Blagodati ramazana

Blagodati ramazana

Jedne prilike ja Abdullah b. Mes’ud, r.a., sjedio s grupom tabi’ina i upitali su ga: Reci nam kako ste vi dočekivali ramazan? A on im je odgovorio: Nijedan od nas ne bi se usudio da dočeka mlađak mjeseca ramazana a da u sebi ima koliko jedan atom zlobe na svoga brata muslimana.

Iz ove predaje vidimo kako su ashabi spremali svoja srca, da iskoriste maksimalan potencijal koji sa sobom nosi mjesec ramazan.

Društvo iskrenih i šehida

Jedne prilike je došao čovjek Muhammedu, a.s., i upitao ga: Ako svojim životom svjedočim da je Allah moj Gospodar, i da si ti moj poslanik, ako klanjam obavezne namaze, postim mjesec ramazana, dajem zekat i odem na hadž ako budem u mogućnosti, u kojem društvu ću biti? Poslanik, a.s., mu odgovori: Bit ćeš u društvu iskrenih i šehida.

U mjesecu ramazanu vjernici se trude da objedine četiri od pet obaveza koje su navedene i u pomenutom hadisu (hadždž nije moguće obaviti u ramazanu), i ako tokom svog života nastave ovu praksu, nagrada i blagodati koje ih čekaju su društvo iskrenih i šehida, ako Bog da.

Čišćenje od grijeha

Muhammed, a.s., je rekao: Ko isposti ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je do tada počinio.

Ashabi su bili svjesni ove ramazanske blagodati, ali u isto vrijeme su znali da grijehe koje čovjek čini prema Gospodaru, On će oprostiti u određenim okolnostima, ali su isto tako bili svjesni da štetu koju nanose jedni drugima, treba da izmire i zato se vraćamo na primjer sa početka i vidimo da su dočekivali ramazan izmirujući međusobne nesuglasice i eventualne netrpeljivosti.

Oslobađanje od džehennemske vatre

Poslanik, a.s., nas obavještava da se prve ramazanske noći vrata dženneta otvore, vrata džehennema zatvore, šejtani povežu, glasnik kaže: Ti koji činiš dobro priđi, a ti koji činiš zlo stani, i Allah svake ramazanske noći odabere određenu grupu ljudi i sačuva ih džehennemske vatre.

Bogobojaznost u životu vjernika

Arapska riječ takva na naš se jezik prevodi kao bogobojaznost. Osim ovog, takva u sebi nosi i značenja trajne svjesnosti Boga i Njegove blizine. Takva, ili kako se to u našemu jeziku odomaćilo, takvaluk, je temelj islamske vjere i duhovnosti. Iza svih naših obreda, poput namaza, posta, sadake, nalazi se takvaluk. Poslanik, a.s., je rekao: “Takvaluk je glava svemu, a njegove grane su mnoge.” 

Da bi se Boga bojalo i bilo Njega svjesno, mora se u prvom redu u Njegovo postojanje vjerovati, Njegove objave očitovati, zabrana se Njegovih kloniti, a naredbi Njegovih pridržavati. Upitan šta je bogobojaznost, Alija ibn Ebi Talib, r.a., je kazao: “Bogobojaznost je strah od Veličanstvenog, vjerovanje u Objavu, zadovoljenje sa malim i priprema za Dan povratka.”

Bojati se Uzvišenog Gospodara, ne znači, dakle, samo unutarnji osjećaj i strah od Njegove kazne ili srdžbe. Bogobojaznost, prema kur’anskim ajetima i hadisima Poslanika a.s., podrazumijeva konkretne radnje i životne odluke, kako bi se ista očitovala, jer nema istinske bogobojaznosti bez njene manifestacije u svakodnevnim djelima.

Uzvišeni kaže: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” Kako se neko može bojati “onako kako treba?” Bogobojaznost se manifestuje u svakome našem djelu i postupku. Zapravo, bogobojaznost je svjesnost neposredne prisutnosti Uzvišenog Allaha, dž.š., na svakom koraku. To je stanje uma koje inspiriše muslimane da čine dobro a čuvaju se zla.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne zavidite jedan drugom, ne mrzite se međusobno, ne okrećite leđa jedan drugom, ne namećite se u kupovini, nego, o Allahovi iskreni robovi, budite prava braća. Musliman je muslimanu brat, on ga neće oštetiti, niti potcjeniti, niti ga na cjedilu ostaviti. Takvaluk je ovdje i pokaza na svoja prsa, tri puta. Dosta je čovjeku zla da omalovažava svog brata muslimana. Sve što je vezano za muslimana haram je drugom muslimanu, njegova krv, njegov imetak i njegova čast.” 

