JEDNA OVCA I DEVEDESET DEVET OVACA

JEDNA OVCA I DEVEDESET DEVET OVACA

Autor: Enes Karić   Avgust 07, 2018

U Knjizi se na ovom mjestu (Ṣād, 38:21-24) donosi i jedna neočekivana zgoda, evo kako tu zgodu Božija Objava kratko kazuje:

“A da li je do tebe [o Muhammede] vijest o parničarima došla,

kad su prešli preko zida Hrama [Jerusalemskoga],

i kad su ušli Davudu, pa ih se uplašio, a oni mu rekli:

“Ne boj se! Mi smo dvojica parničara,

navalili smo jedan na drugoga,

i deder nam po Istini sudi ti, i pristrasan ne budi,

i Pravim Putem nas uputi!

Ovaj moj brat devedeset i devet ovaca ima,

a jednu ovcu ja,

i on mi, opet, reče: ʼMeni [tu svoju jedinu] ovcu daj!ʼ

I nadjača me u raspravi!“

Pa Davud reče: “Nepravdu ti je učinio

time što je tvoju [jedinu] ovcu uz svoje ovce tražio!

Zbilja, mnogi drugari žude da jedan drugoga nadmudre,

osim onih koji vjeruju i dobra djela rade,

a takvih malo imade!“

I Davud [to reče, alʼ odmah] pomisli da smo Mi njega na kušnju naveli,

Pa od svoga Gospodara oprosta zatraži,

I ničice licem na tle pade i pokaja se.“

Ovo je jedna, pomislilo bi se neuobičajena, scena iz Kurʼāna. Ona donosi nekoliko detalja, prije svega spominje se Jerusalemski hram (al-miḥrāb). Tu boravi Dāvūd, Božiji poslanik, moguće je i posve je vjerovatno da on tu razmišlja o velikim pitanjima svijeta, o Bogu stvoritelju svijeta.

Ali, onda, posve iznenada, eto ti dvojice ljudi iz samog vrtloga života, štaviše: možda su bili oznojeni i bijesnih lica, i pred Božijeg poslanika Dāvūda iznesoše svoju svađu. Svađa je iz opore svakodnevice, grube i posve životne, braća se spore oko posjedovanja marve i brava. Jedan od parničara ima samo jednu ovcu, drugi ima devedeset i devet ovaca, nesrazmjer je očit i krupan. I, k tome, ovaj što ima devedeset i devet ovaca želi da ima i ovu jednu jedinu ovcu koju ima njegov brat!

Kad je Božiji poslanik Davud čuo šta je posrijedi, i kad je, ne razmišljajući i na prvi pogled, nedvojbeno zaključio da je čovjek koji ima devedeset i devet ovaca krajnje nepravedan u svojoj želji da prisvoji onu jednu jedinu ovcu svoga brata, presudio je rekavši:

“Nepravdu ti je učinio

time što je tvoju [jedinu] ovcu uz svoje ovce [njih devedeset i devet!] tražio!“

Ali, istoga trena Davud, alejhiselam, pomisli kako je pogriješio, kako je, možda, ovaj drugi čovjek bio u pravu.

I Davud, alejhiselam, se pokajao. Jer nije pružio priliku da i druga parnična strana iznese svoje poglede i mišljenje. A u sakralnu kulturu raspravljanja i suđenja spada i pravilo da se da prilika da i druge strane kažu šta misle.

Ovo je jedna od mnogih scena Kurʼāna u kojima se čovječanstvo podsjeća da se život ne odvija samo u Božijim hramovima, već i izvan njihovih prostora.

U Jerusalemskom hramu Božiji poslanik Davud je, po svoj prilici, očekivao da mu ova dvojica parničara žure kako bi od njega tražili objašnjenje o Bogu i svijetu, o smrti i zagrobnom životu.

Da on u Hramu raspravlja o ovcama i sitnoj marvi – to Davud, alejhiselam, nije očekivao.

Možda mu je Božanski ukor baš stoga i stigao.

(…)

Preporod.com