Home / Aktuelno / Kako se odnositi prema Kur`anu u mjesecu Kur`ana – ramazanu

Kako se odnositi prema Kur`anu u mjesecu Kur`ana – ramazanu

« Ne bi se smjelo desiti da nam hafizi budu obićne audiokasete, ili teoretičari koji u glavama nose ono što srcima ne razumiju, a djelima javno potvrđuju da Kur´an nije prešao ni njihova grla, a kamoli dopro do njihovih srca ».

Piše: Dr. Sulejman Topoljak

Kur´an, posljednja Allahova, dž.š., knjiga, objavljena je kao uputa cijelom čovječanstvu, a muslimanima posebno. Ta knjiga izvršila je, u vrijeme svog objavljivanja i neposredno poslije njena završetka, reformaciju ljudi, društva, u kom je objavljena kao i zajednica koje su bile u susjedstvu društva koje je Allah, dž.š, počastio da bude kolijevkom posljednje Njegove objave. Kada se uzme u obzir sve promjene koje je prouzrokovao Kur´an na ljude i društva u vrijeme u kom se to desilo mora se čovjek zapitati.

U čemu je tajna tako brzog preobražaja, mijenjanja svijesti ljudi, društvenih poredaka i tako iskrenom i brzom prihvatanju kur´anskih principa islama i islamskog ustava u svim društvima koja su došla u dodir sa tim novim učenjem i poimanjem svijeta. Kur´an koji je bio kod ashaba je i kod nas. Međutim, trag koji je Kur´an ostavljao na ashabe i njihovu zajednicu ne može se porediti sa aktuelnim stanje, tj, današnjim muslimanima. Znači, Kur´an kao Božija objava je nepotvorena, nepromijenjiva, jer je samo Allah, dž.š, zagarantovao da će Kur´an sačuvati od svake izmjene i deformacije sve do Sudnjeg dana.

Iz toga proizilazi da nije problem u orginalnosti te objave, već u nečem drugom. Pisac ovih redova smatra da, pored brojnih faktora koji sprečavaju uticaj Kur´ana na muslimane, na naše privatne i društvene poslove, problem koji pasivizira Kur´an u našem životu, je pogrešan prilaz toj Allahovoj, dž.š., objavi kojoj je određeno da bude uputa, svjetlo i lijek ljudima u ovom prolaznom životu i zagovarač, branitelj i spas na Sudnjem danu. Kada pogledamo kako su prve generacije pristupale toj objavi i usporedimo nas odnos prema njoj, lahko ćemo shvatiti opravdanost ove tvrdnje. Naime prve generacije odnosile su se prema Kur´anu trodimenzionalno: Učenjem, shvatanjem i razumjevanjem i primjenjivanjem.

Takode, primjećuje se da su oni shvatanju Kur´ana i njegovoj primjeni davali prednost nad njegovim pamćenjem, i takav odnos prema Kur´anu imali su ne samo ashabi nego i tabi´ini i tabi tabi´ini. Međutim, kako je slabio iman muslimana u posljednje vrijeme, uporedo je slabilo i zanimanje muslimana za Kur´an, tako da se briga i pažnja večine muslimana svela samo na pamćenje i pravilno učenje Kur´ana, bez shvačanja, razumjevanja i primjene.

Posljedica toga bila je njegova neprimjena ili djelimična primjena, a poznato je da je Allah, dž.š., objavio Kur´an i naredio nam da ga shavatimo, razumijemo i primjenimo, a očuvanje njegove orginalnosti preuzeo je na Sebe. Međutim, mi smo ostavili Njegovu naredebu a okrenuli smo se i pozabavili manje važnim stvarima od toga, pozabavili smo se učenjem Kur´ana napamet, a ostavili njegovo, shavatanje i primjenu. Nije namjera da propagiram ostavljanje i napuštanje pamčenje Kur´ana napamet i njegovo učenje, već mi je namjera da skrenem pažnju na naš nepravilan odnos prema Kur´anu, odnos koji nisu praktikovali Poslanik, s.a.v.s, i ashabi ne bi li napravili ravnotežu izmedu njegova pamćenja napamet i njegovog razumijevanja, shvačanja, a zatim njegove primjene, kao što su to činili Poslanik, a.s, i naši odabrani prethodnici od ashaba i tabi´ina. Zbog toga ćemo ovdje pokušati spomenuti nekoliko dokaza koji govore o važnosti razumijevanja i shvatanja Kur´ana iz samog Kur´ana, Poslanikova sunneta i života naših dobrih prethodnika.

