Home / Aktuelno / Ispred drugih u dobru

Ispred drugih u dobru

Published in April 6, 2020

“I oni prvi – uvijek prvi! Oni će Allahu bliski biti. U džennetskim baščama naslada.” ( El-Vakia: 10-13)

„U svakoj generaciji moga ummeta“, kaže Allahov Miljenik i vjerovjesnik Muhammed a.s. „ bit će ‘sabikuna’ – onih koji će biti ispred drugih u dobru.“

U danima kušnje padaju maske, na vidjelo izlazi istinska narav i ćud ljudi. Razotkrivaju se naše vrline i slabosti. U masi onih preplašenih i zbunjenih, dobri se izdvajaju odlučnošću i korisnim djelima. Oni ne oklijevaju da učine konkretno dobro djelo, ne kalkulišu da ohrabre i pomognu druge. Oni ne šire paniku i beznađe! Oni ne bježe od vjetra, jer znaju da će one koji bježe od vjetra najprije zadesiti oluja. Oni znaju da je nedostatak strpljenja u nevolji često gori od nevolje same. Njihovo dobročinstvo ne kvari licemjerno pokazivanje pred drugima, njihov altruizam ne prati samohvala i želja za publicitetom.

Ovih dana  vidimo mnoge  „sabikune“, prvake u dobru, koji se naprosto utrkuju u dobročinstvu: čestite majke i sestre, studenti, medicinski radnici, učitelji, nastavnici, volonteri u kriznim štabovima i mnogi drugi.  Vidimo ih   kako našim starim majkama i očevima donose hranu i lijekove, kako učestvuju u dobrovoljnim akcijama, prikupljaju i dostavljaju pomoć potrebnim, kako dio svojih plata odvajaju u fondove solidarnosti.

Svi ti čestiti i hrabri ljudi pokušavaju u ovim vanrednim uvjetima života olakšati drugima brige i poteškoće koje ćemo uz Božiju pomoć zajednički savladati.

I zaista, koliko god nas, ponekad, razočaraju postupci pohlepnih i korumpiranih pojedinaca dok zloupotrebljavaju povjerene im pozicije, koliko god nas, ponekad, porazi osjećaj bešćutnosti kod generacija zapetljanih u mreže interneta i kladionica, toliko nas sve, neovisno od vjerske i nacionalne pripadnosti, u ovim danima briga i nevolja,  oduševljavaju  prvaci u dobru koji pokazuju iznimno saosjećanje i ljudskost.

Sabikuni su shvatili suštinu dobročinstva i zahvalnosti. Dok drugi panično najavljuju propast, a sami nastoje izbjeći kaznu i pobjeći od  nevolja, sabikuni hrle za dobrim djelima. Dok drugi učestvuju u beskorisnim raspravama i verbalnim nadmetanjima, oni donose radost ljudima materijalno ih pomažući. Dok drugi okrivljuju neistomišljenike za propuste i slabosti, sabikuni vraćaju snagu i volju za život šireći pozitivne vijesti i optimizam.

,,A šta ti misliš kako se može na blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi, ili kad glad hara, nahraniti, siroče bliskog roda, ili ubogoga nevoljnika, a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju.”(El-Beled:12-17)

Pretjerani strah od kobnog završetka sabikuni savladavaju oslanjanjem na Boga Dragoga, a nevolje koje ih pogađaju  porede sa bremenom Izabranika Božijeg Muhammeda a.s., koji je rekao: ,,Neka se u svojim nesrećama muslimani tješe mojim iskušenjima.“

Dove djece i džennetske deredže

„Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ’Uh!’ i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ’Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete, njegovali.“ (Al-‘Isra: 23-24.)

Svako lijepo odgojeno dijete treba da traži oprosta za svoje roditelje nakon njihove smrti, jer kada roditelj preseli, koriste mu istigfar – dove koje za njega Allahu, dž.š., upućuje njegovo dijete.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Među stanovnicima Dženneta bit će i onih kojima će se povećati stepeni u Džennetu, pa će takav reći: Gospodaru, odakle meni ovo? Allah će mu odgovoriti: To je posljedica dove tvoje djece za tebe.“ (Sahihul-džami’)

Nuh, a.s., je učio dovu: „Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!“ (Nuh, 28.)

