MUBAREK NOĆ LEJLETU-L-KADR –  BOLJA OD HILJADU MJESECI

Večerašnjim zalaskom sunca nastupit će mubarek 27. noć mjeseca ramazana – Lejletu-l-Kadr.

Ispunjeni nadom, postizanjem stepena takvaluka, milosti, opraštanja grijeha i zaštite od džehennemskoga azaba, kroz dovu, kao vid vertikalnog i postom kao potvrdom horizontalne komunikacije, dvadeset sedmu noć ramazana dočekujemo kao krunski dragulj na tadžu vjernika, iman sahibije.

To je noć Božije milosti a ljudske potrebe. Božije upute i čovjekove radosti. U toj ramazanskoj noći sve se određuje i propisuje, spušta i uzdiže, otvara i zatvara, otkriva i zaogrće, daruje i  obveseljava, približava i spaja.

Vječno je otvoreno pitanje njene vrijednosti i događaja u istoj: „ A šta ti misliš šta je Noć Kadr, Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci“. 97/2.,3. Navođenje broja od hiljadu mjeseci je ukazivanje na njen značaj, važnost i blagoslov vremena,  a ne isticanje  brojčane vrijednost.

Najava ili potvrda  dolaska, odnosno spuštanja velikog broja meleka na Zemlju  tokom trajanja dvadeset sedme noći; „Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga spuštaju se u njoj zbog odluke svake.“ (97/4), je znak kontinuiteta Božije milosti i garancija za opstojnost i egzistenciju ljudskog roda na Zemlji.   

Allah, dž.š., kaže u Kur`anu u suri El-Kadr: “Mi smo ga objavili u noći Kadr, a šta ti znaš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci,  meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, spas je u njoj sve dok zora ne svane.” (El-Kadr: 1-5)

Ispunjeni nadom, postizanjem stepena takvaluka, milosti, opraštanja grijeha i zaštite od džehennemskoga azaba, kroz dovu, kao vid vertikalnog i postom kao potvrdom horizontalne komunikacije, dvadeset sedmu noć Ramazana dočekujemo kao krunski dragulj na tadžu vjernika.

To je noć Božije milosti a ljudske potrebe. Božije upute i čovjekove radosti. U toj ramazanskoj noći sve se određuje i propisuje, spušta i uzdiže, otvara i zatvara, otkriva i zaogrće, daruje i  obveseljava, približava i spaja.

Noć časti, noć najveće vrijednosti i priznanja, noć kada se odigrao najznačajniji događaj od samoga početka ljudskog roda do danas, spoj višeg i nižeg svijeta, spoj Neba i Zemlje – objava Kur’ana i silazak upute cijelom čovječanstvu, kako bismo bili na Pravom putu. Objava najveličanstvenije Knjige, koja je vodilja svim muslimanima do dana Sudnjega. Noć kada je milost Svevišnjeg spuštena svim svjetovima. Noć “Lejletu-l-kadr”, kako je Kur’an naziva. U trenucima ove noći jačamo svoju duhovnu moć i zahvaljujemo Allahu, dž.š., što nas učini pripadnicima Ummeta Časnog.

Lijepo je biti dio zajednice koja je počašćena, po odredbi Milostivog Allaha, da slijedi dini islam i kojima je data mogućnost da se trude ne bi li “zaradili” nagradu i oprost Onoga ko spusti Svoju milost čovječanstvu u toj noći, noći blagoslova, blagodati i najvećih darova. Jer, Kur’an ovu noć  naziva i “Lejletu-l-mubareke”. U tom smislu Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Onome ko provede noć Kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, Allah će mu oprostiti sve prethodne grijehe”. Ova noć moći je prilika kakva se samo jednom u toku cijele godine pojavljuje. Stoga je ona, zaista, za iskrene muslimane, velika hedija! Pa ćemo se mi, muslimani, i ove godine  potruditi da se okoristimo njenim blagodatima i da uberemo njene plodove koje ćemo kušati i na onom svijetu.

Iz činjenica i uputa našeg Poslanika, a.s., saznajemo da nije određeno kad tačno pada ova sudbonosna noć, jer je mudrost Uzvišenog Allaha tako htjela, a znamo da do mudrosti Njegovih djela ljudski um ne dopire. Međutim, do insana je da tokom cijelog mjeseca ramazana, a naročito u njegovoj zadnjoj trećini, čini ibadet, moli Allaha, dž.š., za oprost riječima koje je Miljenik ljudskog roda, salavat i selam na njega, izgovarao: “ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBUL-‘AFVE, FA’FU ANNI!” – “Allahu moj, zaista si Ti onaj koji prašta i voliš da praštaš, pa oprosti meni!”       

