Gazzālījevi dragulji mudrosti iz Iḥjā’a (5/9)

Gazzālījevi dragulji mudrosti iz Iḥjā’a (5/9)

Autor: Haris Dubravac  Novembar 28, 2018

Gazzālījevi dragulji mudrosti iz iḥjā’a (5/9)

(5/9)

1. Kada čovjek spozna Allaha, dž.š., onda je spoznao samoga sebe, a kada spozna sebe, spoznao je svoga Gospodara.
2. Spoznaja srca i suštine njegovih svojstava spada u temelje vjere i predstavlja osnovu slijeđenja Allahovog puta.
3. Primjer duše kao duhovne komponente u ljudskom tijelu jeste kao primjer vladara u svome kraljevstvu. Naime, ljudsko tijelo jeste kraljevstvo duše, njen svijet, njeno mjesto, njen grad; dijelovi tijela i sposobnosti predstavljaju proizvođače i radnu snagu; sposobnost promišljanja predstavlja savjetnike i sposobne pomoćnike, a nagon predstavlja neposlušnog roba koji je zadužen nabavljati hranu i namirnice za grad, dok srdžba i elan predstavljaju zapovjednika policije.
4. Primjer razuma jeste kao primjer konjanika u lovu, njegova strast poput je njegovog konja, a njegova srdžba poput je njegovog psa.
5. Svaki čovjek u sebi ima jednu od ovih primjesa, mislim na Božansku, šejtansku i životinjsku, od domaćih i divljih životinja. Sve to sakupljeno je u srcu tako, da izgleda kao da se u čovjeku nalaze svinja, pas, šejtan i mudrac.
6. Takvaluk, dakle, predstavlja vrata zikra, zikr vrata otkrovenja, a otkrovenje najveći uspjeh, a to je susret s Uzvišenim Allahom.
7. Pobožnjaku koji kontrolira svoje strasti i razmišlja o istinama, možda se istina neće otkriti zato što postoji pregrada koja se ogleda u naslijeđenom uvjerenju još iz djetinjstva; to može biti pregrada između njega i suštine Istine koja sprečava otkrovenje u njegovom srcu, a koje je drugačije od onoga što je on naslijedio. To je velika i ozbiljna pregrada koja je stala na put mnogim islamskim filozofima i pristrasnim sljedbenicima mezheba, pa čak i dobrim robovima koji su se prepustili razmišljanju o nebesima i Zemlji; oni su onemogućeni u spoznaji naslijeđenim uvjerenjima i vjerovanjima koja su se uvriježila u njihovim dušama i učvrstila u njihovim srcima, tako da su ih spriječila od shvatanja istina.
8. Racionalne znanosti nisu dovoljne kako bi se sačuvalo zdravlje i ispravnost srca, ali su potrebne srcu. Isto tako, sam razum nije dovoljan za trajno održavanje zdravlja tijela, nego je potrebno da poznaje odlike i svojstva lijekova, a to će naučiti od ljekara. Sam razum ne može to postići, ali samo razum može to pojmiti, nakon što o tome čuje. Prema tome, razum ne može bez slušanja niti slušanje može bez razuma. Zato onaj koji se zalaže samo za oponašanje prethodnika bez upotrebe razuma – neznalica je, a onaj koji smatra da mu je razum dovoljan i da može bez svjetla Kur’ana i sunneta – umišljen je.
9. Srce ima dvije kapije: jedna je otvorena prema višem svijetu (alemul–melekut), tj., prema Levhi-mahfuzu i svijetu meleka, a druga kapija otvorena je prema osjetilima koja su vezana za pojavni svijet, koji, također, na određeni način oponaša viši svijet.
10. Jedan od velikih ulaza šejtana jeste i pristrasnost nekome pravcu, mišljenju i preziranje i omalovažavanje drugoga i drugačijeg. To podjednako uništava i pobožnjake i grešnike. Optuživanje ljudi i isticanje njihovih mahana jeste urođena osobina i to je narav zvijeri. Kada šejtan to predstavi čovjeku kao istinu, i ako je to u skladu s njegovom prirodom, slast toga prevlada u srcu čovjeka, i on se sav posveti tome, i zbog toga je veseo i radostan; misli da je marljiv u vjeri, a ustvari samo slijedi šejtana.