Ibrahim, a.s., je učio dovu: „Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!“ (Ibrahim, 41.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, korisno znanje ili dobro odgojeno dijete koje se moli za njega!“ (Muslim)

Najljepše što možemo ostaviti u nasljeđe svojoj djeci jeste lijep odgoj. Odgajati svoju djecu trebamo svojim lijepim primjerom, jer to ostavlja najbolji trag i efekat. Lijepo odgojeno dijete bit će radost svojim roditeljima i na dunjaluku i na ahiretu. Dova lijepo odgojenog djeteta bit će sebebom povećanja stepena za marljive i predane roditelje u Džennetu.

Halal lokma – kabul dova

„O vjernici, jedite dobra kojim smo vas opskrbili i budite Allahu zahvalni ako doista samo Njega obožavate. On vam doista zabranjuje: strv, krv, svinjsko meso i ono što je prineseno kao žrtva u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome koji bude primoran bez svoje želje i pohlepe, nije mu grijeh. Allah doista prašta i milostiv je.“  (Al-Baqara: 172-173.)

Allah Uzvišeni naređuje vjernicima da jedu od dobara kojima ih je opskrbio i da mu na tome budu zahvalni. Dozvoljena, halal hrana je pretpostavka za prih¬vaćanje dove i ibadeta, kao što je nedozvoljena, haram hrana, brana za prihvaćanje dove i ibadeta.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „O ljudi, Allah je dobar i On ne prihvata ništa drugo osim dobro. Allah je naredio vjernicima isto što je naredio i poslanicima, pa kaže: O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam šta vi radite. (Al-Mu’minun, 51.) O vjernici, jedite dobra jela, kojima smo vas opskrbili… Nakon toga spomenuo je čovjeka koji je uslijed dugog putovanja bio čupave kose i prašnjav. Podigao je ruke prema nebu govoreći: Gospodaru moj, Gospodaru moj! Pošto mu je hrana bila haram, piće haram, odjeća haram, otkuda da se udovolji toj dovi!?“ (Muslim)

Pored toga što vodimo računa o svom govoru trebamo dobro voditi računa šta jedemo i pijemo, jer to u konačnici određuje čovjeka.

Budimo obazrivi, hranimo se halal opskrbom da bi nam dova bila primljena.

Tvoja kuća tvoja je sloboda

Description: vikendica

„Allah vam daje da u kućama svojim stanujete…” (En-Nahl: 80.)

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed alejhisselam: „Ko osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan – kao da su mu sva bogatstva dunjaluka data.” (Tirmizi)

On, alejhisselam, rekao je i ovo: „Blago onome ko vlada svojim jezikom, koji boravi u kući i plače zbog svoga grijeha.“ (Et-Taberani)

Naš svakodnevni jezik koristi različite termine da označi objekat u kojem živimo: kuća, dom, prag, krov nad glavom…

Nije važno kako ćemo to mjesto zvati, koliko je važno kako ćemo ga poimati. Islam nas uči da ga poimamo kao jednu od najvećih blagodati kojom nas Allah dariva. A kako i ne bi bila takva kada nas njeni zidovi štite od negativnih prirodnih uticaja, znatiželjnih i zlokobnih pogleda, kada u njoj dišu oni koje volimo i koji vole nas, kada u njoj osjećamo najveću sigurnost a za njom najveću sjetu.

Ako ti je teško poimati stvari na taj način, ili još gore, ako svoju kuću smatraš podrazumijevanjem, probaj se usporediti sa milionima onih koji nemaju tu sreću da ovo čitaju (ili slušaju) u toplini svoga doma.

U ovim danima kada nam se nalaže da ostanemo u svojim kućama, zarad vlastite i sigurnosti drugih, nemoj nikako svoju kuću držati zatvorom. Ona ti je najveći slobodni prostor bez obzira na njene dimenzije. Zato, u svakom danu zahvali Allahu na toj blagodati i potrudi se da svoju kuću oživiš i prostranom učiniš onako kako je On zadovoljan: dobrovoljnim namazom, zikrom i Kur’anom. Za navedene aktivnosti u svojim hadisima Poslanik a.s. kaže da su to načini kojim se kuća ne pretvara u mrtvilo, da u takvu kuću ulaze meleki, a iz nje bježe šejtani, te da ona svijetli stanovnicima nebesa, baš kao što stanovnicima zemlje svijetli zvijezda na nebu.