Nije slučajno da Poslanik u ovome hadisu, gdje se spominju elementi zdravog odnosa sa drugim ljudima, spomenuo bogobojaznost, odnosno takvaluk. Zavidnost, mržnja, okretanje leđa od drugih, kupoprodajne prevare, potcjenjivanje i omalovažavanje drugog, i narušavanje njegova ugleda, imetka i života, govori o manjku, ili potpunom nedostatku takvaluka. 

Od našeg takvaluka, neće samo drugi imati koristi, već i mi sami, na ovom i budućem svijetu. Naš takvaluk biće sebebom izdašne opskrbe i izbavljenja iz ovoživotnih nedaća i problema, te će nas voditi iskrenom i čvrstom oslanjanju na našeg Godspodara. Uzvišeni u Kur’anu poručuje: “A onome koji se Allah a boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.” 

Kur’an kao knjiga i pisana riječ, dostupna je svakome ko želi da je čita ili studira, muslimanu i nemuslimanu, dobročinitelju i griješniku, onome ko se Kur’anu divi, i onome ko mu se ismijava ili u njega sumnja. Ali Kur’an je jedino uputa onima koji se Uzvišenog boje: “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” 

Stoga su samo oni koji se Boga boje u stanju razlikovati istinu od neistine. “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna.” 

Oni su ti čija su srca smirena: “On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je. I oni su ti kojima je zagarantovan uspjeh na oba svijeta: O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!”

Jesi li zadovoljan

Jedan dan, autor nekoliko važnih književnih djela, napisao je:

– U prošloj godini sam imao težak operativni zahvat i u postelji sam proveo nekoliko mjeseci.

– U prošloj godini sam napunio 60 godina života.

– U prošloj godini sam penzionisan, nakon što sam napunio 30 godina radnog staža u izdavačkoj djelatnosti.

– U prošloj akademskoj godini moj sin je pao na medicinskom fakultetu, zbog saobraćjne nesreće koja mu se desila.

– U prošloj godini umro mi je otac.

– Loša li je bila prošla godina!

U njegovu radnu sobu je ušla njegova supruga, vidjela da je potišten i tužan, i krišom pročitala poruku koja je stajala na stolu. Potom je tiho izašla, na drugi papir napisala svoju poruku, unijela je u spustila na njegov sto. On je uzeo papir i počeo čitati:

– U prošloj godini si izliječen od bolesti koja te godinama iscrpljivala.

– U prošloj godini si napunio 60 godina, a još uvijek si vitak i zdrav?

– Tvoj otac je lijepim životom živio punih 85 godina i gotovo bezbolno i prošle godine je tiho otišao na drugi svijet, ostavljajući iza sebe lijep trag u sjećanju drugih ljudi?

– Prošle godine tvoj sin je preživio saobraćajnu nesreću, i potpuno se od nje oporavio.

– Prošle godine si penzionisan i sada imaš vremena da dovršiš pisanje započetih knjiga!

– Kako je bila divna prošla godina!

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Ko ujutro ustane i kaže ove riječi, ja sam mu garant, odnosno ja ću ga uzeti za ruku i uvesti u Džennet: „Reditu billahi Rabben, we bil-islami dinen, we bi Muhammedin, s.a.v.s., nebijjen we resula.“

“Zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar, Islam vjera i Muhammed, s.a.v.s., Vjerovjesnik i Poslanik.“ (Tirmizi, sahih hadis)

Kako provesti ramazanske dane

“O vjernici, propisan vam je post kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (Bekara, 183)

Ramazan je najodabraniji mjesec u godini. Za živote vjernika i vjernica predstavlja poseban period u kojem se napajaju duše, jačaju srca, povećava osjećaj mira i želje za činjenjem dobrih djela. Nagrada za post je neizmjerna. Njime se svaki čovjek koji posti u ime i radi Allaha, dž.š., udaljava od problema i nedaća. Postom svoje biće usmjeravamo Uzvišenom Allahu, dž.š., nadajući se njegovoj nagradi.

