Home / Aktuelno / Kako sačuvati islamski identitet u tuđini

Kako sačuvati islamski identitet u tuđini

Kako sačuvati islamski identitet u tuđini

Autor: Redakcija, 13.juli, 2017.god.

Prije već što bilo šta kažem o očuvanju islamskog identiteta u tuđini, sa mojim dubokim uvjerenjem mislim da treba nešto progovoriti o čuvanju islamskog identiteta uopšte: u kući, školi, svome gradu i svojoj domovini, pa tek onda govoriti o čuvanju identiteta u tuđini.

Naravno, ovako važno pitanje kao uostalom i druga važna pitanja daleko je lakše globalizirati, uopštavati već ih tretirati posebno i govoriti o konkretnim činjenicama.

No, ovo pitanje zaista se ne može posmatrati samo sa jednog aspekta, u konkretnom slučaju sa aspekta dijaspore, već se zaista mora sagledavati šire, višedimenzionalno, sa aspketa domovine, pa čak i iz ugla kućnog odgoja. Jer, nije ne važno pitanje ko su ljudi koji čine tu dijasporu, odakle su došli, iz kojih krajeva, šta sa sobom nose, kakvo im je obrazovanje, koji stepen vjerske edukacije posjeduju, sa kakvim materijalnim potencijalom raspolažu i, konačno, zbog čega su napustili svoju domovinu i nastanili se u nekoj tuđoj zemlji.

Bez jednog ozbiljnog sagledavanja svih ovih činjenica teško se može doći do pravog odgovora na gore postavljeno pitanje.

Pitanjem dijaspore bavili su se mnogi i vrlo raznovrsni istraživači: teolozi, historičari, sociolozi, novinari, politolozi i drugi, svako sa svoga aspekta. Moje iskustvo govori, a mislim da ima svoje stvarno utemeljenje u već decenijskom aktivnom bavljenju pitanjem dijaspore, da su sva dosadašnja istraživanja o dijaspori uglavnom pionirski pokušaji pojedinaca, koji su iz ovih ili onih razloga vezani za područje o kojem govorimo. Naravno, iako su ta iskustva privatne ili subjektivne naravi njih nipošto ne treba podcijeniti. Naprotiv, potrebno je vidjeti šta je o ovoj temi napisao dr. Mustafa Imamović, mr. Nedžad Grabus, prof. Mustafa Klanco, dr. Mustafa Cerić, dr. Senad Agić i mnogi drugi.

Iščitavajući pomenute autore kao i drugu literaturu koja se bavim ovom fenomenom dolazimo do jednoga fenomenalnog nalaza: da su muslimani uopšte, a Bošnjaci  posebno, u svim prilikama znali pronaći smisao svoga života i očuvati osjećaj i ljubav za svojom vjerom i tradicijom.

Pripremajući ovaj svoj rad obilato sam koristio gore spomenute autoritete, kao i naravno svoje dugogodišnje iskustvo te na osnovu toga sačinio jedan plan, odnosno, program koji će nam pomoći da uspješno dođemo do pravog odgovora: Kako sačuvati islamski identitet u tuđini?

Ovaj program sačinjen je iz nekoliko tačaka. Ne smatram da je ovo konačna istina ili jedini način djelovanja već naprosto smatram da odnekle treba početi.

A mi počinjemo sve svoje poslove sa Bismillahirrahmanirrahim – U ime Boga Sveopćeg Dobročinitelja Milostivog.

Stoga je odnos prema vjeri i edukacija u tom smislu prvi korak ka uspjehu.

  1. Odnos prema vjerskim vrijednostima

Vjera kao sastavni dio čovjekovog života i promišljanja nezaobilazan je faktor u pogledu očuvanja svake individue i društva. Vjerski osjećaj u prožimanju ljudskog bića određuje i njegov životni put, ma gdje on bio i živio. No, taj osjećaj se postiže i čuva kroz konkretan program života, a njega je Allahov Poslanik ustanovio vjerodostojnim hadisom koji nabraja pet osnovnih postulata islama: šehadet, namaz, post, zekat i hadž.

