Home / Aktuelno / Šta poslije ramazana

Šta poslije ramazana

“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.” ( Az- Zariyat, 56.)

Islam nije sezonska vjera.. Ono što smo ibadetom postigli u ramazanu, ljubomorno čuvamo. Niko od nas nema garanciju da će dočekati sljedeći ramazan kao „popravni ispit“.

Mi ćemo sa duhovnim ramazanskim poklonima biti sigurno na udaru šejtana, njegovih saradnika i saveznika. Zaborav na Allaha vodi samozaboravu, koji širom otvara vrata svim haramima, zbog kojih se gubi iman kao prva i najvažnija oznaka našeg identiteta. Kad nešto dijelimo čuvajmo se umišljenosti, jer rob može dati samo ono što mu je Gospodar dao. Ne prigovarajmo za dobročinstva koja činimo. Mu’min zna čije dijeli, on ne škrtari i ne rasipa, jer zna od koga dolaze takva nadahnuća. On zna da na to nema pravo. Znajući da je  rasipništvo svojstvo šejtanove braće, mu’min ne želi takva bratimljenja.

Ramazan nam je pokazao kako se srce ispunjeno takvalukom uspješno bori sa nefsanskim porivima i strastima.

Srce je kuća imana, a takvaluk treba biti u središtu naših srca. Trebamo često biti u zikru, dovi, tevbi, istigfaru, tevekkulu, dobročinstvu, ibadetu. Mutekije su sretnici, za njih je ibadet potreba duše. Oni se stide griješiti. Svijest mutekije je zrela svijest, svjesna Božije dobrote. Njima i najteže tuge postaju neznatne. Ljudi takvalukom čuvaju sebe i druge, oni se neće u dobru uzoholiti, ni u zlu poniziti.

Bez takvaluka nema velikih i značajnih inspiracija i nadahnuća, ali ni velikih i trajnih poduhvata i rezultata. Ustrajavanje u haramu oduzima snagu, volju i inspiraciju. Vjernost haramima pokazuje odsustvo takvaluka i bolest srca.

Mu’min odgajan u ramazanskoj školi odgoja, neće druge okahariti, bihuzuriti, iznositi im mahane na vidjelo, radovati se neuspjehu drugih. Mržnja, zavist, laž, ogovaranje, oholost su svojstva protiv kojih se mu’min mora boriti.

Bez takvaluka, koji je izvor svekolike pozitivne energije, nema ni velikog džihada- nema pobjede demonskog nefsa u sebi. Bez velikog džihada, svi planovi ostaju puste i neostvarene želje. Namazom se čuvajmo kufra i širka, ali i moralne bijede i prljavštine. Bez ibadeta nema takvaluka, ni čvrstog prijateljstva, ni garancije uspjeha.

„Allahova ruka je nad džematom“, rekao je Poslanik, i samo tu je siguran mir u duši. Ko bude živio u ramazanskom stilu i poslije ramazana shvatit će, da smo mi upućeni jedni na druge. Mi smo jedni drugima i  šansa i iskušenje, čuvajmo se tuđih hakkova. Savjetovati se međusobno, sjećati se svoje braće dovom, praštati jedni drugima, odstraniti od brata zlo, sve to je moguće samo u džematu.

Ovo je stil života mu’mina jer oni žive za vječnost, mudro sijući ahiretsku njivu, i čuvajući ahiretski kapital. Oni žele susret s Rabbom u obostranom zadovoljstvu. Njima je dunjaluk dovoljan da zarade ahiretsku sreću.

Biti mu’min je časno, ali i teško. Mu’min je onaj koji ima povjerenje u svoga brata, ali i brat u njega. Oni su sigurni  da neće prevariti ni biti prevareni od brata i na imanu su zahvalni.

Jedan alim reče: „ Tvoj ramazanski post je uspješan onoliko koliko si doprinio uspjehu zajednice.“ Ako zajednica i poslije ramazana tavori u začaranom krugu, to je pokazatelj da naša svijest nije doživjela bereket ramazana, niti je nadahnuta za nešto veliko i značajno.

Ako se ramazan sveo samo na našu okrenutost sebi, to je egoizam koji nije primjeren velikanima duha u ummetu.

Za velikane našeg dina, egoizam je aždaha koja guta bereket zdravlja, vremena, mladosti i zarade. Svaki egoista je slijep za ljepote vjere, i obećane ahiretske ljepote koje mu’mini željno iščekuju.

Učitelji dina nas uče da je egoizam šejtansko svojstvo, pa je sudbina i šejtana i egoista ista. Egoizam je rezultat fiktivnih želja duhovne i moralne sirotinje.

Egoisti su vidan pokazatelj i izraz ljudske bijede koja neće vjeru. Oni ne daju da im se pomogne. To su voćke bez hlada, ploda, ukusa, mirisa i boje. Oni su neprevaziđeni majstori u proizvodnji neprijatelja. Iz njihovih srca je iscurilo svako dobro.

Čuvajmo se egoizma, participirajući u svim vidovima dobročinstva, shodno svojim mogućnostima.

Bože naš, mi se na Te oslanjamo i Ti si nam dovoljan pomagač i zaštitinik. Primi od nas post i ramazanske ibadete. Smiluj nam se i oprosti nam. Sačuvaj nas džehennemske kazne i uvedi nas među robove svoje u džennetske vrtove u kojima neće biti straha ni tuge.

Preporod.com

About SIF-N

Check Also

GAZZĀLĪJEVI DRAGULJI MUDROSTI IZ IḤJĀ’A (9/9)

Autor: Odabrao: Haris Dubravac   1. Zlo koje nije vječno bolje je od dobra koje nije …