Jedan zanimljiv podatak o tome da se radi o 27. noći ramazana, kako većina islamskih učenjaka smatra, jeste  taj što se u suri El-Kadr nalazi trideset riječi, a dvadeset sedma riječ je ‘ona’ (hije).

Mladi iz ove mubarek noći treba da ponesu saznanje da se prvih pet ajeta Kur’ana koji su objavljeni Muhammedu, s.a.v.s., dok je boravio u pećini Hira, odnose na jednu temu, a to je nauka i u njima se naglasak stavlja na jedno sredstvo i način stjecanja znanja, a to je čitanje. Tako je čitanje postalo početak i osnov ovog veličanstvenog Božanskog programa i upute.

Također, Kur’an sadrži hiljade imperativa, ali je između svih tih imperativa i naredbi, naredba ”Uči!”, bila prva naredba kur’anske Objave.

Na globalnom planu, ova noć je bolja od hiljadu mjeseci, a hoće li to biti na našem pojedinačnom planu sudbonosna noć, noć prekretnice u našem životu, noć našeg buđenja, aktiviranja, žustrog kretanja naprijed, ili još samo jedna obična noć u nizu, to zavisi od nas!

Ovih dana u ibadetima, mislima i dovama iščekujemo blagoslovljenu noć Kadr.  Nijednu drugu noć muslimani i muslimanke ne provode sa više skrušene predanosti, ustrajne pobožnosti i iskrenog pokajanja. Neiscrpni blagoslov noći Kadr traje sve do svitanja. Budući da se meleki i Džibril u noći Kadr  spuštaju na Zemlju zbog odluke svake, vjernička srca su  u ovoj noći ispunjena osjećanjem straha i zahvalnosti pred Božijom moći i veličinom.  

Aiša, r.a, je upitala je Allahovog Poslanika,a.s.: “Kada bih znala da je Lejletu-l-kadr, koju bih dovu upućivala Allahu u toj noći?” Poslanik odgovori: ‘Reci: ‘Allahumme inneke afuvvun, tuhibbu-l-afve, fa’fu anni! Gospodaru moj, zaista si Ti Onaj Koji opraštaš i voliš oprost, pa mi oprosti!’”

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko provede Lejletu-l-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi!

Nemojmo propustiti da u blagoslovljenoj noći Lejletu-l-Kadra dokučimo Allahovu milost, blagodat i bereket učenjem Kur`ana, klanjanjem nafila namaza, učenjem salavata i zikra – spominjanje Allaha, dž.š., činjenjem tevbe – iskrenog pokajanja, učenjem istigfara – traženje oprosta za svoje grijehe od Gospodara svih svijetova, Milostovog, Allaha, dž.š., te upućivanje dova Allahu, dž.š.

Tundžina salavat

ALLAHUMME SALLI ‘ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN SALATEN TUNDŽINA BIHA MIN DŽEM-‘IL EHVALI VEL-AFAT, VE TAKDI LENA BIHA DŽEMI’ AL-HADŽAT VE TUTAHHIRUNA BIHA MIN DŽEM’IS-SEJJI’AT, VE TERFE’UNA BIHA E’ALED-DEREDŽAT, VE TUBELLIGUNA BIHA AKSAL-GAJATI, MIN DŽEMI’ILHAJRATI FIL-HAJATI VE BA’DEL-MEMAT! BI RAHMETIKE, JA ERHAMER-RAHIMIN!

Prijevod značenja:

Bože! Ti ukaži našem pejgamberu Muhammedu, a.s., takvu milost, pomoću koje ćeš spasiti nas od svih strahota i nesreća; milost, kojom ćeš udovoljiti svim našim potrebama; milost, kojom ćeš nas očistiti od svih grijeha i nevaljalština; milost kojom ćeš nas uzdignuti do najviših stupnjeva; milost, kojom ćeš nas dovesti do krajnih ciljeva, te ostvariti naše želje i težnje prema svim dobrima na ovom i budućem svijetu. Sve to, ja Rabbi, Ti učini iz Svoje velike milosti, o Svemilosni Bože!  Amin.

Istigfar, moćno oružje i lijek: SEJJIDU-L-ISTIGFAR

Allah, dž. š., uvijek je sa svojim robovima, ma gdje bili, i kad god Mu upućuju dove i čine istigfar, On ih nikada neće vratiti praznih ruku i neuslišanih dova.

