LEJLETU-L-KADR

Ramazan se primiče kraju. Ovi mubarek dani brzo izmiču. Jer, tek što smo se malo privikli na ovaj režim posta, na di­sciplinu tijela i duha, tek što smo otkrili ramazanske ljepote i osjetili slast tih užitaka, valja nam, eto, pomišljati na rastanak s njima.

Ramazan je došao da nas duhovno očisti, i on se sada sprema na odlazak, pošto je izvršio svoju misiju. Neki se, možda, raduju odlasku ramazana, jer im teško pada ova stega i di­sciplina. Ali, pravi vjernik, koji se je obradovao ramazanu, osjeća sada bol i tugu, zbog rastanka sa ovim mubarek mjesecom. Ta će se tuga naročito osjetiti posljednjih dana rama­zana, iza Lejletu-l-Kadra.

Ušli smo u posljednju trećinu ramazana, u ovo zadnje deset dana, u kojima se – prema Pejgamberovim rije­čima – nalazi i ona vrijedna noć, Lejletu-l-Kadr. Zvanično uzeto, to je 27. noć ramazana.

Međutim, Muhamed alejhisselam je malo pobliže odredio i ukazao, u kojima se noćima, vjerovatno, nalazi Lejletu-l-Kadr, pa je rekao, da su to neparne noći u ovih posljednjih deset dana ra­mazana: 21, 23, 25, 27 i 29.

U tim noćima, treba tražiti Lejletu-l-Kadr. U drugom hadisu, Pejgamber je bio još precizniji i jasniji, pa je spomenuo samo tri noći: 25, 27 i 29.

Zašto se ne zna tačno, kad je Lejletu-l-Kadr? Zato, da se mi, u svom ibadetu, ne bi ograničili samo na tu jednu noć, a druge noći zanemarili. Sve ramazanske noći su odabrane, i imaju posebnu vri­jednost. U svakoj od tih noći prima se dova.

Ali dova u ovoj odabranoj noći, Lejletu-l-Kadra, mnogo više vrijedi i mnogostruko se više plaća i nagrađuje. To su van­redni trenuci, čak i u ramazanu izdvojeni i istaknuti, te odli­kovani nad ostale ramazanske časove.

Znamo, da se je Pejgamber, u ovih posljednjih deset dana ramazana, povlačio u i’tikaf, i svih deset dana i noći provodio u ibadetu: u učenju, klanjanju i razmišljanju. Odatle je potekla ustanova i’tikafa.

Kad bi nastalo ovo deset dana ramazana, Alejhisselam bi, često puta, budio svoje ukućane, da bi se i oni, u ovim noćima, posvetili vanrednom ibadetu, da bi se našli na kijamu, na sedždi ili u skrušenoj molitvi pred Svevišnjim, koji u ovim časovima, otvara vrata svoje milosti.

I mi smo dužni, da – po uzoru na Poslanika, u ovim posljednjim ramazanskim noćima, otkidamo od sna i da što više vremena posvetimo ibadetu, da bismo tako iskoristili ove vrijedne časove i dragocjene trenutke, kada Allah, dž. š., u izobilju, prosipa svoju milost, nudi oprost grijeha i dijeli nagrade svojim robovima, koji se Njega sjećaju i Njega pri­znaju.

Po čemu je značajna ova odabrana mubarek noć, Lejletu-l­-Kadr?

Značajna je, na prvom mjestu, po tome, što je, u ovoj noći, počela objava Kur’ana. To je veliki datum – možda najveći – ne samo u povijesti Islama, nego u istoriji cijelog čovječanstva.

Drugo, značajna je po tome, što Allah, dž. š., u ovoj noći – izuzetno – prosipa obilje svoje milosti i obasipa njome sve svoje odabranike na Zemlji.

Ta milost, predstavlja amnestiju za sve grešnike. I oni, koji ne vjeruju, osjetiće blagodati te noći i te neizmjerne Alla­hove milosti. Samo oni nisu svjesni, odakle dolazi ta milost.  

Treće – ova je noć značajna i po tome, što u njoj si­laze meleki na Zemlju i dijele Allahove darove onim odani­cima, koje zateknu u ibadetu. Meleki traže takvog čovjeka, koji je svjestan vrijednosti i veličine tih dragocjenih trenutaka, pa kad ga nađu, obilno ga daruju. Kakva šteta za onoga, koga zateknu na spavanju!

Četvrto, značajna je ova noć i po tome, što je, u ovoj noći – izuzetno – dova kabul. U to su se osvjedočili mnogi ljudi i generacije.

Ko ima kakav veliki murad – želju, pa u toj noći zamoli Allaha, dž. š. da mu olakša i omogući da dođe do toga murada, Allah, dž. š. će mu želju ispuniti. Za svo vrijeme trajanja te noći, a naročtito od jacije do sabaha, otvorena su vrata za primanje dove.

Ovu noć provesti u ibadetu, bolje je nego hiljadu drugih mjeseci ibadet činiti, – kao što se to razumi iz sure “El-Kadr”. A hiljadu mjeseci iznosi preko osamdeset tri godine!

• 

To znači, kad bi čovjek živio 83 godine pa ne bi ni spavao, nego stalno ibadet činio, ne bi mogao zaraditi onoliki sevab, koliko može zaraditi, ako samo ovu jednu noć, Lejletu-l-Kadr, provede u ibadetu.

Ova noć je za nas, muslimane, specijalni Allahov dar. To je blagodat, koju je Allah, dž. š. dao samo nama, ummetu Muhammeda alejhisselama. I po tome smo mi odabrani ummet.

Blago onome, ko ovu noć provede u ibadetu. Taj može dobiti najveću nagradu: oprost grijeha, i tako svoju dušu očistiti i spasiti.

A jadan li je onaj, koji i ovu priliku propusti! Zato kaže Alejhisselam u jednom hadisu, opisujući ljepote ramazana:

“U ramazanu ima jedna noć, koja vrijedi više nego hiljadu mjeseci. Ko tu noć ne iskoristi, ko te noći ostane lišen Allahove milosti – taj je, zaista, lišen svakog dobra; taj će i dalje ostati nesretnik i pačenik.”

Zašto? Zato, što je bio lijen, što se nije htjeo potruditi, što nije mogao od sebe žrtvovati ni toliko, da tu jednu jedinu noć ne spava. Sreća prolazi mimo njega, a on spava. Pa ko mu je onda kriv? Zar čovjek nije, često puta, sam uzrok svojoj nesreći? Dobro mu se nudi, a on neće da ga prihvati.

A za zlo trči! Sutra će trčeći za onim, što će ga opržiti. U haramu i u grijehu, on nalazi slasti. Toliko mu je šejtan pamet zanio. O ovim stvarima, trebalo bi da promisle oni, koji se žale na svoju sudbinu. Nije sudbina kriva za njihovu nesreću, nego oni sami. Jer, oni kroje sebi sudbinu, svojim hrđavim i nepromišljenim postupcima, a kad ih stignu posljedice, onda se žale na sudbinu.

Uspjeh u životu, zavisi od samih nas. Ako smo uporni u svom radu, ako vjerujemo u uspjeh, onda ćemo savladati sve prepreke i doći do cilja. Ako nemamo vjere ni samopouzdanja, ako se kolebamo, pa na pola puta zastanemo, onda gubimo trku. Moramo biti na čisto s tim, šta je istina a šta laž; gdje je pravi put, a gdje stranputica. Barem za nas muslimane, to mora biti jasno. To zato jer mi imamo Knjigu, u kojoj je sadržana sušta istina, i u kojoj nema nikakve sumnje.

Šta da učimo u ovoj mubarek noći Lejletul-Kadra? Najbolje je da učimo kur’anske dove, koje su kratke i jasne, razumljive, i koje, u malo riječi, imaju mnogo značenja. Jedna od takvih dova, koja je veoma prigodna za ovu priliku, je i ova kur’anska dova:

(Esteizu Billah)

RABBENA ZALEMNA ENFESENA, VE IN LEM TAG-FIR LENA VE TERHAMNA, LE NEKUNENNE MINEL-HASIRIN!

što u širem smislu znači: – Ja Rabbi, mi smo sami sebi zulum počinili, sami sebi nepravdu nanijeli, (jer svojim grijesima, svojim lošim djelima i postupcima, ne možemo ništa Allahu dž. š. nauditi, nego samo možemo Njegovu srdžbu izazvati, pa smo onda sami sebi štetu učinili).Pa, ja Rabbi, ako nam Ti ne oprostiš i ako nam se ne smiluješ, mi smo izgubljeni.

Da nas Allah dž. š. sačuva takvog položaja, u kojem bismo ostali bez nade i lišeni Njegove milosti.

Hazreti Aiša, radijallahu anha postavila je jedanput ovakvo pitanje hazreti Pejgamberu:- Ja Resulallah, kad bih ja znala, koja je noć Lejletul-Kadr, šta bi bilo najbolje da učim i da u dovi zaištem od Allaha dž. š.? Na to joj Poslanik Muhamed,a.s., odgovara:- Ti, Aiša, uči ovu dovu:

ALLAHUMME INNEKE AFUVVUN, TUHIBBUL-AFVE, FA’FU ANNI!

”Ja Rabbi! Ti mnogo opraštaš, i Ti voliš praštanje! Pa, ja Rabbi, Ti meni oprosti!”

Isto tako, lijepo je učiti i ostale Alejhisselamove dove, koje je on upućivao Allahu, dž. š., u ovakvim prilikama. Jedna od tih dova, vrlo kratka i sažeta, je i ova:

Ima jedna dova, u kojoj se traži oprost, a koju je hazreti Pejgamber iskazao tako lijepim i biranim riječima, da ju je nazvao “Sejjidu-l-istigfār”, tj. najbolji način traženja oprosta. I taj istigfār preporučeno je da se uči u ovoj odabranoj noći. Tekst toga istigfara malo je duži i glasi ovako:

ALLĀHUMME, ENTE RABBĪ, LĀ ILĀHE ILLĀ ENTE, HALEKTENĪ, VE ENE ABDUKE, VE ENE ALĀ AHDIKE VE VA’DIKE, MESTETA’TU, E’ŪZU BIKE MIN ŠERRI MĀ SANA’TU, EBŪ’U LEKE BI NI’METIKE ‘ALEJJE, VE EBŪ’U BI ZENBĪ, FAGFIR LĪ, FE INNEHŪ LĀ JAGFIRUZ-ZUNŪBE ILLĀ ENTE.

– Ja Rabbi! Ti si moj Gospodar! Nema drugog Boga osim Tebe! Ti si mene stvorio, i ja sam Tvoj rob! Ja sam ustrajan, i održavam, koliko mogu, riječ i obavezu koju sam Ti dao! Ja Rabbi, ja se Tebi utječem od zla svojih djela! – Ja Rabbi, ja priznajem Tvoje blagodati i nimete, kojima si me obasuo. (I zahvalan sam Ti na njima.) Ja Rabbi, ja priznajem i svoje grijehe. (Stidim se pred Tobom i kajem, što sam ih počinio.) Pa, ja Rabbi, Ti meni moje grijehe oprosti. (Jer jedini, ja Rabbi, opraštaš grijehe, i prvenstveno onim Svojim robovima, koji se Tebi Obrate sa iskrenom tevbom koji od Tebe traže oprosta za svoje grijehe.)

KUNUT DOVE:

ALLAHUMME INNA NESTE’INUKE, VE NESTAGFIRUKE, VE NESTEHDIKE, VE NU’MINU BIKE, VE NETUBU ILEJKE, VE NETEVEKKELU ALEJKE, VE NUSNI ALEJKE-L-HAJRE KULLEHU, NEŠKURUKE VE LA NEKFURUKE, VE NAHLE’U VE NETRUKU MEN JEFDŽURUK.

ALLAHUMME, IJJAKE NA’BUDU, VE LEKE NUSALLI, VE NESDŽUDU, VE ILEJKE NES’A VE NAHFIDU, NERDŽU RAHMETEKE VE NAHŠA AZABEK; INNE AZABEKE BI-L-KUFFARI MULHIK.

Allahu! Mi samo od Tebe pomoć tražimo, od Tebe oprosta tražimo i od Tebe uputu tražimo! Mi Tebe vjerujemo, Tebi se pokajanjem obraćamo, u Tebe se uzdamo! Tebe hvalimo svakim dobrom, zahvaljujemo ti na Tvojim blagodatima, a nismo prema Tebi nezahvalni i nevjerni! Mi odbacujemo i ostavljamo onoga ko griješi prema Tebi. Allahu, mi samo Tebe obožavamo, Tebi namaz klanjamo i Tebi na sedždu padamo! Tebi žurimo, za Tobom žudimo i Tebi služimo! Nadamo se Tvojoj milosti, a bojimo se Tvoje kazne! Tvoja će kazna zaista stići nevjernike!

Allahumme ehdina fi men hedejt
ve `afina fi men `afejt
ve tevellena fi men tevellejt
ve barik le na fi ma e`atajt
ve kina sherena ma kadajt.
Inneke takdi ve la jukda `alejk.
Ve innehuu la jezilu men valejt, ve la ye`izu men `adejt.
Tebarekte Rabbena ve te`alejt. Džeza Allahu `anna sejjidena Muhammeden sallahu te`ala ve selleme ve huve ehluh.  Amin

Allahumme ellif bejne kulubina

ve aslih zate bejnina

vehdina subules-selam

venedždžina minez-zulumati ilen-nur.  Amin

Poslanik Muhammed s.a.v.s., je molio u dovi: „Moj Allahu! Tvoj oprost rasprostraniji od mojih grijeha, a u Tvoju milost, ja se više uzdam nego u svoja djela.“

„Allahu, molim Te Tvojom milošću koja obuhvata sve, oprosti mi.“

Eto tako, u ovom smislu, i ovako biranim riječima, treba se obraćati Allahu, dž. š. u ovim mubarek noćima i tražiti Njegovu milost.

Najveća je sreća za jednog mumina – vjernika da mu Allah, dž. š., grijehe oprosti. A eto, kao što vidimo, pruža nam se mogućnost, da ovu veliku i rijetku priliku sada iskoristimo. Osim dove, lijepo je, u ovim noćima, klanjati kaza – namaze. Svako ima propuštenih namaza, pa treba da ih naklanja.

Isto tako, u ovoj noći, treba da se sjetimo svojih umrlih roditelja – ako smo ih izgubili – te umrlih rođaka i prija­telja, koji su potrebni našoj dovi. Naša dova će im pomoći, da im se Allah, dž. š., smiluje i da im olakša stanje, u kome se nalaze.

Kako je nama drago, kad nas, u nevolji, posjeti prijatelj, zauzme se za nas, ili nam donese kakav dar!

Isto tako, i umrloj osobi, stižu darovi od našeg učenja i naših dova. Ne smijemo, dakle, zaboraviti one, koji su prije nas umrli. Sjećajući se njih, mi ćemo zaslužiti, da se i nas neko sjeti, kad napustimo ovaj svijet. Svako bi od nas želio da ostavi lijepu uspomenu iza sebe i da njegovo ime ne padne u zaborav.

Još nešto, u ovim noćima, ne smijemo zaboraviti. Treba da se sjetimo naše braće muslimana, koji se bore za svoju slobodu, za svoju zemlju, za svoje ognjište, koje im je oteo njihov neprijatelj. Treba da zamolimo Allaha, dž. š,. da im bude na pomoći, pa da dođu do pobjede i do svoje slobode. Sve je u Allahovoj moći. On daje i pobjedu i poraz.  

Šta je ko zaradio, to će i dobiti. Zavisi od nas, jesmo li zaslužili da nam Allah, dž. š., ukaže Svoju milost i pruži Svoju pomoć.

Ako, dakle, želimo pobjedu nad svojim neprijateljima, – bilo unutarnjim ili vanjskim, – vidljivim ili nevidljivim, – moramo pripraviti teren za tu pobjedu; moramo se naoružati tako, da budemo jači od neprijatelja. A onda, kad smo se tako pripremili, uzdati se u Allaha, dž. š., i tražiti Njegovu pomoć. Tek tako naoružani, i ako Allah, dž. š., bude uz nas, možemo se nadati pobjedi. Ako smo na pravom putu i ako smo Njemu pokorni i odani, On će nas uzeti u zaštitu i obradovati skorom pobjedom.

U svojim dovama, treba da zamolimo Allaha, dž. š., za slogu među muslimanima, jer bez sloge, nema sreće i napretka. Da su muslimani složni, i da svi idu zajednički, jednom cilju, pravim putem, – ne bi bilo jače zajednice. Neprijatelji Islama, svoje uspjehe zidaju na njihovoj neslozi.

Ova mubarek večer je rijetka prilika, da zamolimo Alla­ha, dž. š., da nam pomogne u tom smislu i na tom polju, gdje smo izrazito slabi. Jer, bez Njegove pomoći, mi sami ne možemo ništa ostvariti.

Isto tako i mi, dok se ne očistimo od poroka, dok ne odbacimo od sebe harame, na koje smo navikli, – ne možemo se nadati pobjedi nad porocima i neprijateljima. Zato, ko je ovog ramazana tobe došao, neka mu ta tevba bude iskrena i konačna, i neka više ne pomišlja na krivi put.

Ako budemo svi takvi, iskreni i odani Allahu, ako zbacimo sa sebe okove poroka i nevaljalština, te ako odlučnim koracima stupimo na poprište u borbi za dini Islam, za svoj dom i ognjište, za odbranu svojih svetinja, za ummet islama – onda ne treba da strahujemo za svoju budućnost.

Molimo Allaha da nam podari lijep iman, dobro zdravlje, nafaku, berićet, ljubav i slogu u kućama. Molimo Allaha da primi naš post, naše namaze, naše sadake, zekat, sadekatu-l-fitr, učenje Kur’ana, da primi naše dove kao i ostala dobra djela, da nam se smiluje oprosti grijehe i uvede nas u Džennet-l-Firdevs. Amin