Autor: Dr. Almir Fatić
Pokajanje ili teobu je moguće podijeliti na onu koja je obavezna (vadžib) i onu koja je preporučena (mustehab).
Obavezna teoba je onda kada se učini neki grijeh, nešto što je vjerom zabranjeno, ili kada se izostavi ono što je vjerom naređeno. Preporučena teoba je teoba poslije činjenja nečega što je pokuđeno (mekruh) ili poslije izostavljanja onoga što je preporučeno (mustehab).
Opća teoba
Teobe-i nesuh (iskrena teoba) koja se spominje u ajetu:Vi koji vjerujete, pokajte se Allahu iskrenom teobom! (Et-Tahrim,8) jeste teoba od svih grijeha (et-tevbetu l-‘āmme/opća teoba, kako bi to rekao Ibnu l-Kajjim u svom djelu Medāridžu-s-sālikīn), malih i velikih, znanih i neznanih. Ibn Kesir, tumačeći ovaj ajet, između ostalog, kaže: “Odlučno učinite potpuno pokajanje kojim ćete izbrisati ranija loša djela, urediti vašu nesređenost, koje će vas učiniti čvrstim i postojanim i udaljiti vas od prostih postupaka kojima ste se bili posvetili” (Tefsīr, 4/502). Omer b. Hattab je rekao: “Iskrena tevba (et-tevbetu-n-nesūh) znači da se pokaješ za određeni grijeh na takav način da mu se više nikada ne vratiš, i da ne želiš da mu se vratiš!” (El-Džāmi‘…, 18/197–98)) Mufessir Kurtubi navodi dvadeset tri mišljenja o značenju kur’anske sintagme tevbeten nesūhā (El-Džāmi‘…, 18:197–98).
Posebna teoba
Posebna teoba (et-tevbetu-l-hāssa) podrazumijeva pokajanje zbog određenog grijeha kao i svih drugih grijeha koji potpadaju pod tu vrstu grijeha. No, ukoliko se čovjek pokaje zbog određenog grijeha, a ustraje u griješenju iz te vrste grijeha, onda takva teoba nije ispravna, npr. ko se pokaje zbog bluda sa jednom ženom, a nastavi ga činiti s drugom ženom. Ovo, u suštini, i nije teoba. Za razliku od ove situacije, ko se pokaje zbog određenog grijeha, a čini drugi grijeh koji nije u direktnoj vezi sa prethodnim, onda je njegova teoba ispravna, npr. ko se pokaje zbog činjenja bluda, a ne pokaje se zbog pijenja alkohola, njegova teoba zbog bluda je ispravna (šire v. Ibn Kajjim, Medāridžu-s-sālikīn, 1:305 i dalje).
Uvjeti za primanje teobe
Vrata teobe su uvijek otvorena ljudima čije se srca probude i donesu čvrstu odluku da se ostave grijeha i griješenja i poprave se. Uuvjete teobe moguće je podijeliti na: a) uvjete koji se odnose na grijeh i b) uvjete koji se odnose na vrijeme primanja teobe.
Uvjeti koji se odnose na grijeh
U uvjete koji se odnose na grijeh(e) zbog kojeg se čini teoba spadaju:
- islam: teoba se odnosi na muslimana, teoba nevjernika je njegovo primanje islama;
- iskrenost (ihlās), kao uvjet svih uvjeta, bez koga se djela ne primaju;
- priznanje grijeha (i‘tirāf); dokaz ovome je hadis: “Kada čovjek prizna grijeh pa se pokaje, Allah prima njegovo pokajanje” (Muslim, 2770);
- napuštanje grijeha (ikla’), kao temeljni uvjet za primanje teobe;
- kajanje (nedem), bez kojeg teoba nije upotpunjena; na vrijednost kajanja Allahov Poslanik, a.s., ukazao je riječima: Pokajanje je kajanje(Ibn Madže, 4252), u značenju da je kajanje osnova pokajanja, slično onome što je Poslanik, a.s., rekao za Arefat: “Hadž je Arefat”;
- čvrsta odluka (el-‘azm) da se grijeh više ne čini; čovjek će u svojoj nakani činjenja teobe zasigurno biti izložen šejtanskim vesvesama i došaptavanjima, i zato je čvrsta odluka veoma važna za uspjeh pokajanja;
- traženje halala od osobe koju smo materijalno ili moralno oštetili; ukoliko je u pitanje materijalna nepravda, onaj koji se želi pokajati (tā‘ib) dužan je vratiti ili nadoknaditi štetu osobi koju je oštetila, ili od nje zatražiti halala; a ukoliko je šteta moralne naravi, tā‘ibje dužan zatražiti oprost.
Uvjeti koji se odnose na vrijeme primanja teobe
Što se tiče uvjeta koji se odnose na vrijeme primanja teobe, postoje dva takva uvjeta:
- da se teoba učini prije “zagrgljaja u času smrti”. U hadisu stoji: “Allah prima teobu bilo koga Svoga roba, sve dok ne zagrglja u času smrti” (Tirmizi, 3847). Na ovaj uvjet aludira se i u kur’anskim ajetima: Pokajanje Allah prima samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz neznanja i koji se pokaju ubrzo; njima će Allah primiti pokajanje… /Nema pokajanja za one koji čine hrđava djela, pa kad jednom takvom smrt dođe, on rekne: “Sad se zaista kajem!” niti za one koji umru kao nevjernici! (en-Nisa’, 17–18);
- da se teoba učini prije “izlaska sunca sa zapada”: “Onome ko se pokaje prije nego što sunce iziđe sa zapada, Allah će njegovo pokajanje prihvatiti” (Muslim, 2703).
Preporod.com