Prvim i temeljnim postulatom dini islama, a koji glasi “Ešhedu en la i la he illellah ve ešhedu enne Muhammed abduhu ve re suluhu”, čovjek se opredjeljuje u svojim mislima i duši da je musliman i da vjeruje u Boga, priznaje Muhameda, a.s., kao Poslanika i obavezuje se da će slijediti njegov put.

U drugom postulatu, a to je namaz imamo dvije važne komponente u čuvanju svoga identiteta. Riječ je o obavljanju namaza u kući i džamiji. Obavljanjem namaza u kući mi utječemo na kućnu atmosferu među članovima porodice. Taj vid aktivnosti daruje poseban ambijent u kući, daje prostor melekima da djeluju u pozitivnom smislu, a sputava loše postupke i šejtana kao nosioca loših misli i djelovanja.

Obavljanje namaza u džamiji ili mesdžidu ima svoje prednosti, jer se ta vrsta ibadeta obavlja sa više ljudi i u prisustvu imama kao vjerskog autoriteta koji predvodi džemat. Opšte je poznato da ljudi koji dolaze u džamiju radi obavljanja namaza imaju višestruku korist, jer se međusobno druže, informiraju, pa i vole. Upravo je to prilika  i savršen obrazac za čuvanje svoga vjerskog identiteta i bića uopšte.

Treći temelj kojeg Poslanik navodi jeste obaveznost ramazanskog posta. Post nije sam sebi svrha. Naprotiv, Poslanik kaže da Bogu nije potrebno naše gladovanje niti žeđ, već lijep odnos prema drugim ljudima. Dakle, svrha posta nije samo odricanje jela i pića nego izgradnja stabilne ljudske ličnosti koja može odgovoriti svim izazovima koje donosi život i vrijeme.

Četvrti temelj je davanje određene količine svog imetka drugom čovjeku ili određenoj instituciji koja u svome programu ima za cilj vjersku edukaciju ljudi i vodi brigu o vjerskim vrijednostima. Samo razuman i pametan čovjek može shvatiti važnost ove odredbe i primijeniti je u svome životu. To ne mogu oni što su sebični, egoisti i koji misle da su samo sebi dovoljni i potrebni.

I konačno imamo peti temelj islama, a to je hadž. Zar ima ljepšeg osjećaja od onoga kada jedan musliman stane pred Bejtullah, rame uz rame sa svojim bratom po vjeri iz Kine, Afrike ili bilo kojeg drugog područja ove planete. Nakon tog iskustva čovjek je zreliji, bogatiji, a samim time i otporniji na određene devijacije društva u kojem živi.

No, za očuvanje islamskog odentiteta očito je da nije dovoljno samo ovaj vid djelatnosti već je potrebno uključiti i druga iskustva, o kojima također treba nešto progovoriti.

Naravno, ne mislim otkrivati nikakvu toplu vodu ali u posljednje vrijeme primjetan je vrlo raznolik vid aktivnosti u našim džematima, kako sa mladima tako i sa odraslima. Prije svega treba spomenuti vjersku pouku za mlade i odrasle. Zatim, organizacije vjerskih svečanosti, završni ispiti polaznika mektepske nastave, mevludski programi, dove u povodu useljenja u nove kuće i stanove, vjenčanja, akike i drugi vid aktivnosti iz ove oblasti. Sve to itekako utječe na ljudsku psihu i na neki način određuje život svakog pojedinca koji živi u takvom ambijentu.

Ne treba zanemariti ovaj vid edukativnog djelovanja za hatar nekih novih metoda od kojih svakako ne teba bježati.

