Home / Aktuelno / Snaga dove u Ramazanu

Snaga dove u Ramazanu

Autor: Haris Islamčević

Čovjek je najveća tajna Božija. On predstavlja biće u kojem se manifestuju najljepša imena Božija. Poslanik Islama, hazreti Muhammed, alejhisselam, veli da Bog ima devedeset i devet lijepih imena, i onaj ko ih dosegne, ko ih primjeni u svome životu – bit će nagrađen Džennetom.

Mnogo je opisa čovjeka koje pronalazimo u Časnome Kur’anu: On je malo zahvalan, kada se osjeti – prividno – neovisnim, postaje nedostupan, čovjek je biće koje želi da dosegne sve što poželi, ali Bog ističe da je on i biće slabosti: Čovjek je stvoren slabašnim.

Bez obzira koliko čovjek bio snažan, uslovno rečeno „moćan“, neovisan, postoje momenti u životu kada se osjeti nemoćnim, ovisnim o nečemu što je izvan njega, ovisan o dragome Bogu. Milostivi Bog kroz Učenje naglašava čovjekovu nezahvalnost: Kada mu je lijepo – zaboravlja, a na poteškoće kada naiđe, zaziva.

Hazreti Adem, alejhisselam je uživao u džennetskim krajevima. Zajedno sa svojom drugom, Adem je imao sve što je poželio, osim jedne restrikcije – zabrane prilaska Drvetu Rajskom. No, bez obzira na sve darovane blagodati, hazreti Adem, alejhisselam, je prekršio zabranu svoga Gospodara, zbog čega je privremeno „dislociran“ na Zemlju kada otpočinje Povijest svijeta. Da je milost Gospodara neograničena, ukazuje činjenica da On, Uzvišeni, i nakon posrnuća Ademovog nije ga ostavio bez Sebe, Svoje blizine, svemilosti i samilosti.

Po prijemu „nekih Riječi“, Adem se „vraća“ svome Gospodaru, odnosno u predgriješno stanje, stanje čistoće, čineći tevbu, koja mu  biva primljena. Upravo u činu pokajanja od strane Adema, a oprosta od strane dragog Boga, možemo prepoznati prvi vid neposredne komunikacije između abda (roba) i Rabba (Gospodara), koju nauk Vjere definira kao molbu (dovu).

Blagoslovljeni mjesec ramazan je poseban mjesec za pravovjerne. On je mjesec svih mjeseci. On predstavlja istinsku radost za svaku, dragoga Allaha istinski svjesnu, dušu. Dušu koja nakon jedanaest mjeseci u kojima, uslijed bitne osobine – sklonosti ka grijehu, po/često zaboravi na svoga Tvorca, Izvora i Ušća. Ali, u ovom periodu intenzivnije Božije milosti, pravovjerna duša, ali i njene sestre i rodice, koje su zastranile, „prodišu“, dođu „do sebe“. A zašto? Zato što se istinski, bar na tren, vrate u svoj primordijalni zavičaj, u okrilje svoga Gospodara.

Osjeti duša da se nešto promijenilo, da je izvanredna situacija. Osjeti duša mirise svoga zavičaja koje sa sobom donosi mjesec Ramazan. Aromu božanske milosti posebno osjećamo u iščekivanju dnevnog prekida posta, paljenju radosnih svjetala – džamijskih kandilja, tih signala svjetionika Pravog puta i spasa, naših minareta. U tim momentima, kada naše tjelesno biće je pred kolapsom, upravo duhovna aroma s kojom se naša duša iftari, daje nam snagu da izdržimo. I ne postoji ta materijalna vrijednost na ovome svijetu koja bi mogla zamijeniti te trenutke radosti.

U tim momentima duša pravovjerna komunicira sa svojim Gospodarom, direktno bez ikakvih prepreka, tiho šapćući sve svoje potrebe, želje i htijenja. A one se manifestuju u čežnji za oprostom, uputom, milošću.

Dova je srž ibadeta – obredoslovlja, kako ističe hazreti Muhammed, alejhisselam. Jer suština našeg odnosa prema dragom Bogu jeste razumijevanje naše i Njegove pozicije. Mi smo ovisni o Njemu, a On je neovisan od bilo čega. Poziv za upomoć pred životnim nerazrješivim situacijama, odslikava našu podčinjenosti i “muhtadžiluk” o dragome Bogu.

Čovjekova priroda iskazana na stranicama Učenja jeste bipolarna. U blagostanju i ovosvjetskome konformizmu zaboravlja na  Boga, dočim, čim naiđe na prve nepremostive prepreke, obraća se Svemogućem za pomoć.

Dvije stvari su kontektualizirane u Časnome Kur’anu kada se govori o sijamu – postu: Kur’an i dova. Ulema ističe da pozicioniranje teksta o dovi unutar „ramazanskog stiha“ za cilj ima ukazivanje na produktivnost dove u blagoslovljenom mjesecu ramazanu. Posebni momenti upućivanja dove jesu prediftarski, koje treba iskoristiti.

Život svakog od nas je nepredvidiv, i samo Sveznajući zna šta će se dogoditi u budućnosti. U ovome vremenu, zorno svjedočimo izrečenoj konstataciji.

Generalno promatrajući pred nama je najproduktivniji dio godine, i vrata milosti su otvorena širom za sve ademovce, grješnike. I nesretan će biti onaj koji ovu blagodat ne iskoristi.

Preporod.info

About SIF-N

Check Also

Stilistička analiza sure Leheb

Autor: Haris Veladžić   Sura Leheb (Plamen) je stotinu jedanaesta kur’anska sura. Objavljena je u Mekki i ima …