ŠUPLJA DEBLA PALMINA

ŠUPLJA DEBLA PALMINA

Autor: Enes Karić  Avgust 07, 2018

Motiv “šupljih debala palminih“ spominje se samo jednom u Kurʼānu, u suri al-Ḥāqqah/Čas neizbježni(69:6-7). Dakako, tom motivu treba pridodati i motiv “izvaljenih stabala palminih“ koji se spominje u suri al-Qamar/Mjesec (54:20).

Dakako, strašan je to spomen, odnosi se na ljude i kataklizme koje ih pogađaju. Na “šuplja debla palmova“ na različite načine aludira se i na mnogim drugim stranicama Kurʼāna, iako se tamo izričito ne spominju. Ali, svaki dio Kurʼāna u gustim je smisaonim tkanjima vezan sa svakim drugim dijelom Kurʼāna. Komentatori Kurʼāna kažu: Koji čitaju Kurʼān kroz ta njegova nevidljiva značenjska i smisaona tkanja – ispravno ga čitaju.

Doista, kakvo značenje, ili još bolje: kakvo znamenje sadrži sintagma “šuplja debla palmova“?

Sura al-Ḥāqqah/Čas neizbježni (69:6-7) govori o drevnom arabljanskom narodu ʻĀd koji je bio uništen vjetrom, ledenim, moćnim, nezaustavljivim. Božijom odredbom taj vjetar pogodio je nastambe naroda ʻĀd, lomljavinska oluja trajala je “sedam noći i osam dana uzastopnih“, ljudi su bili usmrćeni, “povaljani poput šupljih debala palminih!“

Ovo je jedno od mnogih mjesta iz Kurʼāna gdje se govori o masovnim stradanjima ljudi sred strašnih kataklizmi: oluja, orkana, poplava, zemljotresa, ratova, kuga, pogibelji različitih vrsta…

Kao i ovo mjesto u Kurʼānu (69:6-7), i druga mjesta o olujama, orkanima, poplavama, zemljotresima, pogibeljima… saopćavaju se kao “ono nešto“ što nadilazi čovjeka. Savremena filozofska i teološka literatura, nastala nakon industrijske revolucije, kad se čovjek oboružao mašinama i čvrstim betonskim i čeličnim zgradama, svjesna je, naravno, da se čovjek “ne može suprotstaviti prirodi“, jer ima nešto što se zove our superiors (ono nešto, to jest: mnogo toga što nas nadmaša, što nas nadilazi!)

A da se oluje uvijek vraćaju na dijelove čovječanstva vidljivo je iz samog sazvučja kurʼānske riječi ʻĀd. Naime, ʻĀd znači, komentatorski tumačeno, onaj koji se vraća (ta je riječ izvedena iz kurʼānskog korijena ʻA-W-D, u osnovnom značenju vratiti se), i u osnovi to je simboličko značenje imena tog naroda koji je uništen olujnim vjetrima! To, nadalje, znači da je bilo (i biće još mnoštvo) naroda na koje će se vratiti “sudbina“ naroda ʻĀd! Naime, spram strašnih olujnih vjetrova ljudske ruke su uglavnom nemoćne – poruka je Kurʼāna!

Skriveno znamenje Kurʼāna tu se posve jasno pokazuje: sudbina naroda ʻĀd može se (s)vratiti svakom narodu. Potencijalno, svi narodi, svi segmenti čovječanstva su ʻĀd, jer su, potencijalno, izloženi olujama, orkanima, poplavama, zemljotresima, pogibeljima, ratovima, cunamijima, stradanjima… Our superiors (ili ono što nadmaša naše ljudske moći) naprosto je tu, stalno, povrh naših glava.

Znamenito je i značenje “povaljanih šupljih debala palmovih“. Ta kurʼānska sintagma pokazuje da je jednoj oluji vrlo lahko oboriti “šuplje stablo“.

K tome, olujom ili zemljotresom povaljani ljudi vide se po zemlji kao“šuplja stabla“, nikakvog životnog sadržaja u njima nema, krug njihova života, pa i njihova stradanja, posve se zatvorio.

Dakako, “povaljana šuplja debla palmova“ u kurʼānskom tekstu i kontekstu imaju još značenja, a najvažnija su ona moralna. Prema kurʼānskom viđenju svijeta, ljudi bivaju izloženi olujama, orkanima, poplavama, zemljotresima, pogibeljima, ratovima, stradanjima… onda kad posve napuste moralne pragove u svome životu.

Ljudi koje ispunjava zlo, bijes, mržnja, ljudi u kojima nema težnje za dobrom i plemenitošću i sami bivaju skloni da postanu nalik “povaljanim šupljim deblima palmovim“.

Možda nam je teško prihvatiti da Kurʼān na ovom mjestu (69:6-7) nudi ovakvu poruku, ali se, ipak, treba natkučiti nad njegovu usporedbu “olujom usmrćenih ljudi“ sa “povaljanim šupljim deblima palmovim“.

(…)

www.preporod.com