  1. Sportske aktivnosti

Pouzdano se zna da se Allahov poslanik Muhammed, a.s., bavio sportom i da je svoje drugove stimulisao u tom pogledu. Vjerodostojna je predaja u kojoj čitamo vijest da je neki čovjek izazivao muslimane na hrvanje, koji su se nalazili u društvu sa Poslanikom. Pošto su svi sutjeli i nisu prihvatili poziv, Poslanik je ustao, pohrvao se sa došljakom i pobijedio ga. Tim povodom je rekao: ,,Svaki musliman je dobar a snažan i jak je Allahu draži”.

U okviru ukupnih aktivnosti jednog džemata svakako značajno mjesto treba da zauzima i sportska sekcija. Sportske aktivnosti su idealna prilika za rad sa mladima. Ovdje sport nije samo radi sporta ili radi biznisa već u službi ispravne edukacije i odgoja mladih. Nisam siguran da se u dovoljnoj mjeri poklanja pažnja ovom značajnom segmentu ljudskog života. Istina u posljednje vrijeme napravljeni su značajni iskoraci u tom pogledu, ali još nedovoljno. Ovdje svakako treba navesti dobru praksu nekih naših zajednica koje rade na planu sportskih aktivnosti.

  1. Završni ispiti sa polaznicima vjerske pouke

Ovi ispiti imaju višestruk značaj. Prije svega to je jedan svečiani čin gdje osim polaznika vjerske pouke prisustvuju i njihovi roditelji, pa drugi zainteresirani muslimani. Slušajući odgovore mladih, odrasli se mogu preispitati koliko poznaju svoju vjeru. Naravno, ovo prvenstveno ima značaj za samu djecu koja se na ovaj  način oslobađau od straha za nastupanje pred javnošću. Poznato nam je da ima dosta odraslih muslimana koji redovito obavljaju namaz i znaju ispravno učiti ono što je potrebno. Ali, kada im se kaže da prouče ezan ili da kametleišu nerado to čine ili odbiju. Razlog je sigurno što to nisu radili ranije.

  1. Mevludski programi

U bošnjackoj tradiciji učenje mevluda zauzima važno mjesto. Mevludom se obilježavaju značajni datumi u porodičnom životu a ima svoje mjesto i kod zajedničkih društvenih događaja. Mevlud je inače pjesnički izražaj ljubavi prema Allahu dž.š., Poslaniku i vjeri uopšte. Na našem jeziku ima nekoliko mevludskih spjevova koji su naprosto ušli u život bosanskih muslimana.

Osim vjerske komponente mevludski programi imaju i edukativni značaj za muslimane, jer to je odlična prilika da se kroz vođenje mevludskog programa predvidi vaz, kao i drugi sadržaji od kojih se ima mnogo naučiti. Bošnjaci se vrlo često identificiraju sa mevludom želeci pri tome da rođenje djeteta, vjenčanje, useljenje u kuću, stan, kupovinu i sl. obilježe upravo mevludom. Ovim činom se čak i mtrvi ispraćaju, želeći da se u okviru mevludskog programa prouči što više Kur’ana.

  1. Dovišta

Svaki narod ima neki razlog za velike nacionalne skupove na kojima se promovira ljubav prema državi, vjeri, narodu itd. Kod državnih struktura to su uglavnom značajni datumi, nacionalni praznici i sl.Kod muslimana poštoji jedan sličan vid okupljanja na posebnim mjestima koja su poznata kao dovišta.Na tim dovištima okupi se veliki broj vjernika koji prisustvuju skupu i učestvuju u predviđenom programu. Ovo je svakako prilika da se ljudi vide susretnu, porazgovaraju i naravno ponesu sa tog skupa određenu poruku i novo saznanje. U dijaspori postoje slični sklupovi, nazvani logorovanje ili kampovanje, gdje se okupi veliki broj porodica i u zajedničkim programima učestvuju u međusobnom druženju i upoznavanju. Ovakav vid aktivnosti među Bošnjacima u dijaspori prisutan je u Danskoj, Švicarskoj, Australiji i možda još nekim državama ili mjestima za koje ja nemam informaciju. 