Svako od nas teži da ramazanske dane provede na najbolji i najispravniji način, kako bismo zaslužili Allahovu, dž.š, nagradu i milost. Osvrnut ćemo se na nekoliko najvažnijih odlika ramazana i savjeta kako živjeti mubarek dane.

– Dova. Dova postača se ne odbija. Zbog toga Uzvišenog Gospodara trebamo moliti da nam olakša post; da nas očisti od grijeha i spasi džehenemske vatre; da nas počasti sa mogućnošću činjenja što više dobrih djela; te da nam post ukabuli.

– Iskrenost. Iskrenost je uvjet svih ibadeta. Iskrenost je skrivena i niko je ne zna osim Allaha, dž.š., i iskrene osobe. Upravo zbog toga trebamo učvrstiti svoje namjere i iskreno, samo u ime Allaha, dž.š., postiti kako bismo zaslužili obećanu nagradu propisanu za post.

– Namaze obavljati u džematu. Namaz je stub islama. Prvo za šta ćemo biti pitani na Sudnjem danu jeste namaz. Od ispravnosti namaza zavisi ispravnost i ostalih djela. Upravo zbog toga postač treba da pazi da ne propusti namaz, jer bi time doveo u pitanje svoj post.

– Ibadet, zikr, učenje Kur’ana. Učenje Kur’ana je najbolji zikr, naročito u ramazanu kada je i objavljen. Zikriti trebamo na svakom dozvoljenom mjestu i u svako dozvoljeno vrijeme.

– Post svim svojim bićem. Trebamo se kloniti od grijeha. Kao što postimo stomakom tako trebamo postiti vidom (ne gledajući ono što je haram), sluhom (ne slušajući ono što nije dozvoljeno), jezikom (ne govoreći ono što je haram i što je bespotrebno). Odricanje od grijeha i jeste glavni cilj posta.

– Sadaka. Znamo kolika je vrijednost sadake, a u mjesecu ramazanu nagrada za sadaku je povećana i postač to ne smije zanemariti. Trebamo udjeljivati ono što je nama drago, što je očuvano, i ono što će biti od koristi za primaoca sadake.

– Iftar i požurivanje sa iftarom. Kada nastupi akšamsko vrijeme treba požuriti sa prekidom posta. Hadis kaže: „Ljudi će biti u hajru sve dok budu požurivali sa iftarom.“ Poželjno je iftariti se neparnim brojem hurmi ili vodom. Trebamo voditi računa da ne pretjerujemo sa unosom obimnih količina hrane. Poslanik, a.s., nam govori da trećinu stomaka napunimo hranom, trećinu vodom, a trećinu zrakom.

– Teravih-namaz. Skrušeno se molite tokom teravih namaza. Ovaj namaz je najbolje obavljati u džematu za imamom, a ako klanjamo kod kuće trebamo oduljiti namaz što je više moguće.

– Zadnja trećina ramazana. Muhamed, a.s., je u zadnjoj trećini ramazana ibadetio više nego u prethodnim noćima. Ovo se odnosi na sve vrste ibadeta: namaz, učenje Kur’ana, zikr, udjeljivanje sadake i slično. Od vrijednosti zadnjih deset dana ramazana je i Lejletul-kadr, za koju Uzvišeni Allah kaže: „Mi smo ga objavili u noći Kadr, a znaš li ti šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci, meleki i Džibril s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se zbog odluke svake, spas je u njoj sve dok zora ne svane.“ (Kadr, 1-5)

Suosjećajnost sa onima koji nemaju dovoljno

Naš Poslanik Muhammed, a.s., nas uči da smo svi dio jednog organizma koji osjeti temperaturu i nemir kada je jedan njegov dio bolestan. Mjesec ramazan je posebna prilika u kojoj ovo zajedništvo i međusobno suosjećanje produbljujemo. Zajedničke teravije i iftari su ono što zbližava porodicu, rodbinu a i cijelu zajednicu.

Naš narod bi rekao da sit gladnog ne razumije. Istina je da čovjek zaokupljen stalnom blagodati koju mu njegov Gospodar daje često zaboravi na potrebe onih kojima je zadužen.