Kur´anski dokazi koji govore o značaju razumijevanja i shvatanja Kur´ana

1. Uzvišeni Allah veli: « Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili ». (Sad,29)

Iz ovog ajeta se jasno vidi da je razmišljanje i uzimanje pouke glavni cilj od objavljivanja Kur´ana, a ne puko njegovo učenje iako za njega ima velika nagrada.

Hasan el- Basri veli: « Tako mi Allaha, njegovo razumijevanje i shvatanje nije u pamčenju njegovih propisa. Neki od takvih se hvale i vele: « Proučio sam cijeli Kur´an », a ne vide se nikakvi tragovi Kur´ana u njegovu moralu niti djelu.» 1

2. Takođe Allah, dž.š., veli: « A zašto oni ne razmisle o Kur´anu? » (En- Nisa, 82)

Ibn Kesir, komentarišući ovaj ajet, veli: « Allah, dž.š., naređujući svojim robovima da razmisljaju o Kur´anu, i upozoravajući ih da se ne okreću od njega i njegovih istinskih mudrosti i značenja, poručuje im: Zašto oni ne razmisle o Kur´anu, pa ovo je jasna naredba za razmišljanje i shvatanje Kur´ana, a naredba u šerijatu upučuje na obligatnu obavezu (vadžib)».2

3. Uzvišeni veli: « Neki od sljedbenika Knjige čitaju je pravim čitanjem, oni u nju vjeruju » ( El- Bekare, 121).

Ibn Kesir prenosi od Ibni Mes´uda da je rekao: « Tako mi onog u čijoj je ruci moj život, njeno pravo čitanje je da smatraš ono što ona dozvoljava dozvoljenim, a ono što zabranjuje zabranjenim i da je šitaš onako kako ju je Allah objavio ».3

Ševkani veli: « Čitaju je, znači da rade po onome sto se nalazi u njoj.» 4

4. Uzvišeni veli: « Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domišljaju. ( El- Bekare, 78.)

Ševkani takođe veli: « Rečeno je da (emani) znači učenje, što znači, oni ne znaju od Kur´ana osim ono puko učenje (recitovanje), ne znaju njegovo značenje i poruke. » 5

Ibnul kajjim veli: « Prekorio je Allah, dž.š., one koji izvitoperuju Njegovu Knjigu i nepismene koji ne znaju o Kur´anu ništa drugo do puko učenje (recitovanje) i to je – emani ». 6

5. Allah, dž.š., veli: « Poslanik je rekao: « Gospodaru moj, narod moj je ovaj Kur´an napustio.» ( El- Furkan, 30.)

Ibn Kesir veli:«Ostavlanje razmišljanja i njegova shavatanja je takođe njegovo napuštanje.» 7

Ibnul Kajjim veli: « Postoje četiri vrste napuštanje Kur´ana: četvrta je napustiti njegovo razumijevanje i shavatanje, spoznaju njegove poruke. » 8

Šta Sunnet kaže o razumijevanju Kur´ana?

1. Od Ebi Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao : « Kad god se sastanu ljudi u nekoj od Allahovih kuća da bi učili Kur´an i proučavali ga međusobno, spušta se tada na njih Allahovo spokojstvo, prekrije ih njegova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene onima koji su kod njega. » 9

Spokojstvo, milost, spominjanje su spomenuti uz učenje Kur´ana, njegovo proučavanje i razumijevanja.

Međutim, danas se primjenjuje samo dio ovog hadisa, a to je učenje Kur´ana. Što se tiče njegova proučavanja i razumijevanja, shvačanja, neki smatraju da to usporava njegovo pamćenja i umanjuje broj pročitanih harfova, a time se, kako oni rezonuju, smanjuju broj sevapa, te zato, po njima nije potrebno u našoj stvarnosti.

2. Prenosi Huzejfe, r.a, da je on jedne noći klanjao sa Poslanikom, a.s, a on je učio polahko, tako da kad bi god prošao pored ajeta u kom se spominje tesbih, slavio bi Allaha, ili pored ajeta u kom se traži od vjernika da traže nešto, on bi molio to ili pored ajeta u kom se zahtijeva da se traži utociste, on bi ga traćio. 10

Iz ovog hadisa vidimo praktičnu Poslanikovu primjenu razmišljanja o Kur´anu i njegovu shvatanju čiji tragovi su se pokazali u slavljenju Allaha, dž.š., dovi o traženju utočista od Njega.

3. Od Ebi Zerra se prenosi da je rekao da je Poslanik, a.s, jedne noći klanjao i učio samo jedan ajet, sve dok nije osvanuo, na svim rekjatima, a to je ajet: « Ako ih kazniš robovi su tvoji, ako im oprostiš, Silan i Mudar Ti si. » (El- Maide, 118.) 11

Iz ovog hadisa vidimo da je Poslanik, a.s, davao prednost razmišljanju i shvatanju Kur´ana nad dužinom njegova učenja, zato je cijelu noć učio samo jedan ajet.

4. Ibn Mes´ud veli: « Kada bi neki čovjek od nas naučio deset ajeta, ne bi učio više od toga dok ne bi saznao njihova značenja i primijenio ih. » 12

Takav je bio Poslanikov način podučavanja ashaba Kur´anu, učio ih je uporedo njegovu pamćenja, razumijevanju i primjeni naučenog. Zato, Poslanik, s.a.v.s, nije ih učio novim ajetima sve dok se ne shvati i primjeni naučeno.

5. Kada je Abdullah bin Amr el-As tražio od Poslanika, a.s, da mu odredi najmanji period za učenje cijelog Kur´ana, nije mu dozvolio manje od tri noći, govoreći mu : « Ne razumije ga ko ga prouči u manje od tri. » 13

Ovo upučuje na to da je razumijevanje i shvatanje Kur´ana cilj a ne njegovo puko učenje.

6. Prenosi Enes bin Malik, r.a, da je jednom Poslanik, a.s, klanjao ashabima učeći Kur´an naglas i da je zaboravio proučiti jedan ajet. Nakon toga je upitao: « O ti, jesam li nešto zaboravio od ovog sureta? », čovjek je odgovorio da ne zna. Zatim je Poslanik, a.s, pitao još četvericu ljudi svi su odgovorili da ne znaju. Zatim je Poslanik, a.s, rekao: « Šta je ljudima, uči im se Allahova Knjiga a oni ne shvataju što je proučeno iz nje a šta nije? Ovako je nestalo strahopoštovanja prema Allahu iz srca sinova Israilovih, bila su prisutna njihova tijela a svijesti odsutne, a Allah ne prima (namaz) od ovog roba sve dok ne bude prisutan srcem i tijelom. » 14 

Kako su nasi dobri prethodnici gledali na shvatanje Kur´ana?

1. Prenosi Malik od Nafia a on od Ibn Omera, da je rekao: « Omer, r.a, je naučio suru Bekare za dvanaest godina, pa nakon što ju je naučio, zaklao je devu. » 15

Ovo u ni u kom slučaju ne znači da Omer, r.a, nije mogao da nauči ovu suru za kraći period, niti to znači da je on zanemario Kur´an, već znači da je Omer, r.a, primijenio poslaničku metodu kod učenja Kur´ana, gdje je u isto vrijeme pamtio, razumijevao i primjenjivao Kur´an, a.š.