  1. Uloga i značaj simbola

Sve institucije, narodi i države imaju svoje simbole. Simboli zauzimaju važno mjesto u historiji svakog naroda. Oni pomažu čovjeku kao pojedincu da bude dio svoga naroda, skupine ili države. Simboli se mogu prezentirati u raznim oblicima ili pojavama. Među simbole bošnjačke tradicije mogu se uzeti: bajrak, mesdžid, džamija,

nišani, tekija, šadrvan, divanhana, kutubhana i mnoga druga obilježja.

Bajrak je zastava zelene boje sa zvijezdom i polumjesecom okrenutim prema gore .Ovaj bajrak je poštao simbol Islamske zajednice i koristi se u dokumentima i na objektima kao zvanična zastava.

Mesdžidi također imaju snagu simbola jer asociraju na vjerski objekat društvenog značaja. U njemu se obavlja vjerska aktivnost; zajedničko obavljanje namaza, pouka mladih, edukacija odraslih muslimana.

Džamija je u stvari mesdžid sa munarom. Munara ima svoj poseban značaj kod muslimana i nije rijetkost da u nekom  mjestu muslimani naprave prvo munaru pa onda džamiju.

Nišani su obilježja koja se postavljaju na mezar umrle osobe. Oni se izrađuju na različite načine tako što u svome stilu gradnje imaju obiljezja vezana za osobu; njegovo mjesto u društvu, nivo obrazovanja, položaja itd.

Tekija je također vjerski objekat u kojem se pored redovnih vjerskih obreda vrši dodatni ibadet derviškog odnosno sufijskog reda. U gradnji tekije dominira orijentalni stil i ima dosta sličnosti sa stilom izgradnje mesdžida.

Šadrvan je bogatija česma u koju je uvedena voda koja služi za napajanje. Gradi se također u posebnom stilu i ima svoje prepoznatljive elemente.

Tako je isto sa divanhanom i kutubhanom koje služe posebnoj svrsi, a imaju u sebi nešto specificno što asocira na posebnu orijentalnu odnosno islamsku arhitekturu građenja.

Svi ovi simboli sa sobom nose snažnu nit koja povezuje, spaja i učvršćuje vezu sa svojom posebnošću. Muslimani ih doživljavaju kao nešto svoje i ljubomorno ih čuvaju. Oni zasigurno pomažu mlađim naraštajima kao znak prepoznavanja i održavaju plamen ljubavi prema svojim korijenima.

  1. Identifikacija sa institucijom Islamske zajednice

Kod naših predaka, posebno onih koji su se aktivno uključili u rad Islamske zajednice bila je primjetna velika doza odanosti i povjerenja prema svojoj Zajednici. Oni su marljivo radili i veoma pouzdano prenosili sve sto je bilo potrebno da prensu svojim džematlijama. Oni to nisu radili zbog čistog interesa već s punim povjerenjem i svojim uvjerenjem u ispravnost takvog djelovanja. Vjerovali su svojim vođama i u svakoj prilici ispoljavali svoju lojalnost. Takav stepen odanosti mi definišemo kao svojevrsnu identifikaciju sa svojom zajednicom.

Ovakav odnos ima za cilj prije svega jačanje i stabilizaciju zajednice a samim tim i čuvanje čovjeka kao jedinke  i aktivnog člana šire zajednice.

Nisam siguran da su mlađi naraštaji svjesni ovakvog odnosa i da ga njeguju u svojoj praksi. Naravno, svjestan sam da generalizacija nije poželjna nigdje pa ni u ovome slučaju, ali svi pokazatelji govore da se novi naraštaji uglavnom rukovode nekim interesnim pa tek onda idejnim potrebama.

Predavanje održano u Kamp Lintfortu na okruglom stolu u povodu jubileja bosanskog džemata u ovome gradu: Kako sačuvati islamski identitet u tuđini.

preporod.com

About SIF-N

Check Also

Muhammed a.s., Poslanik koji se u svemu slijedi

Muhammed a.s., Poslanik koji se u svemu slijedi Autor: Bilal Hodžić Za muslimane širom svijeta …

%d bloggers like this: