega i njegove prilike, istovremeno se i divim njegovom isključivo volonterskom angažmanu (k tome, ulaže i svoja sredstva u neke projekte), ali i čudom čudim otkud crpi snagu taj, sada 80-togodišnjak, kada je upravo u godinama svoga egzila imao porodične gubitke (brat, supruga, kćerka…)?
Kulminacija Bešićevog ljudskog, bošnjačkog i stručnog angažmana posljednjih godina jeste ipak izrada dviju vrijednih mapa: prva je mapa BiH sa svim porušenim i oštećenim objektima Islamske zajednice u BiH za vrijeme agresije, a druga je mapa naše zemlje sa 397 srpskih konc-logora. Mape su doživjele dva, tako da kažem, namjenska izdanja: prvo je bilo urađeno za potrebe  Islamske zajednice Bošnjaka Švedske i Dokumentacionog centra Harvard Univerziteta u Bostonu, a drugo za potrebe Tribunala u Hagu. O značaju istih i doprinosu dokumentiranja istine o četničkim zločinima u našoj zemlji, više i meritornije se govori u izjavi gospodina Andraša Riedlmayera, direktora Dokumentacionog centra “Aga Khan” – Programa za islamsku arhitekturu pri Harvard Univerzitetu u Bostonu, u posebnom prilogu ovog osvrta.

Treće izdanje – posebno za najmlađe da, barem oni, ne zaborave…

I, evo nas sada u posjedu i trećeg izdanja mapa.

Gospodin Bešić je inicirao formiranje radne grupe u sastavu:

1. Prof. Husein ef. Kovačević, glavni imam Medžlisa IZ-e Sanski Most – kao vođa
   2. Muharem Omerdić, šef vjersko-prosvjetne službe Rijaseta IZ BiH, kao autor teksta
   3. Selim Jalkoč, direktor izdavačke kuće “EL-Kalem”
   4. Bekir Bešić, autor prva dva izdanja mapa

Zadatak ove grupe je bio da pripremi i izda i III izdanje spomenutih mapa. Najprije je bio urađen katalog – prospekt dokumentacija sa CD pripremom, te mape M=1:200.000, u crno bijeloj tehnici. Posebno je bila pripremljena originalna mapa u koloru za reprodukciju, u završnoj fazi ovog projekta. Korišćeni su i tekstovi bazirani na podacima iz knjige “Prilozi u izučavanje genocida nad Bošnjacima, 1992-1995.”, autora Muharema Omerdića, a u izdanju EL-KALEMA, te sugestije gospodina Riedlmayera na istu temu.

Sve u svemu, riječ je o projektu kojeg je svesrdno i praktično trebalo podržati, obzirom da je namijenjen onima koji se još mogu naučiti da, za razliku od njihovih očeva, djedova i pradjedova, nikada ne zaborave. Ne da mrze, jer mi mrziti ne znamo, niti smijemo – nego da – NE ZABORAVE!

A, kako stoji u popratnoj dokumentaciji projekta, pomogli su ga: bošnjačke Islamske zajednice Švedske – Helsingborg, Jönköping, Kalmar, Linköping, Norrköping, MDD Merhamet Švedske, Muslimanski omladinski savez (BeMUF) Švedske – Oskarshamm, Stockholm, Trollhättan i Örebro. Takodjer stoji da su “vrijedno učešće dali: rahmetli Edvina Ramičić, Elma Softić, Zekerijah ef. Čajlaković, Bedrudin Gušić, Husein ef. Kovačević i Fehim ef. Čajlaković”.  Uz autora projekta Bekira Bešića, treba navesti da je autor teksta bio Muharem Omerdić a da ga je dizajnirao i kompjuterski obradio Nevres ef. Softić.

Andras Riedlmayer:

“MAPA GOSPODINA BEŠIĆA SLUŽIT ĆE HISTORIČARIMA I GENERACIJAMA KOJE DOLAZE KAO ISTINA O DOGAĐAJIMA U BiH 1992-1995”

Mapa autora Bekira Bešića, pokazuje destrukciju vjerskih spomenika Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, pažljivo je urađena i vrlo je korisna dokumentacija. Mapa je prezentirana kao dokazni materijal u Haškom Tribunalu u mnogim važnim kriminalnim slučajevima, a posebno u slučaju protiv Slobodana Miloševića i Momčila Krajišnika.