2. Ibn Abbas veli: « Došao je neki čovjek Omeru, r.a, pa ga je Omer pitao o nekim ljudima, na što je čovjek odgovorio: « O vođo pravovjernih, ti i ti su proučili toliko i toliko puta Kur´an.» Rekao sam: « Tako mi Allaha, ne radujem se njihovu ovakvom brzom učenju Kur´ana, pa me je Omer oštro prekario i rekao: «Polahko». Otišao sam svojoj kući tužan. Zatim mi je došao Omer i upitao me: « Šta je to što ti se nije svidjelo u toga čovjeka maloprije?»

Rekao sam: « Ako budu ovako žurili sa učenjem Kur´ana, počeće govoriti da je svaki od njih u pravu (bolje, pravilnije uči), a onda će se početi prepirati, a kada se počnu prepirati, razići će se, a kada se raziđu (razjedine) počeće se tuči, na šta je Omer rekao: « Neka ti Allah sačuva oca, sve do sada si to sakrivao od ljudi. » 16  

Pa se desilo ono čega je se Omer i Ibn Abbas, s pojavom haridžija koji su učili Kur´an ali ga nisu razumijevali, jer Kur´an im nije prelazio dalje od grla, metaforički izraženo, neshvatanje onoga što se uči.

3.  Ibn Omer veli: « Najbolji od ashaba Allahovog Poslanika, nije pamtio od Kur´ana osim jednu suru ili toliko, ali su radili po njemu, a posljedne generacije ovog ummeta će učiti napamet Kur´an čak djeca i slijepci, ali neće raditi po njemu. »

Slično se prenosi od Ibn Mes´uda da je rekao: « Nama je teško pamtiti kur´anske riječi, ali nam je lahko raditi po Kur´anu, a onima poslije nas biće lahko pamtiti Kur´an, ali će im biti teško raditi po njemu. » 17

4. Hasan el Basri veli: « Ovaj Kur´an uče robovi i djeca koji ne razumiju njegovo značenje, a njegovo shvatanje i razumijevanje je njegovo slijedenje, a nije u pamćenju njegovih propisa. Tako da će neko od takvih, tj. oni koji smatraju da je razumijevanje Kur´ana u njegovu pamćenju, reči: Proučio sam cijeli Kur´an, i nisam od njega izosatavio ni harfa. A, tako mi Allaha, izosatavio ga je cijelog, jer Kur´ana nema u njegovom moralu i djelu. Takvi će isto reči: « Ja u jednom dahu proučim suru.» Tako mi Allaha, oni nisu učači, niti alimi, niti mudraci, niti poboćnjaci. Ako su nam takvi karije, molim Allaha da umanji njihov broj među nama. 18

5. Hasan el Basri, takođe veli: « Kur´an je objavljen da bi se razumio, shvatio i primijenio, a njegovo učenje i pamćenje smatraju njegovom primjenom,19 tj. primjena Kur´ana postala je samo njegovom učenje, bez razumijevanja, shvatanja i njegove stvarne praktične realizacije u životu. »

6. Si´beh bin el- Hadzdzadz bin el- Verd govorio bi muhadisima: « O narode, vi što god više napredujete u hadisu, toliko nazadujete u Kur´anu. »

U rečenome je upozorenje onima koji se bave hadisom i fikhom na štetu Kur´ana i njegova shvatanja, da ne poremete ravnotežu i vagu u tome.

7. Od Muhammeda ibn Ka´ba se prenosi da je rekao: « Da učim cijelu noć sure Zulzile i El Karija sve do zore draže mi je nego da Kur´an cio proučim za dvije noći. »

8. Ibnul Kajjim veli: « Nista korisnije za čovjeka na ovom i budućem svijetu nema od razumijevanja Kur´ana i shvatanja njegovih poruka, jer time se čovjek upoznaje sa svim zlom i dobrom, njihovim putevima, uzrocima, plodovima i njihovim ishodima. U njegovoj ruci su tada ključevi sreće i korisnih nauka, time se ukorjenjuju u njegovu srcu temelji imana i to u njegovom srcu pokazuje stvarnu sliku dunjaluka i ahireta, Dženneta i Vatre, i njegovo mjesto među ostalim narodima. Pokazuje mu tada Allahove zakone među ljudima, pokazuje mu mjesta pouke, Njegovu pravdu i dobrotu.