Medicinske znanosti su i islamske

U prvim godinama islama predavanja o medicini bila su ravnomjerno zastupljena na predavanjima u džamijama. Kao što su džamije bile učilišta raznih znanosti, tako ni bolnice nisu služile samo za liječenje bolesnika, nego su to bile visoke škole gdje se učila medicina i  one grane prirodnih znanosti koje su s njom u uskoj vezi. Ove bolnice bile su lijepo uređene i  razdijeljene u odjeljenja za razne bolesti, a  postojala su naročita odjeljenja za predavanja. Liječnici su bili obično vještaci u pojedinim strukama liječništva, a  bilo ih je i općih. Među liječnicima je bilo i  žena koje su uživale veliki glas. Sposobnost i vještina arapsko-islamskih liječnika pokazuju najbolje djela njihovih velikih liječnika pisaca, koja su se čitala i  smatrala najvećim autoritetom na Zapadu.

Prenosi se da je Muhammed, a.s., jednom prilikom rekao hazreti Aliji: “Alija! Budi učen, ili uči ili slušaj, a nemoj biti četvrto, pa da propadneš”. H. Alija je rekao: “A što je četvrto, Božiji Poslaniče”? Na to mu je odgovorio: “Onaj koji ne zna, niti uči, niti pita učene ljude u vjerskim i svjetskim poslovima. Ovakav je čovjek posve propao”. Ovu zadnju rečenicu Muhammed, a.s., ponovio je tri puta.

Koliko su cijenjeni učeni ljudi kod Allaha, dž.š., vidi se iz ovog ajet-i-kerima: 

„Bog će uzdignuti na visoke stepene one među vama koji vjeruju i  kojima je dato znanje”. Kada vidimo koliko naša uzvišena vjera naređuje i preporučuje nauku, razumljivo nam je da su muslimani mogli stvarati zlatnu prošlost i davati velike genije na polju ljudske kulture i prosvjete sve dok im je islam bio ideal i konačni cilj života. A kolika je razlika između njih i nas danas? Zaista, velika! Kada su oni mogli pod mnogo težim okolnostima i uslovima doći do tolike slave, znanja i moći, zašto se i mi ne bi konačno osvijestili i  pošli njihovim stopama naprijed, pa da budemo dostojni nazvati se njihovim sljedbenicima.

(Ovo predavanje održala je učenica IV razreda ženske medrese u  Sarajevu Rabija Kapidžić 1938. godine, El-Hidaja, 1939-1940, god. III, broj 2, str.22-24)

Asr

Tako mi vremena, zaista je čovjek na gubitku osim onih koji vjeruju, dobra djela čine, jedni drugima preporučuju držanje Istine i jedni drugima propisuju strpljenje. (El-Asr, 1-3)

Ova sura svojim kratkim izrazom (gramatički radi se o samo jednoj rečenici) pomaže svakoj osobi koja za svjetlom žudi da pronađe svjetlo u svakodnevnome životu. Svjetlo je uvijek prisutno, samo ga je potrebno pronaći.

U ovoj suri se govori o vremenu. Svako ljudsko djelo gubi svoj sjaj, svaki ljudski postupak predstavlja najobičniji gubitak, osim onih koji ispunjavaju uvjete Vlasnika svjetla.

U ovoj kratkoj suri, Allah postavlja te uvjete za svako djelo i ti uvjeti sjaje kao svjetionici upute svakom onom ko za tom uputom žudi.

Sadaka

Od Ebu Hurejre r.a. se prensi da je Muhammed a.s. rekao: “Na svaki ljudski zglob, svaki dan u kojem sunce izađe daje se milostinja: ako dvojicu pomiriš, to ti je sadaka; ako nekom pomogneš da na konja uzjaše ili mu pomogneš da prtljag na konja natovari, i to je sadaka; lijepa riječ je sadaka; svaki korak koji načiniš radi namaza je sadaka; da s puta ukloniš ono što prolaznike uznemirava i smeta im – i to je sadaka.”

Od hazreti Alije, r.a., prenosi se da je Pejgamber kazao: «Sadaka kad iziđe iz ruke darovaoca, a prije nego što se spusti u ruku primaoca, izgovori pet rečenica:

– Bila sam malobrojna, sad si me umnožio;

– bila sam mala, a sad si me povećao;

– bila sam ti neprijatelj, a sad si me učinio voljenim prijateljem;

– bila sam prolazna, a sad si me učinio vječnom, i

– bila sam čuvana, a sada ću ja čuvati tebe».

