Zekat – čisti, čuva i uvećava imetak

Autor: Abdulgafar Jukić

Pravilno podijeljen zekat donosi Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, čistoću imetku, njegovo osiguranje i uvećanje te čistoću od grijeha osobama koje ga propisno dijele odnosno izdvajaju iz svog imetka. Riječ zekat u arapskom jeziku ima značenje rasta i čistoće i ova dva značenja su prisutna u terminološkom značenju koje ono ima u šerijatu. Obaveza davanja zekata ustanovljena je Kur`anom, Sunnetom i konsenzusom islamske uleme. Način i postotak dijelenja od pojedinih vrsta imovine objašnjen je hadisom. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže u Kur-ani’kerimu:„Iz njihove imovine pripadajuću obavezu uzmi – da ih time očistiš i urediš, i ti ih blagoslovi, jer tvoji blagoslovi su spokoj za njih, a Allah sve čuje i On je Sveznajući.” (Et-Tewba,103).

U drugom ajeti-kerimu Uzvišeni kaže:”Reci: „Zaista,moj Gospodar opskrbu obilnu daruje među Svojim robovima kome hoće, ali im i uskraćuje; što god vi utrošite, On će nadoknaditi, jer najbolji Opskrbnik On je!” (Saba,39). Muhammed s.a.v.s.je rekao: „Davanje zekata neće nikada umanjiti imetak.” (Navodi ga Taberani u Evsatu,i Haraiti u Mekarimul-ahlak,od Ummu Seleme r.a. koja prenosi od Ebu musaa r.a.).

Koliku važnost ima zekat vidimo i po tome što je Muhammedu, s.a.v.s., davana zakletva da će se ova obaveza izvršavati. Od Džerira inb Abdullaha, r.a., se prenosi da je rekao. „Dao sam zakletvu Poslaniku, a.s., da ću obavljati namaz, davati zekat i upućivati savjete svakom muslimanu.” (Buharijin sahih u poglavlju o zekatu).

Ebu Bekr r.a.je poveo borbu protiv onih koji su uskratili davanje zekata, a za taj svoj postupak je uzeo kao argument riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. „Zaista se pravo i život i imovinu zasniva na izvršenju obaveza, a obaveza koja se nalazi u imovini je zekat.” (Fethul-bari)

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: „Nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hilafet je preuzeo Ebu Bekr, r.a. Neki Arabljani su se vratili nevjerovanju. Hazreti Omer, r.a., je upitao hazreti Ebu Bekra, r.a.: „Kako ćeš povesti rat protiv ljudi, kada je poznato da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Naređeno mi je da se borim sve dok ljudi ne izgovore: la ilahe illallah. Pa ko izgovori te riječi njegova imovina i život će biti zaštićeni osim u slučaju da učini kakav delikt koji ugrožava njegov život i imovinu, a konačan sud je kod Allaha, dž.š.,”Ebu Bekr, r.a., je odgovorio: „Tako mi Allaha, borit ću se protiv onih koji su napravili razliku između namaza i zekata. Zaista je zekat pravo koje se nalazi u imovini.

Kada bi mi uskratili davanje samo jednog malog bravčeta koje su davali na ime zekata u vrijeme Poslanika, a.s., ja bih poveo bitku protiv njih, zbog te utaje.”(Buharijin Sahih u poglavlju o zekatu). Zekat je farz svakom punoljetnom, zdravom i slobodnom muslimanu koji posjeduje nisab u toku cijele godine, a nisab je određena količina imovine utvrđena na osnovu šerijatskih izvora a što je osnova za davanje zekata. Za ispravnost zekata potreban je i iskren nijjet da se to čini u ume Allaha, dž.š. Zekat je obaveza koja se mora na vrijeme izvršiti i ne smije se odlagati. Zekat je propisan druge godine po hidžri prije nego što je propisan post ramazana. Grijeh onih koji ne daju zekat, a dužni su to izvršiti, najbolje nam opisuje Imami Buharija u svom Sahihu, gdje u poglavlju o zekatu posebno govori o grijesima onih koji ne izvršavaju obavezu zekata.

Ibnu Abbas, r.a., je izjavio da je muslimanima bilo poteško u duši kada je objavljen ajet: „…Bolnim stradanjem obraduj one koji prave riznice zlata i srebra,a ne troše ga na Allahovoj Stazi.I to onoga Dana kada će se u džehennemskoj vatri blago usijavati pa će im se čela, slabine i leđa njime žigosati: „To je ono što ste za se u riznicu sakupljali, a sada iskusite to što ste sakupljali.”(Et-Tewba,34-35) i da su govorili da odsada ne može niko ništa ostaviti u nasljedstvo svojoj djeci. Radi toga su Omer i Šejban, r.a., otišli Vjerovjesniku, a.s., i obavijestili ga o činjeničnom stanju, na što je on rekao: „Bog je propisao zekat da se njime očisti postojeći dio vašeg imetka, a nasljedstvo odredio u imecima koji ostaju iza vas.” Omeru je i to poteško palo na dušu, pa je Vjerovjesnik nastavio: „Obavijestiću te o dobru koje čovjek treba da čuva za sebe, a to je: Dobra supruga koja svojim držanjem raspoloži muža čim je ugleda, kada joj što zapovijedi ona ga posluša, a kada je on odsutan, ona mu čuva obraz.” (Ovaj je dijalog zabilježio Hakim u svom Mustedreku i smatra ga vjerodostojnim).