11. Onaj koji govori o Allahu, dž.š., i o vjeri bez prethodnog i pouzdanog znanja može otići u nevjerstvo i ne znajući.
12. Loši ljudi o ostalim ljudima misle samo loše. Kada vidiš čovjeka da ružno misli o ljudima istražujući njihove mahane, neka znaš da je on u svojoj unutrini pokvaren čovjek, da to iz njega izbija njegova pokvarenost i da druge ljude gleda kroz sebe. Pravi vjernik nastoji naći opravdanje za čovjeka, a licemjer istražuje mahane. Grudi su vjernika zdrave i čiste u odnosu prema svim stvorenjima.
13. Namaz oslikava srce, i u njemu se pokazuju sve njegove dobre i loše strane.
14. Zamisli da se nalaziš pod vrelim suncem sunčanog dana gdje su svi ljudi izloženi njegovoj vrelini, a ti imaš hladnu i prijatnu prostoriju – da li bi stajao s njima pod vrelim suncem ili bi sebi potražio spasa u hladovini? Kako to da se sada ne bi složio s ostalim ljudima samo iz straha od vreline sunca, a ne bi im se protivio iz straha od vreline Vatre.
15. Znaj kako su onome koga je savladala lijenost, ulaganje truda, duhovni trening i bavljenje pročišćenjem duše i “brušenjem” ahlaka odveć teški. Njegov nefsto mu ne dozvoljava zbog njegove sakatosti, nedostatnosti i iskvarenosti njegove nutrine. On misli kako ahlak nije ni moguće zamisliti kako se mijenja, jer naravi se ne mogu mijenjati. (…) Kad ahlak ne bi bio spreman na promjenu, onda i vasijeti, savjeti i odgojne mjere ne bi imale smisla.
16. Trenutak u kojem namaz postaje radost oka ne treba smatrati dalekim, kao i trenutak u kojem ibadeti postanu slatki. Sasvim je uobičajeno da se u duši dešavaju i začudnije stvari. Vidimo kako su kraljevi i oni koji uživaju u stalnoj tuzi, dok, s druge strane, gledamo kockara koji gubi kako se veseli i naslađuje u svome kockanju.
17. Znak spoznaje (ma‘rifet) jeste ljubav (mehabbet). Ko spozna Uzvišenog Allaha, on Ga i zavoli. A znak ljubavi jeste da Mu ne pretpostavlja dunjaluk i bilo šta drugo od voljenih stvari.
18. Ko god je bogatijeg razuma i većeg položaja manje će biti umišljen a više će sumnjati u sebe.
19. Neka čovjek sebe propita i očisti se od onog što prezire kod svih drugih. Ova ti je vrsta odgoja dosta. Kad bi se svi ljudi prošli onoga što im se ne sviđa kod drugih, ne bi im trebao odgajatelj.
20. Znanje dolazi nakon vjerovanja.
21. Najopasnija strast po čovjeka jeste strast vezana za njegov stomak. Zbog nje su Adem, a.s., i njegova žena Havva izvedeni iz kuće stalnog boravka.
22. Kada se čovjek najede do sitosti, više ne vlada svojim seksualnim porivom. Ako ga u tome spriječi takvaluk, ne može da savlada oko. Oko čini blud, kao što ga čini i spolni organ. Ako ovlada okom, obarajući pogled, ne može da vlada mislima, pa mu naumpadnu pokvarene misli.
23. Ibadet uz haram-hranu jeste kao graditi kuću na morskim valovima.
24. Olakšan put do zadovoljavanja prohtjeva nije znak dobra.