Kaže Milostivi: “Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone”. (Bekare, 177)

Mjesec ramazan, iako njegova suština nije samo gladovanje, jeste posebna prilika u kojoj imamo mogućnost da dokučimo na zaboravljeni osjećaj gladi, žeđi i nemoći kojim su mnogi oko nas iskušani. Na taj način susojećanje prema onima koji su oskudicom iskušani razvijamo, bliskost sa njima osjećamo i potrebu pomaganja i korisnog djelovanja gradimo.

Sveznajući Gospodar nas na mnogo mjesta u Časnom Kur’anu napominje na potrebu dijeljenja.

“One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova, – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati”. (Bekara, 267)

Međutim susojećajnost sa onima koji su neimaštinom iskušani ne podrazumijeva samo davanje nego i pažnju i čuvanje njihove časti, te ne praćenje našeg dobročinstva prigovaranjem, uvredama i kojekakvim zahtjevima i komentarima koje ionako tešku situaciju ljudi još više znaju otežati.

Primjer su nam naši dobri prethodnici za koje se prenosi da bi govorili (tiho tako da ih oni kojima pomažu ne čuju): “Dobro nam došli oni koji naš imetak prenose sa ovog svijeta na budući.” Uvjerenje da je davaoc sadake onaj koji najviše od nje koristi ima, zapravo i jeste element koji dužnu empatiju i ljubav prema siromasima produbljuju. Ljubav i saosjećanje koju vjernik, kojem je Allah imetak darovao pa ga on na Njegovom putu dijeli, osjeća prema svome bratu ili sestri koji su neimaštinom iskušani, podstiče ga da dovu Gospodaru Uzvišenom za nevoljnika upućuje, da mu želi što i samom sebi, čemu nas naš Poslanik savjetuje, te na sakrivanje milostinje koju na Allahovom putu dijeli.

Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći preko nekih vaših hrđavih postupaka. – A Allah dobro zna ono što radite. (Bekara, 271)

Vođeni hadisom u kome se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao, “Gornja ruka je bolja od donje ruke, a gornja ruka je ona koja udjeljuje, dok je donja ona koja traži”, naši prethodnici bi sadaku udjeljivali tako što bi svoju ruku pružali kako bi ruka siromaha bila ona koja je gornja u ovoj transakciji, iz želje i uz dovu Gospodaru da stanje onoga koji je u oskudici poboljša.

Zato nastojmo da na Allahovom putu dijelimo, da tegobe onih koji dovoljno nemaju osjetimo i da radi Allaha prema njima milostivi budemo.

Želim nas podsjetiti i na to da sadaka imetak ne umanjuje već je ona pokazatelj ugleda koji pred Allahom, koji bez računa opskrbljuje, imamo.

U jednoj hikaji se spominje da je stari šejh htio svoga učenika poučiti ihsanu, pa ga je izveo na pijacu. Idući tako vidjeli su čovjeka koji je držao svežanj novčića u ruci i nešto je po njemu prebirao, dok je siromah pored njega stajao. Pa je učitelj upitao učenika: “Da li znaš šta ovaj traži?”

“Poduči me”, reče učenik. “On traži svoj ugled kod Allaha, pa prebire po onom svežnju i kad god uhvati za krupniji novčić rekne: Ja ovoliko kod Allaha ne vrijedim, pa ga vrati u svežanj”, odgovori učitelj.

Prenosi se da je Omer ibn Abdul Aziz dobio obavijest da je njegov sin kupio prsten od 100 dirhema. Pa kada je to čuo odmah mu je pismo napisao, a u pismu slijedeće riječi: “Kada ovo pismo dobiješ odmah prsten prodaj. Sve što dobiješ, kao sadaku siromasima, podijeli, osim dva dirhema. Za njih kupi prsten i na njemu ugraviraj: Allah se smilovao čovjeku koji zna svoju vrijednost”.

Molim Allaha da nam podari svijest o vrijednosti dijeljenja na Njegovom putu, o nužnosti čuvanja časti vjernika a posebno među njima onih koji su u teškom stanju, te razumijevanju da je Allah Opskrbitelj i da svjesnost o blagodatima kojima smo obasuti treba da prati i zahvala Njemu Uzvišenom.

Preporod.info