Imami Ahmed u svom Musnedu navodi da je Ahnef ibni Kajs bio u Medini i tu vidio čovjeka od koga se svijet klonio i bježao, pa ga je upitao: „Ko si ti?” – Ebu Zerr – odgovorio je on. „A što svijet bježi od tebe?” – Kritiziram ih što gomilaju imovinu, a to im je zabranio i Božiji Poslanik – odgovorio je Ebu Zerr, r.a., Muhammed, s.a.v.s., radio je i propagirao rad, ali je sav prihod preko stvarne kućne potrebe istoga dana ustupao siromasima.

On je kapitalom kojeg je posjedaovao želio da pomogne muslimanima i zajednici a ne da u njemu lično uživa. Od zlata u težini brda Uhud on bi za sebe ostavio samo tri zlatnika, i to: jedan, kako kaže Kurtubija, za opskrbu svoje porodice, jedan za oslobađanje kojeg roba, a jedan za isplatu eventualnog duga.

Dijelenje zekata i sadake smatra se pokornošću i zahvalom Allahu, dž.š., što uzrokuje da Allah, dž.š., još više uveća imetak, da ga zaštiti i da zaštiti onoga ko ga iskreno dijeli i njegovo potomstvo.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik a.s. rekao: „Neki čovjek je bio u prostranoj bezvodnoj pustiji kad je začuo glas iz oblaka: „Natopi bašču tog i tog! “Oblak je plovio nebom i izlio kišu na neplodni kamenjar. Usred kamenjara nalazio se jarak koji je primio svu vodu. Onaj čovjek je krenuo jarkom da vidi gdje će se voda zaustaviti,kad tamo čovjek stoji u svojoj bašči i lopatom navraća vodu. „O Allahov robe, kako se zoveš? – upita ga on. „Tako i tako” – odgovori mu ovaj. Negovo ime odgovaralo je imenu koje je čuo iz oblaka.” A zašto me pitaš za ime? – upita vlasnik bašče. Čovjek odgovori: „Čuo sam glas iz kojeg je došla ova voda da kaže: „Natopi bašču tog i tog, spominjući tvoje ime. Pa šta ti radiš s njome/s baščom)? Kad si to već spomenuo onda da ti kažem: “Ja čekam njezine plodove, pa jednu trećinu od toga podijelim kao sadaku, jednu trećinu ostavim za svoju porodicu, a jednu trećinu vratim u bašču.”(To što vrati u bašču, misli se na sjeme). Hadis prenosi Muslim

Imami Ahmed u svom Sunenu sa senedom iznosi da je Muhammed s.a.v.s.rekao: „Kada je Allah stvorio zemlju, njena je površina bila gipka i nestalna, potom je stvorio brda i na njoj ih učvrstio, pa se zemlja stabilizirala. Meleki su se čudili stvaranju brda i rekli:

Bože naš! Ima li među Tvojim stvorenjima štogod teže od tih brda?

Ima željezo – odgovorio je On.

Bože naš! – upitali su opet meleki – ima li među Tvojim stvorenjima štogod teže od željeza?

Ima vatra – odgovorio je.

Bože naš! Ima li štogod jače od vatre?

Ima voda – odgovorio je On.

Bože naš! – upitali su opet meleki – Ima li među Tvojim stvorenjima štogod teže od vode?

Ima vjetar – odgovorio je On.

Bože naš! – Ima li štogod jače od vjetra? – upitali su meleki.

Ima – odgovorio je Allah. – To je čovjek koji dijeli imetak desnicom, a krije je od ljevice (tajno).” (Buharija u poglavlju o zekatu)

Od Omera, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neće čovjek na lijep način davati sadaku, a da Allah neće na lijep način postupiti prema onima koje on ostavlja iza sebe.” (Hadis je zabilježio Ibn Mubarek,Ed-dejlemi i Ibn Šahin).

Taberanija u svom Mu-džemu s lancem prenosilaca od Ibn Mesuda prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:„Allah je proživio dva čovjeka kojima je dao mnoštvo imetka i djece, pa zovnu jednog od njih dvojice: – Ej,ti! „Odazivam ti se! – reče on – pa ga Allah upita: „Zar ti nisam dao mnoštvo imetka i djece?” – „Jesi, Gospodaru moj!” – odgovori on.

„Šta si uradio sa onim što sam ti Ja dao?” – Ostavio sam ga svojoj djeci bojeći se siromaštva. „Kad bi znao (šta si uradio) malo bi se smijao, a puno plakao. Ono čega si se bojao za njih, već ih je snašlo” – a zatim se obrati drugome; „ Ej,ti!” „Odazivam Ti se!”Zar ti nisam dao mnoštvo imetka i djece? „Jesi, Gospodaru moj!” „Šta si uradio sa onim što sam ti Ja dao? „Dijelio sam ga iz pokornosti prema Tebi, i za svoju djecu se pouzdao u Tvoje obilje”.„Kad bi znao (šta si uradio) puno bi se smijao, a malo plakao. Ono u šta si se uzdao oni su dobili.” (Prema Knjizi:Muhenned ibn Abdullah, Pod okriljem milostinje, prijevod sa arapskog: Munir Zahirović,Visoko: H.O. „Pomoć”, 2004. str.30-31).

Preporod.com