PJEŠČANE DINE ŽIVOTA

PJEŠČANE DINE ŽIVOTA

Autor: Enes Karić  Avgust 07, 2018

Četrdeset šesta sura Kurʼāna nosi naslov “Pješčane dine“ ili “Pješčani brežuljci“ (al-Aḥqāf). U dvadeset i prvom retku ove sure Poslaniku Muhammedu, a.s., zapovijeda se:

“i spomeni brata ʻĀdova

kad je svoj narod opominjao kod pješčanih brežuljaka,

a i prije njega i nakon njega

opominjatelji su im (narodu ʻĀda) dolazili i odlazili…“

Kao i drugdje u Kurʼānu, ovaj ulomak je bremenit porukama koje se odnose na znamenja, skrivena ili raskrivena, u drugim dionicama Kurʼāna, u njihovim međuse isprepletenim porukama. Naime, za Poslanika Muhammeda, alejhiselam, kao i za njegove sunarodnike iz sedmog stoljeća, ovaj ulomak je značio konkretni zahtjev, ili dva-tri prijedloga:

– krenuti do pješčanih dina gdje još ima ostataka nastambi drevnog arabljanskog naroda ʻĀda!

– potom, sred tih pješčanih dina, poslušati da li od naroda ʻĀda preosta ikakav glas!

– i razmisliti o ostacima zidina koji se pomaljaju iz onog šutljivog tajanstva pješčanih dina!

Ali, ovdje je potrebno nakratko vratiti se tim dvjema riječima “pješčane dine“. Ko je ikada boravio u pjeskovitim pustinjama mogao je vidjeti da nevidljivi vjetrovi oblikuju vidljive pješčane dine ili brežuljke. Prenose njihov prah sa jednog na drugo mjesto, taj se proces zbiva stalno.

Zapravo, ono što je tu stalno jeste – nestalnost oblika pješčanih dina.

Šta je danas bilo ovdje, već za sedam dana je pomjereno tamo. A šta se bilo ustalilo tamo, u narednim vremenima biće pomjereno dalje, ili vraćeno negdje blizu svoga prvotnog boravišta.

Kurʼānski zov iz “pješčanih dina“ (46:21) ukazuje na “Božije dane“ na Zemlji. Bog te Svoje dane dariva sad jednima, sad drugima, ili ih šalje sad na jedne, sad na druge. Promjena je neminovna, iza ljudskih civilizacija ostaju ruševine koje, potom, oblikuje i razgrađuje nevidljivo vrijeme baš onako kako nevidljivi vjetrovi oblikuju vidljive pješčane dine mijenjajući im svakodnevno njihove vanjske oblike.

Kurʼānski zov ili snažni glas iz “pješčanih dina“ ukazuje i na seobu ljudskih civilizacija Zemljom i njihovo nestajanje. Krenemo li mnogim putevima Kurʼāna, kroz redove njegovih sura, naići ćemo i na vijesti o nestalim narodima: Semudu, Ejki, Tubbeu, zatim narodu Nuhovu, narodu Faraonovu, narodu Lutovu…

Sve su to sada, u našem pogledu u dubine dalekih prošlosti i zgaslih drevnih vremena, “pješčane dine“. I kazivanja o njihovom prahu!

“Pješčane dine“ su poruka iz Kurʼāna da ćemo i mi nekada biti “pješčane dine“.

Kurʼān je jedno moćno pripovijedanje o ljudskom prahu koji se vraća zemljanom prahu od kojeg je prvotno i uzet.

Ali, čovjekov boravak u tom prahu nije bio uzalud!

(…)

Preporod.com