Istigfar je duhovna spona s Bogom.  Istigfar je moćno oružje i lijek.

“Tražite oprosta od svoga Gospodara! On zbilja prašta! On će vam kišu obilatu slati, i imetkom vas i sinovima pomoći, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati!” (Nuh, 10-12)

“Ko bude mnogo činio istigfar, Allah će mu olakšati svaku tegobu, dat će mu izlaz iz svake situacije, i opskrbit će ga odakle se i ne  nada.” (Hadis bilježi Imam Ahmed)

Prvak među dovama je dova koju Muhammed, a. s., Allahov Poslanik, naziva Sejjidul-istigfar – krunom pokajanja.

„Ko izgovori ovaj istigfar (dovu) ujutro, čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego omrkne, on je od stanovnika Dženneta, ako ga kaže u toku noći čvrsto uvjeren u te riječi, i umre prije nego svane, pa i on je od stanovnika Dženneta.“ (Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu)

SEJJIDU-L-ISTIGFAR

ALLAHUMME ENTE RABBI, LA ILAHE ILLA ENTE, HALAKTENI VE ENE ‘ABDUKE, VE ENE ‘ALA ‘AHDIKE VE VE’ADIKE MESTETA’TU, E’UZU BIKE MIN ŠERRI MA SANA’TU, EBUU LEKE BI NI’AMETIKE ‘ALEJJE, VE EBUU BI ZENBI, FAGFIRLI, FE INNEHU LA JAGFIRUZ-ZUNUBE ILLA ENTE. Amin

Prijevod:

Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Stvorio si me i ja sam Tvoj rob. Ja se držim ugovora i obećanja što sam ih Tebi dao, koliko mogu. Zaštiti me od zla koje počinim. Ja priznajem Tvoje blagodati prema meni, a priznajem i svoje grijehe. Oprosti mi, jer osim Tebe, grijehe niko oprostiti ne može. Amin

KUNUT DOVA

ALLAHUMME INNA NESTE’INUKE, VE NESTAGFIRUKE, VE NESTEHDIKE, VE NU’MINU BIKE, VE NETUBU ILEJKE, VE NETEVEKKELU ALEJKE, VE NUSNI ALEJKE-L-HAJRE KULLEHU, NEŠKURUKE VE LA NEKFURUKE, VE NAHLE’U VE NETRUKU MEN JEFDŽURUK.

ALLAHUMME, IJJAKE NA’BUDU, VE LEKE NUSALLI, VE NESDŽUDU, VE ILEJKE NES’A VE NAHFIDU, NERDŽU RAHMETEKE VE NAHŠA AZABEK; INNE AZABEKE BI-L-KUFFARI MULHIK.

Prijevod:

Allahu! Mi samo od Tebe pomoć tražimo, od Tebe oprosta tražimo i od Tebe uputu tražimo! Mi Tebe vjerujemo, Tebi se pokajanjem obraćamo, u Tebe se uzdamo! Tebe hvalimo svakim dobrom, zahvaljujemo ti na Tvojim blagodatima, a nismo prema Tebi nezahvalni i nevjerni! Mi odbacujemo i ostavljamo onoga ko griješi prema Tebi. Allahu, mi samo Tebe obožavamo, Tebi namaz klanjamo i Tebi na sedždu padamo! Tebi žurimo, za Tobom žudimo i Tebi služimo! Nadamo se Tvojoj milosti, a bojimo se Tvoje kazne! Tvoja će kazna zaista stići nevjernike! Amin

Noć Kadr je neoborivi dokaz i očigledni svjedok početka objave Kur’ana, tog  najznačajnijeg kosmičkog događaja u cjelokupnoj povijesti ljudskog roda. U noći boljoj od hiljadu mjeseci obznanjena je Uputa čovječanstvu, koja je istovremeno  Knjiga koja opominje, (Zikr), Kriterij razlikovanja dobra od zla (Furkan), Knjiga neoborivih argumenata (Burhan), Knjiga očiglednih dokaza (Bejjan), Allahovo svjetlo (Nur), Knjiga koja podsjeća (Tezkireh), Knjiga radosnih vijesti (Bušra), Lijek za ono što je u grudima ljudi. (Šifa’)…

Noć Kadr je podsjećanje na vrijednost ljudskog života obasjanog svjetlom objave.  Šta bi čovječanstvu vrijedilo hiljadu ili hiljade mjeseci da se Božija Riječ kojim slučajem sakrila ili zagubila u nepreglednim epohama prošlosti? Šta bi vrijedila sva ljudska saznanja, izumi, umijeća i tekovine bez glasa sa Neba kojim su razotkrivene i objavljene  istine o onome što je bilo na početku stvaranja i onome šta će biti nakon proživljenja? Da li bi ikada bez objave čovjek mogao sa  divljenjem i čuđenjem pogledati u nebesko plavetnilo i sazvježđa okićena a da ne posumnja u haos i besmisao stvaranja, da li bi bez straha mogao da pogleda u nesaznatljive dubine vlastite duše a da ne posrne pred neizrecivim tajnama bivstvovanja?

