Vjernik između bogobojaznosti i nade

Published in Mart 31, 2020

Ebu Lejs je kazao da se znak straha od Boga pojavljuje u sedam vidova:

– Prvo je njegov jezik: sprečava ga da laže i ogovara, kleveće i potvara druge, ružno govori… Zauzet je spominjanjem Allaha, učenjem Kur’ana i izučavanjem nauka.

– Drugo je srce čovjeka: iz njega je izbačeno neprijateljstvo i potvaranje, zavist prema svojoj braći, jer ona briše dobra djela, kako reče Poslanik, a.s.: “Zavist ‘jede’ dobra djela kao što vatra izgara drva.” Znaj da je zavist teška bolest srca, a ta bolest se liječi znanjem i trudom.

– Treće su oči: one ne gledaju u zabranjeno, bilo da se radi o jelu ili piću, odjeći ili nečem drugom. Ne gledaju ni u ovaj svijet s pohotom, nego u ono što je od interesa vjerniku, a ne što mu je zabranjeno. Tako je Poslanik, a.s., rekao: “Ko napuni svoje oko haramom, Allah će mu na Kijametskom danu napuniti to oko vatrom.”

– Četvrto je stomak čovjeka: u njega ne ulazi haram, jer je to golemi grijeh, kako reče Poslanik, a.s.: “Ako u stomak čovjeka dopadne i zalogaj harama proklinju ga svi meleki na nebesima i na Zemlji sve dok je taj zalogaj u njegovom stomaku. Ako za to vrijeme umre, boravište će mu biti u Džehennemu.”

– Peto su ruke čovjeka: ne treba ih pružati haramu, nego onome što znači pokornost Uzvišenom Allahu.

– Šesto su njegove noge: ne ide njima tamo gdje bi bio neposlušan Allahu, nego tamo gdje su pokornost i Allahovo zadovoljstvo i da bi se družio s učenim i dobrim pobožnjacima.

– Sedmo je pokornost Allahu: ona je iskrena i samo je u ime Allaha Uzvišenog. Vjernik se kloni pretvaranja pred ljudima i licemjerstva. Allah je rekao: “Budući svijet kod tvog Gospodara je za bogobojazne.”

Vjernik mora biti između straha i nade, nadati se Božijoj milosti i ne smije se razočarati  u nju. Allah je rekao: “Nemojte gubiti nadu u Božiju milost.”

Strogost prema sebi

Svakog neprijatelja prije ćeš preobratiti u prijatelja nego li strast vlastitu. Neprijatelja kojem  činiš dobro, možda vlastitom dobrotom odobrovoljiš i pridobiješ za sebe. Ali, dobro zapamti, strastima što više  povlađuješ i udovoljavaš, postaju ti sve veći i žešći neprijatelji.

Zanemarili smo srca svoja i pozabavili smo se svojom vanjštinom. Pogledaj, zato, šta će ti najviše koristiti,a ko će te prvi na cjedilu ostaviti i zaboraviti.

Toga dana imetak i sinovi neće koristiti,“samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.” (Eš-Šu’arā 88, 89)

Hasan El-Basri veli:  „Ne može se naređivati da se otklanjaju nedostaci drugih sve dotle dok se ne bude započelo sa otklanjanjem nedostataka u sebi. Obratite se počesto srcima, budući da srca brzo hrđaju. Budite strogi prema sebi, jer je čovjek naklonjen zlu, tako da, ne budete li obuzdali strasti tijela, oni će vas sunovratiti u najveću provaliju“

Zastani trenutak i razmisli o rijelima Šejh Sadija: ,, Grješnik koji digne ruke u pokajanju bolji je od pobožnjaka koji se uzoholio.”

Dova stanja

يا مُحَوِّل الحَوْلِ والأَحْوَالِ حَوِّلْ حَالَنَا إلَى أَحْسَنِ الْحال

(“Ja Muhavvilel-havli vel-ahval, havvil halena ila ahsenil-hal”)

“O Ti Koji Mijenjaš stanja, promijeni naše stanje u najbolje”).

O Allahu, Koji mijenjaš godine i Koji mijenjaš stanje roba, nijedan od naših halova nije isti. Koliko puta se u 24 sata promijeni naš hal? Jedno stanje ljudskog bića ne podsjeća na drugo. Nećemo dočekati večer u istom stanju u kojem smo se ujutro probudili.

A sutrašnjica nam je sakrivena. Sutra kad osvanemo, počinju se otvarati nove težnje za nečim, do večeri će se sve to smjenjivati. Kad dođe večer, stavit ćemo događaje tog dana na vagu. Ako se puno toga izdešavalo, usponi i padovi, sagledat ćemo uspone kao radost, a padove kao tugu.

I večeras isto tako, kad analiziramo sva naša stanja ovoga dana, leći ćemo ili sa žaljenjem ili sretni.

Stoga ovu dovu učimo da – budemo sretni.

Kad bi Allah ljudima zlo brzo davao kao što im dobro daje…

Prema kur’anskom kazivanju Junus, a.s., je napustio svoj narod ne polažući nadu da će njegovi sugrađani postati vjernici. Napustio je svoju misiju misleći da se uzaludno trudi. Allah ga je zbog ovakvo negativnog stava iskušao i uvjerio u suprotno: svi su iz njegovog naroda postali vjernici.

Cijeli narod je postao vjernički što se nikada nije desilo nekom narodu koji je trebao propasti. Kao da je Allah poručio Junusu, ali i nama, da je naše da se trudimo i iskreno radimo; to je do nas, a ostalo nerijetko neće biti u našoj moći. U stanju nemogućnosti promjene stanja ljudi olahko izgovore riječi koje mogu biti dova, umjesto da budu strpljivi, jer sve što nas loše zadesi zapravo je trunka spram onoga što nam dolazi kao dobro.

U suri Junus stoji: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali.“ (11)

Neki smatraju da se to odnosi na proklinjanje, što je osobina i nekih vjernika koji u srdžbi izgovore riječi protiv sebe, bližnjih ili neke pojave, kao npr. ”Dabogda prestao padati (snijeg)…”; “Još nam je samo to trebalo…“ itd.

Jedna od osobina čovjeka jeste da kada ga zadesi bilo kakvo zlo vidi, uglavnom, samo njega, pored svih drugih blagodati. Čovjeka zaboli zub pa zaboravi na ostatak ili cijelo tijelo. To je jedna od osobina onih koji ne vjeruju iskreno u Boga. Stoga nam u slijedećem ajetu ove sure Allah kaže da čovjek, kada ga zadesi nevolja, dugo se moli, a kada ga nevolja prođe zaboravlja na Allaha.

“Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.“ (12) Prirodno je da čovjek bude zaokupljen nevoljom, ali kao vjernik ne smije zaboraviti da će to stanje proći i da onda na Allaha ne zaboravi; kada prođe glavobolja, dugovanje, stanje prirodne nesreće… Stoga, zlatno je pravilo, na osnovu hadisa, da će se onog ko se sjeća Allaha u blagodati, Allah sjetiti kada bude u nevolji.

Sura Junus pred kraj ukazuje na temelj stabilnosti vjernika na Ovom svijetu: “Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.“ (107)

Naravno, nije jednostavno preporučivati drugima da budu strpljivi i zadovoljni Božijom odlukom dok gube posao, ispraćaju bližnje s Ovog svijeta. Stoga, možda je bolje da se usmjeravaju da u ovim trenucima samostalno čitaju Božije Riječi, u kojima će, ako Bog da, pronalaziti pouke i veći smiraj nego u našim preporukama.

Preporod.info