 Riječ sadaka u arapskom pismu ima četiri harfa, a svaki od njih ukazuje na neko značenje:

– harf ,,sad” ukazuje na riječ sadd – odbijanje, spječavanje, u smislu da sadaka odbija od onoga ko je daje nepoželjne stvari na oba svijeta;

– harf ,,dal”  ukazuje na riječ delil – vodič, jer sadaka svog davaoca vodi u Džennet;

– harf ,,kaf” ukazuje na riječ kurb – približavanje, pošto sadaka svog davaoca približava Gospodaru-Rabbu; i

– harf ,,ha” (kao nosilac harfa t) ukazuje na riječ hidajet – Uputa, jer sadaka donosi uputu od Uzvišenog Allaha

Izgradi svoju vrlinu

Milostivi te je uputio i u Mudroj Knjizi objavio da niko tuđe breme neće nositi.

Čovjek koji u sebi nema vrline, uvijek zavidi na vrlini drugome. Ljudski um se hrani svojim vlastitim dobrom ili tuđim zlom i ko god nema nade da će se uzvisiti do tuđe vrline, nastojat će da se izjednači s njim potcjenjivanjem njegove valjanosti.

Vjerovjesnik je upozorio da zavist guta dobra djela kao što vatra guta drva. I zaista, onaj koji gleda svoja posla ne nalazi mnogo povoda da drugima zavidi.  Samo su loši i zlobni ljudi zavidni, jer onaj koji nikako ne može da popravi svoje stanje učinit će sve što može da ošteti tuđe.

Razmišljaj o Ahiretu

„Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovome svijetu, koji su u njemu smireni i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni – prebivalište njihovo biće Džehennem, zbog onoga što su radili.” (Junus: 8-9)

Zaborav Sudnjeg dana i Ahireta prečica je koja vodi pretjeranoj ljubavi spram Dunjaluka. Srca koja su oslijepila od strasti  i sumnji  od dunjalučkih varki  i opsjena ne mogu doprijeti do Istine.

Omer ibn el-Hattab bi često govorio: „ Onog ko se boji Allaha nećeš vidjeti da se srdi. Onog ko je bogobojazan nećeš vidjeti da radi šta mu drago, a da nije Sudnjeg dana, stvar bi bila drukčija.”

Jedne prilke je prošao Hasan el-Basri pored mladića koji se grohotom smijao, pa ga Hasan upita: „ Čemu se smiješ? Da ne znaš, možda, da li ćeš uzeti knjigu u desnu ili lijevu ruku?“ Reče:  „Ne.”- „Jesi li prešao preko Sirata?” Reče: „Ne”. – „Jesi li saznao da li ćeš se strovaliti u vatru ili ćeš se iz nje spasiti?” Reče: „Ne.”- „Pa čemu se onda smiješ?” Mladić potom gorko zaplaka.

Strah i nada

Musa a.s., je upitao Allaha džellešanuhu:  „O Gospodaru, Ti si mi Tevrat objavio i na brdu Tūr sa mnom razgovarao. Imaju četiri stvari kojih se bojim i jedna u koju nadu polažem. Bojim se gorčine siromaštva i samrtnih muka, a jeza me podilazi kad pomislim na kaznu u grobu i na Dan obračuna. Moja jedina nada je da si Ti u mome srcu jednu posebnu ljubav usadio, ljubav koja će ostati vječna, čista i nepovrediva.”

„O Moj Poslaniče“, odgovori mu Allah džellešanuhu, „ako pred siromaštvom strahuješ, onda klanjaj u zoru i to će ti biti zaštita od siromaštva. Strahuješ li od samrtnih muka, onda ne propuštaj da klanjaš namaz evvabin između akšama i jacije. Protiv straha od kazne u grobu klanjaj svaku noć dva ili četiri rekata, a strah pred Danom obračuna odagnaj postom u mjesecu redžebu. Ja ću ti dati tri stvari ako izbjegneš druge tri stvari:

Čuvaj jezik od laži i ružna govora. Ja ću ti veliku čast pribaviti.

Čuvaj se loša društva i Ja ću ti čestite prijatelje pridružiti.

Čuvaj se zabranjene i sumnjive hrane i ja ću te mudrošću obdariti.”

Olakšanje

Zar ne proširismo tvoja prsa i ne sklonismo s tebe tvoj teret koji je pritiskao tvoja pleća? Uzdigli smo spomen tvoj. Zaista, s mukom je i olakšanje. Doista, s mukom je i olakšanje. Zato, kad budeš slobodan, nastavi (uporno) i Gospodaru svome se okreni (s ljubavlju). (El Inširah, 1-8)

Silni teret koji je opteretio Muhammeda, a.s., zamijenjen je širinom prsa. Svako olakšanje čovjeku donosi upravo takav osjećaj i ljepota ovoga izraza čini upravo to – širi prsa onoga ko u toj ljepoti uživa. Uklonjen je teret zalutalosti, strahovanja i teret propitivanja o budućnosti naroda. Uzdignuto je Muhammedovo, a.s., ime, njega se vjerničkim srcima voli i danas, iako ga se nije očima vidjelo, a njegovo društvo želi se u Džennetu.