Prenosi se da je El-Haris el- Hamedani rekao: ,, Ušao sam u mesdžid i vidio neke ljude kako duboko raspravljaju o nekim pitanjima pa sam otišao Aliji, r.a. i rekao: ‘Zar ne vidiš da neki ljudi raspravljaju o nekim pitanjima u mesdžidu’?, pa mi on odvrati:’ Zar to rade’? Rekoh: ‘Rade’. Na to Alija, r.a., odgovori:’ A ja sam čuo Allahova Poslanika kada je rekao: Bit će veliki ispit i kušnja.’ Upitao sam: ‘Koji je izlaz’? ‘Allahova knjiga’, odgovorio je ‘.  U njoj su nagovještaji onog što je pred vama i vijest o onome što je prošlo, te sud o onome što se među vama zbiva. On je precizan i raznovrstan i nije zbrkan pa mu se mora tako i pristupati. Ko ga od glavešina napusti, pada pod osvetu Uzvišenog Allaha. Ko traži uputu u bilo čemu drugom osim u njemu, Allah ga vodi u zabludu. On je čvrsto Allahovo uže, mudra opomena i pravi put. On je onaj preko koga ne skreću želje ni strasti, Kur’anom ne mogu lagati i zavoditi jezici, niti ga se mogu zasititi naučnici, niti on gubi snagu i posrće na mnoštvo prigovora, niti se kur’anska čuda i divljenje prema njemu mogu iscrpiti. On je takav da ni džinnima, kad su ga čuli, nije preostalo ništa drugo nego da kažu: „Čuli smo zadivljujući i očaravajući Kur’an.“ On je takav da ko govori Kur’an, istinu govori, ko po njemu sudi, pravdu dijeli, ko po njemu radi, bit će nagrađen, a ko bude pozivao njemu, upućuje na pravi put.“

Uzvišeni Allah, dž.š., nije stvorio „bezvrijednog čovjeka“, nego je stvorio čovjeka sa zadaćom, sa ciljem i smislom, dajući mu tako važnu zemaljsku ulogu. Čovjeku je od Boga povjereno namjesništvo na Zemlji: „Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti..“, 2/30, s ciljem da na toj istoj Zemlji ibadet čini, obavlja sedždu i slavi Gospodara svjetova, kako nam Kur’an kazuje: „a naređeno im je  da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno kao pravovjerni  ibadet čine..“ 98/5.

Na tu, od Boga povjerenu ulogu čovjeku, meleki su iskazali čuđenje, zabrinutost i neznanje. Kur’an kazuje da su kao argument naveli  negativne elemente naravi ljudskog bića koje se prepoznaje kroz mržnju, sukobe, podjele, svađe, ubijanje, ratovanje, griješenje i nevjeru. U spuštanju meleka za dvadeset sedmu noć Ramazana, pored uloge i zaduženja kojima ih je Allah, dž.š., zadužio, prepoznajemo mudrost, hikmet ilahi, ili  htijenje Gospodara da se meleki sretnu sa ljudima kao „odabranim stvorenjima“, iskrenim Allahovim robovima, čija se pozitivna narav prepoznaje kroz vjerovanje, veličanje, slavljenjene Allaha, ljubav i činjenje društveno korisnih poslova.

Poznato  je da se Allah ponosi pred melekima sa onim ljudima koji su Mu u pokornosti i koji tu pokornost iskazuju kroz ibadete namaza, posta, zekata, hadža, kurbana, dobročinstva prema roditeljima, te brige za nemoćne i zaštitu ugroženih. To su oni koji su na istikami, upućeni, ustrajni i  na Pravom putu, siratu-l-mustekimu.

Vjernik ne bi smio da gubi nadu u Božiju milost, jer Allah nikada ne napušta čovjeka, samo se čovjek osili i zaboravi na svoga Gospodara, a čovjek je insan-zaboravno  biće.

Mudri sufija je govorio: „Bože, moji grijesi su veliki kao najveća brda, a tvoja milost je neizmjerna, pa mi oprosti grijehe“.