Kao što se može vidjeti u video prikazu suđenja –
http://hague.bard.edu/video/icty_env.20030708.ram, karta gospodina Bešića je izložena u Sudu za vrijeme suđenja Slobodanu Miloševiću.

Kao što je poznato, razaranje džamija i drugih vjerskih spomenika za vrijeme vojnog konflikta je narušavanje ratnih zakona, jednom riječju, to je ratni zločin. Takva destrukcija može da se opravda samo u slučaju ozbiljnih vojnih potreba.

U nekim rijetkim i ograničenim okolnostima, ako je vjerski ili kulturni spomenik korišten u vojne svrhe od strane neprijatelja, to može da opravda legalni atak na vjerski objekat. Ali, i u ovim slučajevima, vojna prednost mora da bude dovoljno velika da pretegne štetu na kulturnom i vjerskom vlasništvu.. Čak i u takvim slučajevima, korištene metode moraju biti najmanje destruktivne a koje mogu da opravdaju željenu vojnu svrhu. Naprimjer, čak ako neprijateljski vojnik puca iz crkvenog tornja i ili sa minareta, nije opravdano zapaliti crkvu ili džamiju. Neprijateljski snajper može da se pomjera da bi prouzrokovao manja razaranja, recimo da puca na protivnika iz mitraljeza (a koji ne bi oštetio zgradu).

Argument o “vojnoj nuždi” je često korišten kao odbrana osumnjičenog za ratne zločine (obično bez prezentacije dokaza).
Ali, za vrijeme rata , minareti postaju izložene mete i radije su korišteni u ratne svrhe. Ali, argument o “nuždi” može ponekad da bude dovoljan za sumnju da se radi o posebnom slučaju.

Međutim, takvi argumenti o individualnim slučajevima se ne mogu sakriti velikim uzorcima u sličnim incidentima na široj teritoriji. Za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji, razaranje kulturnih i vjerskih spomenika jer služilo u svrhu da se kaže kako to nema ništa sa legitimnim vojnim ciljevima. Takva sistematična razaranja vjerskih objekata su bila dio metoda etničkog čišćenja i to je dokazni materijal o planiranom genocidu.

Zato je mapa gospodina Bešića od velikog značaja kao dokaz; pokazuje ne samo izolirane slučajeve ataka na vjerske spomenike, ali – šta je najviše uvjerljivo – je kao uzorak sistematske destrukcije, koje je ciljana na određene etničke i vjerske skupine. Za haške sudije, to sistematično razaranje vjerskih objekata dovoljni su dokazi za one koji su odgovorni za zločine progona kao i zločine protiv čovječnosti. Mapa gospodina Bekira Bešića je među najvažnijim dijelovima dokaza koji je pomogao protiv osuđenika Momčila Krajišnika za izvršeni zločin protiv čovječnosti.

To su bili isti dokazi zbog kojih je optužen i Slobodan Milošević. Ali, kao što znamo, Milošević je pokušao da pravi smicalice Sudu uzimajući veću dozu tableta, tj. da pogorša svoje zdravstveno stanje. Na kraju je Milošević prevario samog sebe i dok je izbjegao presudu u Haškom Tribunalu, neće moći da izbjegne viši sud Svemogućeg Boga.

Suđenja za ratne zločine u Hagu se nastavljaju, i dalje karta gospodina Bekira Bešića pomaze da sluzi kao dokaz. I kada sud Ujedinjenih Nacija zatvori svoja vrata, tužitelji će nastaviti u državnom sudu Bosne i Hercegovine kao i drugim sudskim institucijama. Doći će vrijeme kada će i žrtve i zločinci će biti izloženi višem sudu te dobiti svoje nagrade ili kazne. Ali dokazi snimljeni na mapi gospodina Bešića će ostati i služit će da informiraju historičare i generacije koje dolaze kao istina o događajima u Bosni i Hercegovini 1992-1995.

Andras Riedlmayer
Harvard University

PRIPREMIO: Bedrudin GUŠIĆ

Izvor: https://bedrudingusic.wordpress.com/2012/12/06/