25. Čovjek je, u tom svom nastojanju da bude podjednako udaljen od obje tačke krajnosti u uzimanju hrane, poput mrava koji hoće ostati u centru vatrenog obruča. Htio bi pobjeći od njegove vreline, ali ne može iz njega izaći. Neprestano to pokušava dok se ne smiri u samom centru, jer je on najudaljenija tačka od svih tačaka obruča, koje prema njemu šalju vrelinu. Prohtjevi okružuju insana onako kako vatreni obruč okružuje mrava. Insan bi želio da po čistoti sliči meleku, koji je izvan tog obruča, a on sam ne može izvan njega. Najbliži meleku u tome bit će ako bude na tačci najudaljenijoj od krajnosti, a to je sredina. Tako sredina postaje poželjnom u svim stanjima, koja imaju mogućnost da svojim krajnostima budu suprotstavljena jedna drugima.
26. Što se tiče početka samog procesa izgradnje, kada je nefs jogunast, kada žudi za zadovoljavanjem prohtjeva, kada teži pretjerivanju – njemu umjerenost nije ono što je najkorisnije.
27. Potrebno je ograničiti sve ono što se namjerava kazati, a cilj govora jeste da se shvati ono što se želi kazati; sve što je iznad toga pokuđeno je.
28. Šejtan ponekada u srcu čovjeka ustaljuje i najmanju sumnju ocrnjujući ljude i nagovara ga: “Ovo je zbog tvoje pronicljivosti, brzog razumijevanja i tvoje oštroumnosti! Mu’min gleda Allahovim svjetlom!”
29. Kad god ti naumpadne neka loša pomisao o nekom muslimanu, ti samo povećaj svoje dove za njega i moli Allaha da mu podari dobro. To će razljutiti šejtana i odbiti ga od tebe, pa ti neće nametati loše misli o muslimanima, jer će ga biti strah da ćeš se posvetiti traženju oprosta za njih i dobra njima. Kada primijetiš da je neki musliman posrnuo, onda ga tajno posavjetuj i nemoj da te šejtan prevari, pa te navede na ogovaranje. Kada ga posavjetuješ, nemoj biti radostan zbog činjenice što si otkrio njegovu mahanu kako bi te gledao s uvažavanjem, a ti njega s nipodaštavanjem.
30. Zapitkivanje običnog svijeta o vjerskim detaljima i skrivenostima jeste jedna od najvećih pokuđenosti, i ono proizvodi smutnju i sumnju. Zato ih je neophodno odvratiti od toga. Njihovo raspravljanje o slovima Kur’ana slično je stanju čovjeka kome je vladar napisao pismo i u kojem stoje naredbe, ali on nijednu ne sprovede, nego čitavo vrijeme utroši razmišljajući o tome da li je papir star ili nov? Bez ikakve sumnje, takav je zaslužio kaznu.
31. Gubitak ljutnje dešava se ili zaokupljenošću srca nečim bitnim, ili uslijed uranjanja u tevhid, ili zbog nekog trećeg uzroka, a to je da osoba zna da Allah voli kada se čovjek ne srdi, pa zato osoba gasi silinu svoje srdžbe zbog Allahove ljubavi.
32. Onaj ko se navikne razmišljati o veličini i veličanstvenosti Allaha, dž.š., Njegovoj vlasti na nebesima i Zemlji, osjeti slast veću od bilo kojeg ovosvjetskog užitka.
33. Dostići Džennet može se samo spoznajom Allaha, dž.š. (…) Ukoliko nisi željan spoznaje Allaha, dž.š., i ne osjećaš slast koju ona donosi, volja ti je slaba, a želja malehna, onda te možemo razumjeti. Impotentan ne poželi slast koju donosi žena u spolnom odnosu, dijete ne mari za slast vlasti, jer ovu slast samo osjećaju pravi ljudi, a ne djetinjasti i ženskasti. Tako, slast spoznaje osjećaju samo pravi ljudi. (…) Slast dolazi nakon što se nešto okusi. Ko nije okusio neće spoznati, i ko nije spoznao neće poželjeti, a ko ne poželi neće ni tražiti. Onaj ko ne traži neće ni dobiti, a ko bude od tih ostati će uskraćen među prezrenima.

Preporod.com