Važnost dogovora u islamu

Autor: Almir Fatić  Septembar 16, 2019  

…i dogovaraj se s njima (Ali ‘Imran, 159)

Očigledno je da ni Kur’an ni Hadis Allahovog Poslanika, alejhisselam, nisu izričito ustanovili niti eksplicitno odredili određeni praktični model vlasti, vladavine ili način ustrojstva državne zajednice (npr. republiku, monarhiju, kraljevinu…) u kojoj će muslimani živjeti i ispoljavati svoju vjeru. Ali, ako već govorimo o islamskom političkom sistemu, valja usputno istaći da je Poslanik, a.s., uspostavio model društva i države koji pruža dovoljan okvir za formiranje konkretnog muslimanskog političkog i državnog okvira u svakom vremenu. Ovo pitanje iziskuje širu elaboraciju i nije predmet naše rasprave. Isto tako, očigledno je da objavljena uputa u formi Kur’ana i Sunneta sadrži vječne, apsolutne i univerzalne principe i vrijednosti koje omogućavaju ispravno življenje u svakom vremenu i suočavanje sa svim izazovima koji se javljaju. Kur’an i Sunnet ostavljaju dovoljno prostora za bavljenje detaljimau različitim vremensko-prostornim situacijama. Neki od tih principa i vrijednosti koji se tiču društva kao konkretne zajednice su npr. tevhid, pravda, jednakost pred zakonom, zaštita moralnih vrlina, briga o socijalno ugroženim, dogovaranje (šūrā), naređivanje dobra i suzbijanje zla itd. Ovi principi, važno je istaći, tiču se kako organiziranog društva na nivou države, tako i svakog muslimana pojedinačno, na nivou njegove vlastite duše. Zar svaki musliman, npr., ne treba štititi moralne vrline, voditi brigu o socijalno ugroženim osobama, dogovariti se sa drugima, naređivati dobro a suzbijati zlo…

Obaveza dogovaranja

Kur’an pridaje važnost pojmu dogovaranja i postavlja ga kao jednan od temeljnih faktora na kojima počiva muslimansko društvo. To ponajbolje vidimo po tome što se jedna čitava sura u Kur’anu naziva eš-Šūrā(Dogovaranje). Ona se naziva tako jer se u njoj dogovaranje opisuje kao neizostavan princip muslimanskog društva u cjelini, ali i svake muslimanske duše posebno. Dakle, dogovaranje možemo smatrati obavezom koja je itekako povezana sa svakodnevnim životom jednog muslimana, kao što je to npr. namaz, poštenje, svijest o Allahu itd. Ako dogovaranje tako shvatimo, onda ono započinje, rekli bismo, u nama samima, zatim se nastavlja u našoj porodici (dogovor na relaciji muž-supruga; na relaciji roditelji-djeca), na poslu kojeg obavljamo (relacija poslodavac-radnik; relacija kolega-kolega), u udruženju čiji smo članovi (dogovaranje rukovodilaca sa članstvom u vezi sa zajedničkim poslovima i akcijama, razmjena ideja i sl.), te na svim drugim vidovima i poljima gdje se zajednički susrećemo i dijelimo iste ciljeve i vrijednosti, a posebno u institucijama od općeg interesa muslimana. Prema tome, na temelju Kur’ana, kao i verbalnog i praktičnog Sunneta proizlazi obaveza vjernika da se u svojim zajedničkim poslovima međusobno dogovaraju. Razmotrimo detaljnije kako Kur’an govori o ovoj obavezi.

Milost za Ummet

Uzvišeni Allah je ovom Ummetu princip dogovaranja stavio u obavezu u dva kur’anska ajeta, u kojima se sasvim jasno i nedvosmisleno ističe da se ova obaveza slijedi kao životni princip. Prvi ajet glasi: Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega (Ali ‘Imran, 159).

Ovaj ajet objavljen je poslije Bitke na Uhudu. Podsjećamo da se Allahov Poslanik, a.s., uoči ove bitke, savjetovao sa svojim ashabima šta da čini u datoj situaciji. Mladići koji nisu učestvovali u Bitki na Bedru, predlagali su da muslimanska vojska iziđe izvan zidina grada Medine i tako dočeka neprijateljsku vojsku. Neki ashabi, pak, savjetovali su Vjerovjesniku, a.s., da ostanu unutar zidina Medine i u njoj dočekaju neprijatelja. I sam Allahov Poslanik, a.s., naginjao je ovom rješenju, ali većina prisutnih muslimana predlagala je prvo rješenje, a posebno su na njemu insistirali oni koji nisu bili na Bedru nadajući se da će postići nagradu boraca Bedra. Božiji Poslanik, a.s., u konačnici prihvatio je većinski prijedlog i izišao sa muslimanim na Uhud. Ishod ove bitke je poznat. No i pored poraza kojeg su muslimani doživjeli, Uzvišeni objavljuje: Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima.– tj. u slobodnijem razumijevanju: Nemoj da te konačni ishod dogovaranja navede na to da taj princip napustiš! Nipošto, dogovaraj se i dalje sa njima! Ovaj ajet i njegov povod objave ukazuju na to da Uzvišeni Allah želi da se život i politika muslimana temelje na dogovaranju i da se ono kao takvo ne napušta.

preporod.com