Za one koji su duhom snažni i odlučni post je neupitan

Bog je stvorio čovjeka i nije ga ostavio da tumara bez upute i spasenja, dao mu smjernice i uputu, a u ramazanu milost se očituje u toj uputi i ona je svjetlo nutrine čovjeka kazao je direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH Nusret Abdibegović u intervjuu za Fenu, govoreći o vrijednostima ramazana i posta.

Abdibegović ističe da post jeste ibadet koji ima svoju pravnu regulativu i normu o kojoj se puno govori, ali je post i skriveni ibadet, odnosno, to je skrivena nit ili kopča između čovjeka i njegova Gospodara i u tom kontekstu je vrijednost posta.

Kaže da obavljanje namaza, zekata, hadža može biti vidljivo, pa i post fizički može biti vidljiv na čovjeku, ali suština posta je da nas on duhovno jača, te u tom smislu “Bog je sakriven i post je sakriven, a čovjek može samo percipirati određene refleksije unutrašnje snage koje mu se javljaju ili otvaraju tokom posta”.

“Post utiče na dušu, srce, intelekt i um. Ako je ozarena ta duša i to spuštanje unutar čovjeka, treptaji srca su snažniji i čovjek ne može stati i ostati nijem po tom treptaju i vibraciji srca, jer intelekt kaže ‘neko ti želi dobro, a taj neko je Bog koji te je stvorio, koji ti je dao uputu, koji ravna stvari, odazovi mu se’. I Kur’an poziva čovjeka da bude u toj komunikaciji”, naglašava Abdibegović.

Podsjeća da nije ni Poslanik a.s. bezrazložno odlazio na meditaciju na brdo Hira, izdvojio se od ljudi, a tako se i čovjek u postu izdvaja i zatvara “da bi se otvorili svome Gospodaru koji nam kaže ‘postite to vam je dobro’“.

Abdibegović navodi da čovjekova snaga nije u njegovom fizičkom tijelu, nego u njegovom duhu, stoga za one koji su duhom snažni, jaki i odlučni, post je neupitan.

Ugođaj porodice, razgovor u vrijeme iftara, odlazak, dolazak, to su fizički maniri kojima se čovjek kreće u prostoru, ali, kako kaže, “spoznaja je primarna zadaća ili primarni cilj posta“. U tom kontekstu je Poslanik s.a.w. rekao “ko spozna sebe, spoznao je Gospodara svoga”.

U središtu islamskih šarta, kelime-i šehadet, namaz, post, zekat i hadž, post je, poručuje Abdibegović, središnjica, on graniči između ta dva svijeta, čovjeka kao fizičkog bića i društva kojim se čovjek kreće. Post čovjeka, kako ističe, čini stabilnim i jakim, postom se postiže bogobojaznost, takvaluk.

“Čovjek ima dvije obale, obalu rođenja i obalu smrti, a između tih obala su talasi koji zapljuskuju narav i život čovjeka. Nekada je ta voda gorka pa je čovjek umoran, nekada je slatka pa je poletan. U ramazanu čovjek se osjeti punim bićem i ta punina i akumulacija, samo mu daje mogućnost da nastavi život i nakon ramazana u ibadetu, itaatu (pokornosti) Bogu”, pojašnjava.

U tom smislu, naglašava da u ramazanu imamo različite ibadete, a post je primaran, namaz odvraća od ružnih i pokuđenih djela, učenjem Kur’ana, odnosno, slušanjem Kur’ana se natapaju duše.

Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih država u kojoj se uče zajedničke mukabele, a Abdibegović kaže da intenzivnim učenjem Kur’ana ili slušanjem njegova učenja, postiže se spoznaja, time se duhovno hranimo, jer kao što se fizički hranimo unošenjem hrane, onda se učenjem i slušanjem Božije poruke hranimo duhovno.

“To je znak da je čovjeku u ramazanu imanentna vjera”, navodi i dodaje da je čovjeku imanentno da traga za Gospodarom, to je u hijeropovijesnom smislu Božija milost koja je došla kroz objave koje je Bog dostavio u ovom mjesecu.

“Tevrat, Indžil, Zebur, Suhufi, Kur’an, to znači čovjeku je predodređeno da u ramazanu iskazuje i traži tu svoju duhovnu snagu i to svoje biće”, kaže Abdibegović.

Po tom pitanju, naglašava, to kretanje koje ima manifestacioni karakter ustvari je težnja duše da postigne Božije zadovoljstvo, da se očisti i da postigne stepen ljudskosti i naravi čovjeka kojom je, za razliku od drugih stvorenja, prepoznatljiv.

Smatra da je najljepše u ramazanu da živimo u miru, jer je svaki čovjek važan kod Boga, dok ga je stvorio, on je za njega važan. Ljudi se natječu ko će biti bolji i u sportu, a ne mogu svi biti šampioni. I u ovom ibadetu imaju ljudi koji mogu nositi ovaj izazov i zato je dobro da se okrenu i pogledaju one koji hode s njima da im pomognu.

“Čovjekova duša je u ramazanu spremna da čini dobro, da prašta, da bude mobilna i da tijelu naredi kako će se ponašati. Mada ostalih mjeseci možda tijelo naređuje duši. Zato je za nas važan duhovni život koji dobijamo u ramazanu”, poručuje direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH Nusret Abdibegović u intervjuu za Fenu.

(Islamskazajednica)