Vjerniku, koji je u teškoći, dolazi i olakšanje. Svjetlo u tami postoji, zora sviće i to garantira Onaj koji i tamu i svjetlo stvara.

S vjernikom je Onaj koji ga je stvorio. On je uvijek tu. Zato, kad se završi s društvenim i dnevnim obavezama ne treba se zaustavljati, nego nastavljati.

Treba biti stalno u vezi s Allahom, žuditi za Njim, ne prekidajući aktivnosti na putu prema Njemu. Allahu najdraža djela su ona dobra koja se stalno čine.

U dobru se pomažu vjernici

„Jedni druge pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“ (Maide:2)  „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i namaz klanjaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima  će se Allah sigurno smilovati, Allah je doista silan i mudar.“(Tewba:71)

Poslanik je rekao: „Vjernici su u međusobnoj ljubavi,  samilosti i potpomaganju kao jedno tijelo. Ako prst zaboli cijelo tijelo je angažovano na pomoći i zaštiti – cijelo tijelo bol osjeća“. (Buhari i Muslim)

Vjernika, između ostalih osobina, krasi i briga za druge, krasi ga spremnost da pomogne, i brigu i nevolju od drugog otkloni. Poslanik nas je podučio da je kod Allaha dž.š., vrijednije priteći u pomoć potrebnom nego čitav mjesec dana provesti u džamijskom itikafu.

Hatim el Esamm je rekao: „Ko tvrdi tri stvari, bez druge tri, lažac je:

– Ko tvrdi da voli Allaha bez čuvanja i sustezanja od Njegovih zabrana, lažac je.

– Ko tvrdi da će u Džennet bez udjeljivanja od svog imetka, lažac je.

– Ko tvrdi da voli Poslanika, bez ljubavi prema siromašnima, lažac je“.

Šuplji naslonjeni balvani

Božiji Poslanik s.a.v.s., je rekao: “Bog ne gleda u vaše izglede niti u vaše imetke, već gleda u vaša srca i djela.”

Mustafa Mahmud opominjao je muslimane kako su sami poremetili vlastiti sistem vrijednosti i narušili ljestvicu prioriteta. Marginalne i nebitne stvari postavljaju u prvi plan, a zanemaruju esencijalne vrijednosti Poruke.

Nije toliko važno, tvrdio je ovaj učenjak, šta ćemo staviti na naše glave, koje će dužine biti džulabija, koje će boje biti abaja, nego je životno važno šta je u našim glavama, šta prožima i ispunjava naša srca i naše umove.

Doletjela jedna žedna ptica do lokve da se napije vode. Pošto je vidjela djecu kako se igraju, sačekala je da se djeca odmaknu i udalje sa tog mjesta. Slučajno dođe jedan čovjek sa bradom i djeca se raziđoše kućama, a ptica se ohrabri zbog njegovog spoljnog izgleda i pomisli pošto je ovaj čovjek otmjen i lijepog izgleda da joj neće nauditi. Ptica smjelo sleti da se napije vode. Čim je primjeti, čovjek prihvati kamen i baci ga na nju. Tim zamahom i hicem izbi joj oko.

Ranjena ptica ode da se požali Sulejmanu,a.s….. Sulejman pozva vinovnika i izda naredbu da mu se zbog učinjenog uzvrati istom mjerom. No, ptica se pobuni i iskaza neslaganje s takvom odlukom, govoreći: „Nije mi naštetilo oko tog čovjeka, već me je ranila i ozlijedila njegova brada koja me je prevarila. Stoga, zahtijevam da mu se obrije brada kako ne bi i druge prevarila.“

Svako društvo ima svoje farizeje, prerušene i zamaskirane licemjere koji svojom pojavnošću i slatkorječivom demagogijom umiju zavarati i zavesti ljude. Čak i kad šehadet izgovaraju i kad nas njihov izgled ushićuje, ne smijemo smetnuti s uma da se iza te blještave vanjštine znaju sakrivati obični munafici. A Kur’an za njih veli da su tek: „šuplji naslonjeni balvani.“

Preporod.com

About SIF-N

Check Also

Ličnost bez premca, Muhamed, a.s.

Oktobar 22, 2020 „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ ( El-Enbija 107) „Vi …