Upoznaje ga sa Njegovim Bićem, imenima, svojstvima i djelima, onim što On voli i šta prezire. Pokazuje mu i put koji ga dovodi do Njega, kao i ono što odvraća od tog puta i posljedice toga. Upoznaje ga o duši i njenim svojstvima, onim što ništi djela, kao i onim što ih popravlja. Upoznaje ga sa putem stanovnika Dženneta i stanovnika Džehennema, njihovim djelima, stanjima i odlikama, kao i o stepenima sretnih i nesretnih. Približava mu ahiret toliko kao da je u njemu, udaljuje ga od dunjaluka kao da nije u njemu. Pravi mu razliku izmedu istine i laži u svemu u ćemu se svijet razilazi, dajući mu furkan i svjetlo pomoću kojih razlikuje uputu od zablude, dajući mu snagu u srcu, prostran život, zadovoljstvo, udobnost, sreći neovisnost od ljudi.»

Njegova značenja približavaju roba njegovom Gospodaru lijepim obećanjem, upozoravajući ga i zaštrasujući od bolne patanje. Upučujući ga iz vrtloga ideja i pravaca prema pravom putu, odvračajući ga od slijeđenja puta novotarija i zabluda, upoznavajući ga sa granicama halala i harama- da bi se zaustavio kod njih, kako ih ne bi prekoračio i pao u dugu patnju. Pozivajući ga, kad odlučnost splasne: « Karavan ode, prolazi ti vrijeme, stigni sve, stigni, odlazi se odlazi, potraži utočište i pomoć od Allaha i reci : « Dovoljan mi je Allah i divan li je On kao Onaj na kog se oslanja. » 2

Umjesto zaključka

Da bismo ponovo uveli Poslanikov metod i metod njegovih ashaba, prilikom našeg pristupa Božijoj Knjizi, neophodno je da predložimo nekoliko uputa:

1. Da se pazi na adabe učenja Kur´ana, kao što su čistoća, mjesto, prigodno vrijemeo, kao i stanje u kom se nalazimo kao potpuna iskrenost, proučiti Euzubille i Bismille. Takođe, treba pristupiti učenju i razumijevanju Kur´ana potpuno čiste svjesti bez ikakvih dunjalučkih pritisaka, potpuno kocentrisan na Kur´an, skrušen, osječajući i doživljavajući kao da nam se Kur´an obraća i govori s nama.

2. Učiti polahko i s razumijevanjem, s osjećanjem i skrušenošću, i da nam nije namjera i cilj da što prije proučimo suru ili Kur´an.

3. Zastati pred ajetom koji se uči pokušati ga shvatiti i razumjeti- i to nekoliko puta, ako se ne razumije od prvog pokušaja.

4. Detaljna analiza ajeta, njegov sastav, značenje, razlog objavljivanja, nepoznate riječi upute.

5. Pokušati razumjeti ajet u kontekstu naše stvarnosti, tako da se ajet uzme pocetnom tačkom za liječenje našeg života i stvarnosti i mjerilom za ono što nas okružuje.

6. Vratiti se na prethodna tumačenja i shvatanja datog ajeta, kod odabranih prethodnika i vidjeti kako su se oni odnosili prema njemu.

7. Pogledati mišljenja nekih komentatora u vezi s datim ajetom.

8. Pokušati shvatiti ajet u sklopu cijelog Kur´ana, njegovih općih načela, principa i osnovnih ciljeva.

9. Imati apsolutno povjerenje prema kur´anskom tekstu i prilagoditi mu stvarnost koja odudara od njega.

10. Saživjeti se sa ajetom kroz njegove nagovještaje, okrilje i profinjenosti.

11. Poslužiti se, u težnji za shvatanjem ajeta, naućnim enciklopedijama i dostignućima.

12. Stalno se ponovo vračati na ajete i ne ograničavati se na jedno shvatanje i poimanje, jer se značenja obnavljaju i iznova iznalaze.

13. Pokušati zapaziti amostalnu ličnost svakom suretu.

14. Posjedovati osnovne temelje tefsirske nauke.

15. Čitati stručnu literaturu iz tefsira i tefsirskih znanosti. 21

Nakon svega ostaju bez odgovora sljedeća pitanja:

– koliki je stepen važnosti shvatanja i poimanja Kur´ana u našim umovima?

– koliko, ustvari razumijemo i poimamo od onog što učimo u namazu i od onog što se uči u našim džamijama na raznim svečanostima?

– da li podučavamo našu djecu i naše ućenike, u raznim školama i raznim nivoima, kako da shvate i razumiju Kur´an, a zatim ga primijene u svom životu? Ili nam je samo cilj da izvedemo sto više hafiza koji ne znaju značenje jedne riječi iz Kur´ana.

– kada ćemo imati sekcije iz poimanja, shvatanja i praktične primjene Kur´ana u našim medresama, akademijama i fakultetima, kao što postoje sekcije za hifz?

– kada ćemo stimulisati učenike i studente koji se trude da shvate, razumiju i primijene Kur´an, a kžznjavati one koji krše njegove propise, pa makar ga znali napamet?

Sve su to pitanja koja od nas traže da se duboko zamislimo i da nademo odgovor na njih, kako nam se ne bi dešavalo ono što nam se sad dešava, da svake godine imamo sve više hafiza a sve manje onih koji razumijevaju i trude se da primjenjuju kur´anske propise u svom životu.Da nam se ne dešava da nam hafizi budu obične audiokasete, ili teoretičari koji u glavama nose ono što srcima ne razumiju, a djelima, javno potvrđuju da Kur´an nije prešao ni njihova grla, a kamoli dopro do njihovih srca.

Da nam se ne desi da zbog takvih, koji hafizluk vidjeli kao najbolju vrstu profita, i koji svojim djelima i moralom ruše kur´anske zabrane ljudi ne pomisle da su svi hafizi takvi.

Pravi hafizi su samo oni koji nauče, razumiju, shvate i primjenjuju Kur´an, prvo sami, zatim u svojoj bližoj i daljoj porodici a zatim nastoji da to uradi u užoj i široj zajednici.

Samo takvi hafizi su odabrani i imaće velike počasti kod Allaha, na Sudnjem danu, i Džennet i samo takve hafize treba cijeniti i poštovati.

Allahumme kad bellegtu fešhed.

Bilješke:

1. Ibn Kesir- Tefsirul azim, tom 7, str. 64, štampa Tajjibeh

2. Ibn Kesir, Ibid, tom 3, str. 364

3. Ibid, tom 1, str. 403

4. Sevkani- Fethul kadir, tom 1, str. 135

5. Ibid tom 1, str. 104

6. Ibnul Kajjim- Bedaiut- tefsir, tom 1, str. 300

7. Ibn Kesir- Kur´anul azim, tom 6, str. 108

8. Bedaiut- tefsir, tom 2, str. 292

9. Prenosi Muslim, hadis broj 2699

10. Prenosi Muslim, hadis broj 772

11. Prenosi Ahmed, br, hadisa 20 365

12. Prenosi Teberi u svom Tefsiru, tom 1,  str. 80

13. Prenosi Daremi, pod brojem 2870 i veli da je sahih

14. Malik ibn Enes- El- Muvetta

15. Nuzhetu- Imuttekin, tehzib sijera´zaminubela 1/35/a

16. Ibid, tom 1, str. 279

17. Kurtubi- El- džami- liahkamil Kur´an, tom 1, str. 39-40, pogledaj takode časopis El- Mudžmea br. 1216

18. Ibn Mubarek Ez- Zuhd, str. 276, pogledaj takođe : Mefatihu litteamul meal Kur´an salah el- Halidi, str. 49

19. Medaridžus- salikin, tom 1, str. 485

20. Medaridćus- salikin, tom 1, str. 485- 486

21. Više o ovom pogledati u djelu- Mefatihut- teamu meal- Kur´an.

About SIF-N

Check Also

Ličnost bez premca, Muhamed, a.s.

Oktobar 22, 2020 „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ ( El-Enbija 107) „Vi …